Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 37. Gž R-106/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB:…, kojega zastupaju punomoćnice A. K. R. i J. P., odvjetnice u Z., protiv tuženika L. M. s., Z., OIB:…, kao pravnog slijednika V. p. š. L. u Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 1740/22-10 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1740/22-10 od 7. prosinca 2023.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su nezakonite (nedopuštene) odluke tuženikova prednika V. p. š. L., Z., OIB:…, o otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od dana 28. studenog 2014. godine i Odluka – Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika u predmetu V. p. š. L. / radnik D. B..

Sudski se raskidaju Ugovor o radu od 1. ožujka 2014. godine i Dodatak I Ugovoru o radu od 19. kolovoza 2013. sklopljeni između tužitelja D. B. i tuženikova prednika V. p. š. L. s danom 15. listopada 2016. godine.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 22.500,00 kn / 2.986,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku priznati tužitelju sva prava iz radnog odnosa u razdoblju od 1. siječnja 2015. godine pa do 15. listopada 2016. godine tužitelju, uključujući i isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 96.750,00 kn / 12.840,93 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.02.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.03.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.04.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.05.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.06.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.07.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.08.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.09.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.10.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.11.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.12.2015. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.01.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.02.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.03.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.04.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.05.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.06.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.07.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.08.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.09.2016. do isplate,

-na iznos od 4.500,00 kn / 597,25 EUR od 16.10.2016. do isplate,

-na iznos od 2.250,00 kn / 597,25 EUR od 16.11.2016. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da s osnova parničnog trošak tužitelju isplati iznos od zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 07. prosinca 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da s osnova parničnog trošak tuženiku isplati iznos od 1.324,35 eura/9.978,31 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 07. prosinca 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana. "

2. Protiv presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Sadržajem žalbenih navoda tužitelj ne ukazuje konkretno na ijednu od bitnih povreda odredbi parničnoga postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbenim navodima također nije određeno i argumentirano osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja već žalitelj iznosi vlastite, proizvoljne tvrdnje i interpretacije o pojedinim činjenicama, koje nemaju uporišta u provedenim dokazima, također ističe činjenice koje nisu važne. Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u ovom sporu jer su donesene u odnosu na nepostojeću pravnu osobu, ne postoji u ovoj pravnoj stvari drugostupanjska odluka koja bi obvezivala prvostupanjski sud te je bespredmetan žalbeni navod o "vezanosti prvostupanjskog suda pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda".

6. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene, pojedine činjenice su utvrđene primjenom odredbe čl. 373. a st. 1. toč. 1. i toč. 2. ZPP.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

8. Nije sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 01. ožujka 2013. bio zaposlen kod prednika tuženika V. p. š. L. na radnom mjestu suradnika u nastavi – asistenta i to kao jedini izvršitelj na studijskom programu turističkog i hotelskog menadžmenta te menadžmenta sporta i sportskih djelatnosti.

9. Dodatak I ugovora o radu od 19. kolovoza 2013. tužitelj je sklopio također s prednikom tuženika, za potrebe provedbe projekta" Usvajanje principa HKO-a u sustavu visokog obrazovanja u sektoru turizma "koji će se realizirati u razdoblju od 19. kolovoza 2013. do 19. veljače 2015. time da će zaposlenik tj. ovdje tužitelj obavljati funkciju" stručnjak u turizmu 1 ".

10. Prednik tuženika je odlukom o otkazu ugovora o radu od 28. studenog 2014. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga, u odluci o otkazu je izričito navedeno da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koji je nastupio zbog smanjenja obujma posla, a koje je rezultiralo okolnošću da poslodavac više nije u mogućnosti tužitelju osigurati obavljanje poslova na kojima je do sada radio, niti postoji mogućnost da se uz dodatno obrazovanje zaposli na nekim drugim poslovima.

11. Navedenu odluku o otkazu tužitelj je primio dana 01. prosinca 2014. godine, dana 16. prosinca 2014. on je sukladno odredbi čl. 133 st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika koji zahtjev je poslodavac zaprimio 17. prosinca 2014. i u odgovoru zaprimljenom u uredu punomoćnika tužitelja 07. siječnja 2015. osporio je činjeničnu i pravnu utemeljenost zahtjeva.

12. Tužitelj smatra da nije prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radio niti su obrazloženi razlozi otkaza, smatra da nisu uzeti u obzir zakonski kriteriji o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja.

13. Tuženik tvrdi da je opravdan razlog poslovno uvjetovanog otkaza jer je smanjen obujam poslova. Službeno izvješće Državnog zavoda za statistiku potvrđuje kako je u akademskoj godini 2012/2013. postojao trend pada upisanih studenata u odnosu na akademsku godinu 2011. /2012. Naglašava da je V. p. š. U. tuženiku pripojena tijekom 2013. čime su u državnom zavodu za statistiku tuženiku pripisani i studenti pripojene škole, međutim, postojao je trend smanjenja upisa studenata u prve godine studija. Prema podacima uslijedio je pad od preko 25% upisanih studenata na prve godine svih studijskih programa.

14. Negativan trend se nastavio i u kasnijim godinama a u akademskoj godini 2014./2015. je eskalirao, posebno u studijskom programu turističkog i hotelskog menadžmenta, i menadžmenta športa i športskih djelatnosti. Tuženik tvrdi da su predmetna radna mjesta postala ekonomski neisplativa i organizacijski nepotrebna te ukinuta Odlukom od 26. studenog 2014. Prilikom donošenja osporavane odluke o otkazu postupao je s ciljem smanjenja troškova poslovanja, povećanja konkurentnosti i efikasnosti u provođenju poslovne politike, što je uvjetovano poteškoćama u kojima se kao poslodavac našao prvenstveno zbog smanjenja obima poslovanja.

15. Nesporno je da su stranke 1. ožujka 2013. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove suradnika u nastavi – asistenta (list 8.-9. spisa). Dana 19. kolovoza 2013. stranke su sklopile dodatak I ugovora o radu (list 10. spisa) kojim je ugovoreno da će zaposlenik za potrebe projekta "Usvajanje principa HKO-a u sustavu visokog obrazovanja u sektoru turizma", broj: Grant ugovora: IPA4.1.3.1.06.01. c11, u razdoblju od 19. kolovoza 2013. do 19. veljače 2015. obavljati funkciju stručnjaka u turizmu 1, uz postotak rada na projektu od 40%, pobliže je utvrđen opis posla, u čl. 3. ugovoreno je da ostale odredbe ugovora o radu ostaju nepromijenjene.

16. Dana 28. studenoga 2014. tuženik je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zaključenog 1. ožujka 2013. zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova na kojima radi (list 6. spisa). Odluka je dostavljena tužitelju 1. prosinca 2014., dana 16. prosinca 2014. on je podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom-odgovorom na zahtjev, koja mu je dostavljena 7. siječnja 2015. (list 11.-15. spisa).

17. Provedenim dokazima utvrđeno je da je znatno smanjen broj upisanih studenata od 2013. do 2015. g. na studijskom programu turističkog i hotelskog menadžmenta te menadžmenta sporta i sportskih djelatnosti i to u omjeru 40%.

18. S tim u vezi tuženik je donio dana 26.11.2014. Odluku o ukidanju radnih mjesta asistenta u nastavi za menadžment športa i športskih djelatnosti, a na kojem radnom mjestu je radio tužitelj, odlučeno je također da će poslovi i radni zadaci toga radnog mjesta biti prenijeti na nastavnike s nastavnim ili znanstveno-nastavnim/umjetničkim zvanjima odnosno na nositelje kolegija.

19. Nije sporno da je tužitelj bio jedini asistent na studijskim programima turističkog menadžmenta i menadžmenta športa i športskih djelatnosti u vrijeme donošenja odluke o otkazu. Tužitelj nije osim na ova dva kolegija asistirao na drugim kolegijima.

20. Iz iskaza zz tuženika D. Ž. i direktora A. O. proizlazi i nije sporno da se asistenti inače ne mogu premještati iz programa u program, mogu samo uz odobrenje stručnog vijeća, to je rijetkost, iz navoda stranaka u postupku ne proizlazi da je uopće postojalo upražnjeno radno mjesto asistenta u nekom drugom programu.

21. Nadalje, iz istih iskaza proizlazi i nije sada sporno da poslovi iz dodatka ugovora o radu predstavljaju poslove iz glavnog ugovora o radu, to nije posebno radno mjesto. Svaki od autora koji su radili na projektu radio je dio za koji je stručan. Dodatak ugovora o radu koji je zaključio tužitelj odnosio se samo na dio za koji je bio zadužen na projektu a ne za cijeli projekt i njegovo trajanje, nakon raskida ugovora o radu tužitelj više nije obavljao ikakve poslove kod tuženika.

22. U svom dopunskom iskazu tužitelj je potvrdio da nakon donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije više obavljao ikakve poslove za tuženika te nije smio dolaziti na fakultet.

23. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je odlukom o otkazu ugovora o radu ujedno prestao važiti i izgubio je pravni učinak među strankama i dodatak ugovora o radu jer se odnosio na obavljanje poslova radnog mjesta tužitelja, za potrebe ugovorenog projekta. Okolnost da su pojedini radovi na projektu eventualno nastavljeni nakon otkaza ugovora o radu tužitelja nije odlučna i ne govori o daljnjoj potrebi za njegovim radom na projektu. Kako je rečeno, utvrđeno je da se dodatak ugovora o radu tužitelja odnosio samo na dio posla koji je on trebao obaviti a nije bio vezan za izvršenje i trajanje cijelog projekta.

24. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je kod tuženika došlo do smanjenja opsega posla zbog smanjenja broja upisanih studenata, posljedično je došlo do smanjenja prihoda. Autonomno je pravo poslodavca da u takvoj situaciji odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano, u ovom slučaju tuženik je, rukovodeći se takvim razlozima ukinuo radno mjesto tužitelja.

25. Budući da je tužitelj nesporno bio jedini izvršitelj polova na ukinutom radnom mjestu, odluka o otkazu njegovog ugovora o radu temelji se na opravdanim, zakonitim razlozima koje propisuje odredba čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka u takvoj situaciji tuženik nije morao voditi računa o kriterijima koje ta odredba propisuje. Naime, takva obveza postoji samo u situaciji kada poslodavac smanjuje broj izvršitelja na određenom radnom mjestu a ne i kad otkazuje ugovor o radu jedinom izvršitelju.

26. Kako je odluka o otkazu zakonita, pravilnom primjenom odredbe čl. 125. st. 1 ZR odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Odluka kojom je odbijen zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od otkaza ugovora o radu do zatraženog sudskog raskida zakonita je u smislu odredbe čl. 95. st. 3. ZR.

27. Odluka o naknadi parničnoga troška temelji se na pravilnoj primjeni odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP a žalitelj ju ne osporava konkretnim razlozima.

28. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni navodi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

29. Budući da nije uspio u žalbenom postupku neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe a tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić, v.r.