REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4251/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LEHA j.d.o.o., Kostrena, Vrh Martinšćice 32, OIB: 11198172158, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KANAL RI d.o.o., Rijeka, Trg riječke rezolucije 3, OIB: 26219089758, koga zastupa punomoćnik Saša Baričević, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1812/2023- 2 od 7. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-237/2021-16 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1812/2023-2 od 7. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-237/2021-16 od 17. ožujka 2023., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

4.1. Naime, naznačujući prvo pitanje tuženik polazi od pretpostavke da su sudovi tumačili nespornu odredbu ugovora, odnosno nešto što u ugovoru ne postoji. Takva pretpostavka nema uporište u nižestupanjskim presudama, niti se o postojanju te pretpostavke može zaključiti iz priloga uz prijedlog (čl. 387. st. 3. ZPP-a).

4.2. I naznačujući drugo pitanje tuženik polazi od postupovne situacije koja nema uporište u stanju spisa. Naime, kako bi se dalo zaključiti iz obrazloženja nižestupanjskih presuda prvostupanjski sud je doista pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a jer je izveo dokaz koji je bez opravdanog razloga predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, kako to proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske presude prvostupanjski sud svoje utvrđenje nije temeljio samo na tom nedopuštenom dokazu, a osnovanost zahtjeva proizlazi i iz drugih izvedenih dokaza, slijedom čega pogrešna primjena odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke niti je dovela do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a.

4.3. Budući da je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3695/2018-3 od 21. kolovoza 2020., na koju se predlagatelj poziva kao razlog važnosti, donesena u drugačijoj postupovnoj situaciji nema potrebe za intervenciju ovog suda u ujednačavanju sudske prakse.

5. Slijedom iznesenog, kako pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil