REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 690/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz Č., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. d.o.o., N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 638/2019-2 od 15. veljače 2021., kojom je djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-70/17- 49 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-638/2019-2 od 15. veljače 2021. u dijelu pod stavkom 2. izreke kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-70/17- 49 od 31. listopada 2019. i odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka i dijelu pod stavkom 1. izreke kojom je odbijena žalba tužitelja u odnosu na dio odluke kojom je odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka te se u tom dijelu sudi:
1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-70/17-49 od 31. listopada 2019. u točki 3. izreke.
2. Prihvaća se žalba tužitelja u odnosu na dio odluke kojom je odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka te se nalaže tuženiku da pored iznosa dosuđenog točkom. 3. izreke Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-70/17-49 od 31. listopada 2019. naknadi tužitelju i daljnje troškove zastupanja u prvostupanjskom postupku u iznosu od 352,24 eura sa zateznim kamatama obračunatim od 31. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a nakon 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 77,77 eura u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 497,71 eura u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti iznos od 14.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 1.), sa ostatkom tužbenog zahtjeva, za isplatu iznosa od 2.600,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 30. lipnja 2017. pa do isplate tužitelj je odbijen (toč. 2.). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.611,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 3.).
Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba za isplatu iznosa od 28.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2017. pa do isplate povučena.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama 1. i 2. izreke u cijelosti i u dijelu točke 3. izreke do iznosa od 5.511,98 kuna (toč. 1.) te je djelomično prihvaćena žalba tuženika i presuda suda prvog stupnja je preinačena u dijelu točke 3. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 5.511,98 kuna do iznosa od 11.611,25 kuna, za iznos od 6.099,27 kuna.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2859/2021 od 14. prosinca 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva u predmetima naknade štete, nakon provedenog vještačenja, povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP za koji je potreban tuženikov pristanak te da li u slučaju takvog smanjenja sud raspravlja i odlučuje o konačno postavljenom tužbenom zahtjev ili onom postavljenom u tužbi, odnosno da li se uspjeh stranaka u sporu i pravo na parnični trošak određuje obzirom na taj konačno postavljeni tužbeni zahtjev ili onaj postavljen u tužbi te da li prema tome tuženiku pripada pravo na parnični trošak za smanjeni dio, a sve to u sporu u kojem je tuženik osporavao ne samo visinu već i osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li pravno stajalište drugostupanjskog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi protivno zauzetom pravnom stajalištu iz presuda revizijskog suda poslovni broj Rev-662/08 od 8. travnja 2009., Revt-64/15-2 od 29. studenog 2016., Rev-1083/09-2 od 15. rujna 2009. i Revx-225/08 od 21. srpnja 2009.?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19
– dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku u pobijanom dijelu u skladu s revizijskim navodima, a podredno da ukine pobijanu nižestupanjsku odluku i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja te traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je tužitelju za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl.154. ZPP.
8. Sud drugog stupnja ocijenio je kao osnovane navode tuženika da mu je trebalo dosuditi parnični trošak na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP obzirom je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 28.000,00 kuna, u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev u tužbi u iznosu od 45.000,00 kuna.
9. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP.
10. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.
11. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.
12. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
13. Također u pravu je tužitelj kada navodi da je prilikom određivanja troškova postupka valjalo uzeti u obzir okolnost da je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti.
14. Sukladno već izraženom stavu revizijskog suda prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomični uspjeh“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.
15. Tužitelj je u stadiju postupka nakon smanjenja tužbenog zahtjeva uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva 100%, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru 85% što ukupno daje uspjeh u omjeru od 93%, dok je tuženik uspio u omjeru od 7%, slijedom čega shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u navedenom dijelu postupka tužitelju pripada pravo na naknadu 86% troškova.
16. Utvrđeni troškovi tužitelja pred prvostupanjskim sudom iznose 2.201,34eura/16.587,50 kuna. Razmjerno uspjehu u sporu od 86% tužitelju pripada iznos od 1.893,32 eura/14.265,25 kuna.
17. Obzirom tužitelju pored troškova postupka odmjerenih odlukom prvostupanjskog suda u iznosu od 1.541,08 eura/11.611,25 kuna pripada pravo na naknadu i daljnjeg iznosa od 352,24 eura/2.653,95 kuna, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i čl.400. st. 3. ZPP i preinačiti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
18. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom valjalo mu je priznati i zatraženi trošak od 124,43 eura/937,50 kuna uvećan za 25% PDV što ukupno iznosi 155,53 eura/1.171,88 kuna. Kako je tužitelj s žalbom uspio u dijelu od 50% valjalo mu je dosuditi naknadu od 77,77 eura/585,92 kuna. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
19. Tužitelju je dosuđen i trošak sastava prijedloga za reviziju i revizije koji po Tbr.10/6 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu 199,08 eura/1.500,00 kuna za svaki te uvećan za 25% PDV ukupno iznosi 497,71 eura/3.750,00 kuna. Na trošak revizije nije dosuđena zakonska zatezna kamata, jer ju tužitelj nije potraživao slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
20. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
21. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).
Zagreb, 20. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
