REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-797/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika LUJE d.d., OIB 44354247337, Kostrena, Paveki 1, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Mainza 7A, radi utvrđenja i trpljenja upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2283/2022-2 od 28. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-189/2021-17 od 13. travnja 2022., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2283/2022-2 od 28. srpnja 2023. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2283/2022-2 od 28. srpnja 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2283/2022-2 od 28. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-189/2021-17 od 13. travnja 2022.

2. Prijedlog podnosi protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda zbog jednog pravnog pitanja pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 382.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da sporne predmetne nekretnine imaju status pomorskog dobra, u naravi predstavljaju luku i obalu pa pitanje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću stoga nije važno za rješenje spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.

5. U odnosu na dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupaka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske u svezi sa čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prava na jednakost iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske.

5.1. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije svodi se na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili provedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, povredu prava jednakosti osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

5.2. Glede tuženikovih navoda da je zbog povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje ili da je povrijeđeno njegovo pravo na jednakost.

6. Kako, imajući u vidu izneseno tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja te prijedlog odbaciti kao nedopušten.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil