Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-1081/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija, Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, protiv tuženika KS, [adresa], broj osobne iskaznice: [broj osobne iskaznice], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1413/2021-5 od 5. listopada 2021. u dijelu pod točkama I. i III. izreke, na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1413/2021-5 od 5. listopada 2021. u dijelu pod točkama I. i III. izreke i spis se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pl-7/2018-3 od 11. lipnja 2018. te se nalaže tuženiku KS, [adresa], datum rođenja: **.**.1963., broj osobne iskaznice: [broj osobne iskaznice], da tužitelju Liburnia Riviera Hoteli dioničko društvo Opatija, Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, isplati iznos od 22.441,70 kn (slovima: dvadeset dvije tisuće četiristo četrdeset jednu kunu i sedamdeset lipa), uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 2.803,64 kn od dana 22. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 16.669,72 kn od dana 5. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.968,34 kn od dana 5. kolovoza 2017. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev te se ukida platni nalog Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pl-7/2018-3 od 11. lipnja 2018. za iznos od 283,85 kn, s pripadajućim kamatama na taj iznos od 5. kolovoza 2017. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku: KS, [adresa], datum rođenja: **.**.1963., broj osobne iskaznice: JO682485, da tužitelju Liburnia Riviera Hoteli dioničko društvo Opatija, Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, isplati trošak ovog postupka u iznosu od 5.497,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja teče od dana donošenja ovog platnog naloga pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkom I. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku. Tuženik u žalbi navodi da je austrijski državljanin koji ne poznaje hrvatski jezik, a pobijana presuda mu je dostavljena na hrvatskom jeziku, dakle bez da je prethodno prevedena na njemački jezik po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik. Pri tom posebno napominje da su sva ostala pismena u prethodnom tijeku postupka dostavljena prevedena na njemački jezik pa je stoga posve nejasno i nelogično zašto mu je i presuda dostavljena bez da je prethodno prevedena na njemački jezik. Pri tom se poziva na odredbu članka 102. Zakona o parničnom postupku ističući da mu je uskraćeno pravo na upotrebu svog jezika u postupku, odnosno onemogućeno mu je razumijevanje pobijane presude kao i činjenice da mu od dana njenog primitka teče tok na izjavljivanje žalbe. Poziva se na povredu odredbe članka 8. Uredbe broj 1393/2007. Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim stvarima. Nadalje ističe da je prilikom preuzimanja odluke bio upoznat da ista nije bila prevedena na njemački jezik, isti bi sukladno članku 8. naprijed navedene Uredbe, odbio primitak pobijanog pismena budući da je sastavljeno na jeziku koji ne razumije. Ujedno prigovara nadležnosti naslovnog suda za izdavanje platnog naloga pri čemu se poziva na Uredbu broj 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. Također ističe da je iz zapisnika s glavne rasprave od 14. rujna 2021. evidentno da nezakonitim postupanjem suda tuženiku nije dana mogućnost raspravljanja na predmetnom ročištu na kojemu je u odsutnosti tuženika zaključena glavna rasprava iako je sud zaprimio podnesak tuženika kojim je obavijestio sud da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti putovati iz [adresa] u [adresa] na zakazano ročište uz molbu da se ročište odgodi i zakaže za kasniji datum. Naime, umjesto da je udovoljio traženju tuženika, te istog obvezao na dopunsku dostavu medicinske dokumentacije iz koje je razvidno njegovo zdravstveno stanje, prvostupanjski sud je odbio navode tuženika te u njegovoj odsutnosti održao ročište i zaključio glavnu raspravu, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 2. stavak 6. ZPP-a. Pored navedenog tuženik također ističe da je pravodobno podnio prigovor protiv platnog naloga u kojem je naveo da nije mogao otputovati u inozemstvo, te je telefonskim putem s tadašnjom upravom kampa telefonski dogovorio da neće imati nikakve troškove kamp – prikolice, s tim u vezi tuženiku nisu dostavljeni nikakvi računi osim zimskog paušala 2015. Tuženik je prodao spornu kam-prikolicu kojim ugovorom su tražbine paušala prešle na novog vlasnika o čemu je uprava kampa bila obaviještena elektroničkom poštom o čemu tuženik ima dokaze kao što je i naveo svojim dopisom od 5. veljače 2019. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u usvojenim dijelu, u granicama žalbenih navoda utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) ovaj sud utvrdio da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući joj nedostaju razlozi o pravno relevantnim činjenicama, a što predstavlja neotklonjive posljedice za meritorno suđenje u ovom stadiju postupka, tim više što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, a slijedom čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Naime, ovdje je prije svega potrebno istaknuti da tuženik opravdano u žalbi ističe da mu je uskraćeno pravo na upotrebu svog jezika u postupku, odnosno da mu je onemogućeno razumijevanje presude kao i činjenice da mu od dana njenog primitka teče rok za izjavljivanje žalbe budući presuda prethodno nije prevedena na njemački jezik po stalnom sudskom tumaču, a što je protivno odredbi članka 102. ZPP-a. Dakle, postupajući na naprijed opisani način, povrijeđena je i odredba članka 8. Uredbe broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim pravima.

7. Pored navedenog tuženik prigovara i nadležnosti naslovnog suda za izdavanje platnog naloga budući postupak izdavanja europskog platnog naloga primjenjuje se za naplatu novčanih tražbima čiji je iznos određen, a koja su bila dospjela u trenutku podnošenja zahtjeva. Pri tom se ističe da je Uredbom broj 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. uveden postupak europskog platnog naloga, te se ista primjenjuje u prekograničnim pravnim, građanskim i trgovačkim stvarima. Člankom 6. stavak 2. navedene Uredbe propisana je iznimka za pitanje nadležnosti u kojoj se navodi da ako se tražbina odnosi na ugovor koji je sklopila osoba – potrošač u svrhu za koju se može smatrati da je izvan njene djelatnosti ili profesije i ako je tuženik potrošač, nadležnost imaju samo sudovi u državi članici u kojoj tuženik ima domicil, u smislu članka 59. Uredbe (EZ broj 44/2021). S obzirom da je razvidno da tuženik ima domicil u [adresa], to je prvostupanjski sud prije donošenja pobijane odluke propustio ispitati svoju nadležnost.

8. Nadalje, opravdano tuženik u žalbi ukazuje i na bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, budući prvostupanjski sud nije udovoljio traženju tuženika za odgodu ročišta zakazanog za 14. rujna 2021., a koju odgodu je tuženik zatražio pozivajući se na svoje zdravstveno stanje. Naime, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je trebao predmetno ročište odgoditi, a od tuženika zatražiti dostavu medicinske dokumentacije iz koje bi bilo razvidno njegovo zdravstveno stanje, a ne isto održati i zaključiti glavnu raspravu, čime je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.

9. Ovdje je također potrebno istaknuti da iz podataka u spisu i žalbe tuženika proizlazi da je tuženik pravodobno podnio prigovor protiv platnog naloga u kojemu je naveo da nije mogao otputovati u inozemstvo, te da je telefonskim putem s tadašnjom upravom kampa, telefonski dogovorio da neće imati nikakve troškove kamp-prikolice, s tim u vezi tuženiku nisu dostavljeni nikakvi računi osim zimskog paušala 2015. Osim toga tuženik tvrdi da je prodao spornu kamp-prikolicu, kojim ugovorom su tražbine paušala prešle na novog vlasnika o čemu je uprava kampa bila obaviještena elektroničkom poštom, a o čemu tuženik ima dokaze kao i što je naveo svojim dopisom od 5. veljače 2019. Kako je sud prilikom donošenja pobijane presude, uzeo u obzir samo dostavljene račune od strane tužitelja, a nije imao u vidu, a niti obrazložio navode tuženika iz kojih bi proizlazilo da je tražbina prešla na novog kupca, to je bilo potrebno tijekom postupka otkloniti prigovor promašene pasivne legitimacije izjavljen od strane tuženika, a kako to nije učinjeno sasvim je logično da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

10. Stoga je iz svih naprijed navedenih razloga valjalo prihvatiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III., te predmet vratiti prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP-a).

11. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će imajući u vidu sve naprijed navedeno prvenstveno odlučiti o svojoj nadležnosti, imajući u vidu sadržaj Uredbe broj 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006., a potom će ukoliko utvrdi da je nadležan ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovo ukidno rješenje i žalba tuženika, s time da će prije svega tuženiku omogućiti raspravljanje pred sudom, a u slučaju donošenja presude istu će tuženiku dostaviti u prijevodu na njemački jezik.

12. Odluka o troškovima povodom žalbe tužitelja ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Gospiću, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš