REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1239/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa punomoćnik MK, dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-903/20-2 od 20. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1040/12 od 13. prosinca 2019., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-903/20-2 od 20. listopada 2021., te se predmet vraća na ponovno suđenje istom drugostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.413,56 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 278,24 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2010. do isplate (toč. II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn (toč. III.). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.562,50 kn (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i III. izreke na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34.413,56 kn, zajedno s pripadajućim kamatama, kao i troškova postupka (toč. 1.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 10.255,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2021. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude (toč. 2.). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.895,00 kn, sa zateznim kamatama (toč. 3.).
Rješenjem drugostupanjskog suda odbačen je kao nedopušten dio tuženikove žalbe protiv toč. II. i IV. izreke prvostupanjske presude.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-1306/22-2 od 5. srpnja 2022. tužitelju je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Jesu li potvrde o plaćanju koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javne isprave sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19?“
4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije tužitelj je pravodobno podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
5. Tužitelj reviziju podnosi zbog različite prakse drugostupanjskih sudova, ali i revizijskog suda, pri čemu se posebno ukazuje na odluku Vrhovnog suda br. Rev- 479/16 i Županijskog suda u Splitu br. Gž-1474/18. Naime, stajalište je tužitelj da su isprave koje je u propisanom obliku izdala pravna osoba (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjerenom zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javne isprave.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija tužitelja je osnovana.
8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika za isplatu utuženog iznosa od 34.413,56 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Pri tome prvostupanjski sud izrijekom navodi da dokumentacija koja prileži spisu ima značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, budući je ista ovjerena pečatom tužitelja i potpisom ovlaštene osobe. Prvostupanjski sud smatra da iz takvih isprava proizlazi da je tužitelj snosio određene troškove liječenja, budući da tuženik nije niti tvrdio, niti dokazao suprotno. Stoga prvostupanjski sud prihvaća navedene isprave kao valjan dokaz glede visine štete.
9. Drugostupanjski sud pak prihvaća žalbu tuženika i preinačuje prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbija zahtjev tužitelja ocjenjujući da u konkretnom slučaju nije sporna odgovornost za štetu, da je utvrđena uzročnost, ali da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti zbog nedokazanog postojanja štete kao temeljne pretpostavke odštetne odgovornosti. Pri tome pravilno drugostupanjski sud ukazuje da preslike informatičkih ispisa s datumom plaćanja faktura (list 16-54 spisa) nisu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, a koje shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda br. Rev- 977/16.
10. No, drugostupanjski sud ističe da tužitelj radi utvrđenja odlučne činjenice plaćanja navedenih troškova, a time i visine tužbenog zahtjeva, nije predložio izvesti vještačenje, niti predložio druge dokaze, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo tužbeni zahtjev odbiti.
11. Prema shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci Rev-977/16, Rev-1437/21 i dr. potvrde o plaćanju troškova liječenja koje je izdao sam tužitelj – Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u obavljanju javnog ovlaštenja ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Međutim, takve potvrde predstavljaju isprave, te za takvu ispravu ne vrijedi presumpcija istinitosti iz čl. 230. st. 1. ZPP, zbog čega je bilo potrebno takvu ispravu vrednovati kao dokaz.
12. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je odbijajući zahtjev tužitelja u cijelosti propustio ocijeniti navedene potvrde kao dokaz, već je naveo da tužitelj ničim nije dokazao, niti pokušao dokazati visinu svoje tražbine.
13. Stoga je zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala ocjena navedenih isprava kao dokaza, pa je u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu u toč. 1. i 2. i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
14. U nastavku postupka drugostupanjski sud će postupiti u skladu s uputom danom u ovom obrazloženju, te ocijeniti navedene potvrde kao dokaz, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika.
15. Novom odlukom odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.
Zagreb, 20. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
