Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-710/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EČ, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja K-66/15-47 od 7. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Općinski sud u Zadru je, na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio optužbe okrivljenika EČ, da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 337. stavku 1. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Budući da državni odvjetnik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, to je ovaj sud, postupajući u smislu članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 , 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZKP/08), povodom te žalbe pobijanu presudu ispitao u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi daje vlastitu analizu dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, koja se razlikuje od analize dokaza prvostupanjskog suda, pokušavajući prikazati kako je tijekom postupka na nedvojben i pouzdan način dokazano da je okrivljenik EČ počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom, međutim svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda u tom pravcu, koji je o svim svojim utvrđenjima dao valjane, jasne i logično obrazložene razloge, koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 8. U žalbi se ističe kako prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje i u presudi ne komentira očitovanje Ministarstva zdravlja RH, u kojem se između ostalog daje tumačenje u odnosu na upite državnog odvjetništva vezano za ovaj konkretni natječaj za prijem u radni odnos u Dom zdravlja Novalja dva tima sanitetskog prijevoza na neodređeno vrijeme. U žalbi se nadalje ističe kako je prema Pravilniku o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza ("Narodne novine" broj 146/09…53/11) u članku 4. predviđeno da vozač spada u tim koji obavlja djelatnost sanitetskog prijevoza, a svi članovi tima da moraju biti osposobljeni za korištenje medicinsko-tehničke opreme vozila, osnovnih postupaka za održavanje života i nadzora bolesnika tijekom prijevoza. U "Prijavi potrebe za radnikom", koji je objavio Hrvatski zavod za zapošljavanje, a prema traženju Doma zdravlja Novalja uz potpis okrivljenika i službeni pečat, u rubrici "Napomena", da je nabrojeno da kandidati trebaju priložiti potvrdu o osposobljenosti za BLS (Basic Life Support ili kardiopulmonalna reanimacija), u skladu s čim su kandidati i postupili. Osim toga da je životno i logično da vozači koji prevoze osobe u životnoj opasnosti trebaju imati ovakvo znanje i vještine, kao što je prirodno i logično da se traženo radno iskustvo treba odnositi na rad na poslovima vozača. S druge strane, već samim uvidom u Odluku okrivljenika o početku natječaja od 16. veljače 2012., da proizlazi kako je ista manjkava, odnosno nepotpuna time što se zaobilazi navesti Potvrda o osposobljenosti za BLS te vrstu radnog iskustva, a termin "izjava o nekažnjavanju" da je neadekvatan te se odnosi na uvjerenje o tome da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak, a kakvo uvjerenje izdaje isključivo sud. Na temelju ovako provedenog natječaja da su izabrani ljudi koji nisu ispunjavali normativno propisane uvjete, što je utvrđeno i nalazom Državnog inspektorata, Ispostave u Crikvenici te izjašnjene Ministarstva zdravstva RH.

9. Nije međutim u pravu državni odvjetnik kad u svojoj žalbi ističe da bi se na opisani način u postupanju okrivljenika EČ ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1. KZ/97. Najprije je u ovom kontekstu potrebno istaknuti kako se u žalbi navode određeni blanketni propisi za koje državni odvjetnik ističe da bi bili povrijeđeni, a koji uopće nisu sadržani u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se okrivljeniku optužnicom stavlja na teret. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da bi postupio protivno odredbi članka 9. Pravilnika o radu Doma zdravlja Novalja i članku 15. iz Tabele za radno mjesto III. vrste Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Domu zdravlja (vjerojatno se misli na Dom zdravlja Novalja), kao i Pravilnika o sanitetskom prijevozu.

10. Člankom 9. Pravilnika o radu Doma zdravlja Novalja propisano je da ugovor o radu može sklopiti osoba koja, pored uvjeta utvrđenih zakonom, ispunjava i posebne uvjete, a kao posebni uvjeti u skladu s Pravilnikom o sistematizaciji poslova se navode: stručna sprema, odobrenje za samostalan rad, posebna znanja i sposobnosti potrebna za uspješno obavljanje posla, radno iskustvo na poslovima za koja se sklapa ugovor o radu, godine života i posebna zdravstvena sposobnost. Radi se dakle o općoj odredbi u kojoj se samo uopćeno propisuje mogućnost da kandidati za prijem na rad u Dom zdravlja Novalja vezano za pojedina radna mjesta, pored općih uvjeta, moraju ispunjavati i neke od pojedinačno nabrojanih posebnih uvjeta, u situaciji kada je to predviđeno Pravilnikom o sistematizaciji poslova (pri čemu se očito misli na Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Domu zdravlja Novalja).

10.1. Člankom 15. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Domu zdravlja Novalja, kojega je u skladu s člankom 54. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 121/03, 48/05 i 85/06), člankom 130. stavka 1. Zakona o radu (NN 137/04) i člankom 14. Statuta Doma zdravlja Novalja, nakon obavljenog savjetovanja, na sjednici 7. srpnja 2008. donijelo Upravno vijeće Doma zdravlja Novalja, a koji je bio na snazi u vrijeme kada je počinjeno kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, propisano je da se sistematizacija poslova, odnosno radnih mjesta po organizacijskim jedinicama - odnosno djelatnostima, uvjeti za obavljanje poslova i zasnivanje radnog odnosa, daju u opisu poslova (Prilog 1.), koji je sastavni dio tog Pravilnika. Prilog 1. sadržava popis osnovnih poslova, odnosno radnih mjesta u Domu zdravlja Novalja i uvjete za zasnivanje radnog odnosa. U odjeljku naziva "Nemedicinske djelatnosti - zajedničke službe" pod rednim brojem 2., za vozača u sanitetskom prijevozu, kao jedini uvjet za zasnivanje radnog odnosa je propisano KV, VKV ili SSS-vozač motornog vozila. Dakle, nikakvi ostali opći ni posebni uvjeti za vrijeme važenja navedenog pravilnika nisu ni bili propisani.

10.2. Kod ovoga je istaknuti i to kako je 4. prosinca 2012. donesen novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Domu zdravlja Novalja, koji je za vozača sanitetskog vozila, radno mjesto III. vrste, kao nužne uvjete propisao SSS u zanimanju vozač ili KV vozač, najmanje jedna godina radnog iskustva, vozačka dozvola C kategorije te tečaj BLS plus AED, međutim radi se o Pravilniku koji je stupio na snagu nakon počinjenja ovog kaznenog djela te isti nije primjenjiv u ovoj situaciji, a kako je to već navedeno, tada važeći Pravilnik je kao isključivi uvjet propisivao KV, VKV i SSS-vozač motornog vozila. Je li taj Pravilnik bio u skladu s ostalim normativnim aktima koji reguliraju ovu materiju je posebno pitanje, međutim činjenica je da okrivljenik svojim postupcima nije prekršio odredbe tada važećeg Pravilnika, kako se to navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice.

10.3. Konačno, Pravilnik o sanitetskom prijevozu (NN 123/09), koji je bio na snazi u vrijeme kada je počinjeno kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, a koji se također u činjeničnom opisu kaznenog djela ističe kao propis protivno kojemu je okrivljenik postupao, regulira isključivo uvjete i način korištenja prijevoza sanitetskim vozilom za posebne kategorije osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te propisuje tko i pod kojim uvjetima ostvaruje pravo na sanitetski prijevoz i ni jedna odredba navedenog Pravilnika ne regulira pitanje osposobljenosti i nužnih uvjeta koje mora zadovoljavati vozač u sanitetskom prijevozu.

10.4. Dakle, oni blanketni propisi za čije kršenje se tereti okrivljenik, koji su izričito navedeni u činjeničnom opisu kaznenog djela, ili uopće ne reguliraju ovu konkretnu materiju, ili ne potvrđuju navode iz optužnice, jer, kako je to već navedeno, iz naprijed iznesenih odredbi pravnih akata koji su navedeni u činjeničnom opisu kaznenog djela iz optužnice, za vozača u sanitetskom prijevozu se uopće ne traži ispunjenje uvjeta za koje se u optužnici tvrdi da ih osobe koje se zapošljavaju kao vozači sanitetskog prijevoza moraju zadovoljavati.

11. Nadalje, kod ovoga je za istaknuti i daljnju činjenicu, da Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza, na koji se državni odvjetnik poziva u svojoj žalbi, koji u članku 4. propisuje da vozači sanitetskih vozila moraju biti osposobljeni za korištenje medicinsko-tehničke opreme vozila, osnovnih postupaka za održavanje života i nadzora bolesnika tijekom prijevoza, uopće i nije u činjeničnom opisu kaznenog djela naveden kao propis suprotno kojem bi okrivljenik postupio kritične prigode, već se on prvi put navodi tek u žalbi državnog odvjetnika. Ovakav propust optužbe da u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret navede potpuno pogrešne blanketne propise ili u činjeničnom opisu ne navede one propise koji reguliraju ovu materiju, se ne može sanirati kroz žalbeni postupak na način da se tek u žalbi po prvi puta pozove na propise koji bi bili relevantni za ovu materiju.

11.1. Prvostupanjski sud postupa u odnosu na podnesenu ili na raspravi izmijenjenu optužnicu te nije ovlašten vršiti izmjene u optužnici koje bi okrivljenika dovodili u teži položaj od onoga iz izvorno podnesene optužnice, radi čega sud nije bio ovlašten intervenirati u činjenični opis kaznenog djela te u isti unositi ispravne blanketne propise, odnosno ispravljati ono što je državni odvjetnik propustio napraviti tijekom čitavog postupka. U takvoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud procijenio da tijekom postupka nije na nedvojben i pouzdan način dokazano da je okrivljenik EČ postupio suprotno odredbama navedenih propisa, odnosno osnovano je zaključio da u postupku nije bilo dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na način i uz pravnu kvalifikaciju kako je to opisano u izreci pobijane presude. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je okrivljenika, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio optužbe, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Maria Majić