REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4426/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Paa Global, storitve, d.o.o., Ormoška cesta 23, Ptuj, Republika Slovenija, OIB: 79783270617, kojeg zastupaju punomoćnice UD, Irena Pikija i Melita Vrkić Hajsok, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Mihalić&Pikija iz Zagreba, protiv prvotuženice ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica iz Koprivnice, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-35/2023-2 od 31. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-254/2019-29 od 21. studenog 2022. (pravilno: P-254/19-17 od 19. kolovoza 2021.), u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-35/2023-2 od 31. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-254/2019- 29 od 21. studenog 2022. (pravilno: P-254/19-17 od 19. kolovoza 2021.).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prvo pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da su tuženici priznali odlučne činjenice jer to ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova niti iz sadržaja odgovora na tužbu. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije dokazao da mu je naloženo plaćanje PDV-a od strane nadležnog tijela u Republici Sloveniji i da je tužitelj taj iznos PDV-a platio, a te činjenice su sudovi utvrdili odlučnima. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja iz postavljenog pitanja da je tužitelj na te okolnosti predlagao dokaz financijskim vještačenjem valja reći da od odgovora na taj dio pitanja ne ovisi ishod spora, jer je sud taj dokaz ocijenio neadekvatnim za dokazivanje navedenih spornih činjenica.

4.1. Od odgovora na drugo i treće pitanje ne ovisi ishod spora jer je sud i neovisno o tome što dokazi (isprave) nisu prevedeni na hrvatski jezik ocijenio da ti dokazi nisu adekvatni dokazi za utvrđivanje spornih činjenica.

5. Četvrto i peto pitanje nisu važna pitanja jer odgovor na ta pitanja daje sam zakon odnosno čl. 288.a ZPP u odnosu na četvrto pitanje i čl. 221. st. 1. ZPP u odnosu na peto pitanje.

6. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil