REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 783/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Ć. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici M. M. J. C., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-254/2022-5 od 26. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4137/19-26 od 19. siječnja 2022., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice u odnosu na pobijani dio drugostupanjske presude koji se odnosi na negativnu tečajnu razliku, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-254/22-5 od 26. svibnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4137/19-26 od 19. siječnja 2022., u dijelu koji je dosuđen po preinačenom tužbenom zahtjevu tužiteljice (za isplatu iznosa od 22,50 EUR / 169,55 kn i zatezne kamate na taj iznos), kao i u odnosu na troškove postupka, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. 1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. i 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile dana 25. svibnja 2007. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, te da su nezakonite odluke tuženika po promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa preko ugovorene kamatne stope na CHF od 5,20%

1.2. U točki II. izreke utvrđeno je da je ništetna i odredba članka 1. i 2. predmetnog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

1.3. U točki III. izreke naloženo je tuženici platiti tužiteljici iznos od 3.178,74 kune sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci.

1.4. U točki IV, izreke naloženo je tuženici platiti tužiteljici i iznos od 10.489,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

1.5. U točki V. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 9.750,00 kuna za zateznom kamatom.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4137/2019. od 19. siječnja 2022.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4716/2022-2od 17. siječnja 2023., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-254/2022-5 od 26. svibnja 2022., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

''U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?

Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i čl. 385a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, te u reviziji predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice s osnove promjenjive kamatne stope, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje drugostupanjskom sudu, a u oba slučaja naložiti tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak revizijskog postupka.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi čl. 2. i 6. Ugovora o kreditu od 25. svibnja 2007. i odredbe čl. 1. i čl. 2. istoga Ugovora i posljedično tome isplata pretplaćenih iznosa od 1.402,14 EUR / 10.564,40 kn s osnove ništetnosti odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

7. S obzirom na sadržaj postavljnih pitanja u ovom stadiju postupka sporno je pitanje zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva i pitanje (ne)uračunavanja, odnosno umanjenja tužbenog zahtjeva s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika.

8. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom od 4. lipnja 2019., između ostalog, tražila i isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjene kamatne stope u iznosu od 399,39 EUR / 3.009,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te je podneskom od 28. lipnja 2021. preinačila tužbeni zahtjev koji se odnosi na navodnu preplatu s osnove načina promjene kamatne stope time što je povisila pojedine zatražene iznose mjesečnih preplata i dodao nove tražbine mjesečne preplate čime je povisila ukupan iznos navodne preplate s osnove načina promjene kamatne stope s izvornih 399,39 EUR / 3.009,19 kn na 421,89 EUR / 3.178,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a tuženica se protivila navedenoj preinaci (u podnesku od 4. studenog 2021.) te je istakla prigovor zastare na povećani iznos, s obzirom na vrijeme preinake.

9. Prvostupanjski sud je usvojio preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a drugostupanjski sud nije prihvatio tuženikove žalbene navode u vezi zastare preinačenog dijela tužbe, koje se odnosi na dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 22,50 EUR / 169,55 kn i zatezne kamate na taj iznos, a koji nije utužen do 13. lipnja 2019. nego je odbio u cijelosti kao neosnovanu žalbu tuženice.

10. Drugostupanjski sud je pozivom na odluku revizijskog suda broj Rev-2245/2017. od 20.ožujka 2018. izrazio shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe što znači od 13. lipnja 2014. Utvrđujući da je u ovom predmetu tužba podnesena 4. lipnja 2019., ocijenio je da nije protekao rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima.

11. U odnosu na isplatu po osnovi tečajne razlike nižestupanjski sudovi su provedenim vještačenjem utvrdili razliku po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 421,89 EUR / 3.178,74 kn i po osnovi promjenjive valutne klauzule u iznosu od 1.389,83 EUR / 10.471,67 kn pri čemu je vještak uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, te su naložili tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.392,26 EUR / 10.489,97 kn koji iznos predstavlja samo pozitivnu tečajnu razliku bez uzimanja u obzir i negativne tečajne razlike koji se odnosi na niži tečaj od onoga u trenutku isplate kredita.

12. Izneseno pravo shvaćanje nižestupanjskih sudova o zastari nije pravilno, a ono o negativnoj tečajnoj razlici je pravilno.

13. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

14.1. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), određeno je da se zastara prekida (i) podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (i) radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.2. Prema odredbi čl. 214. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

14.3. Prema odredbi čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

15. Prema ustaljenoj i čvrstoj praksi revizijskog suda o zastari u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, pri ocjeni prigovora zastare, treba imati u vidu da prekid zastarijevanja za preinačeni dio zahtjeva nastupa tek podnošenjem preinačenog zahtjeva, a ne podnošenjem tužbe. (Takvo je pravno shvaćanje izraženo u brojnim odlukama ovog suda, primjerice broj Rev-x 249/2009 od 16. svibnja 2012., broj Rev 21/2010 od 17. siječnja 2012., broj Rev-r 1454/2010 od 8. prosinca 2010., broj Revr 1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., broj Rev-r 1460/2013-2 od 24. siječnja 2017., broj Rev-x 848/2014 od 24. veljače 2015., broj Rev-x 985/2017-2 od 5. ožujka 2019. i dr.)

16. Presudom u predmetu Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. VSRH je zauzeo specijalno pravno shvaćanje glede zastare vezano za pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema kojem pokretanjem takvog postupka dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

17. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18. Prema tome, kako se smatra da je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P–1401/12 (VTSRH br. Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka za konkretan tužiteljičin zahtjev, oni zahtjevi s osnove ništetnosti načina promjene redovne kamatne stope koji su podneseni nakon 13. lipnja 2019. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude, odnosno 13. lipnja 2014., zastarjeli su, a što je ovdje upravo slučaj.

19. Slijedom iznesenog odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila je zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.

20. S obzirom da je tužiteljica preinačila tužbu povećanjem zahtjeva tek 28. lipnja 2021., tužiteljičino potraživanje (po osnovi stjecanja bez osnove) u iznosu od 22,50 EUR / 169,55 kn i zatezne kamate na taj iznos zastarjelo je, jer nije utuženo u petogodišnjem zastarnom roku od 13. lipnja 2014., odnosno do 13. lipnja 2019.

21. Prvostupanjski sud i drugostupanjski sud su tuženičin prigovor zastare u ovom predmetu bili dužni cijeniti s obzirom na datum preinake, tj. 28. lipnja 2021., a što znači da su tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22,50 EUR / 169,55 kn i zatezne kamate na taj iznos trebali odbiti.

22. Slijedom navedenog u tom dijelu je bilo nužno ukinuti obje nižestupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP-a jer iz pobijanih presuda nije vidljiv pojedinačni iznos i kamata koji se odnose na povećani dio iz svakog utuženog anuiteta.

23. Prema shvaćanju tuženice, a vezano za pitanje drugo pitanje, posljedice ništetnosti se odnose na obje ugovorne strane pa stoga ne može samo tužiteljica ostvarivati svoja prava na temelju ništetnosti pojedine ugovorene odredbe već je svaka ugovorna strana dužna vratiti dugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a to u konkretnom slučaju znači da je sud trebao uzeti u obzir i ono što je tužiteljica platila manje od ugovorenog (materijalno pravni prigovor), jer je nesporno da je tužiteljica u određenom razdoblju plaćala anuitete po tečaju CHF/HRK koji je bio niži o tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita. Smatra da su nižestupanjski sudovi bili dužni postupiti po materijalno pravnom prigovoru tuženika u odnosu na negativne tečajne razlike te su bili dužni iste uzeti u obzir na način da za iznos spomenutih negativnih tečajnih razlika umanje tužbeni zahtjev tužiteljice.

24. Navedeno shvaćanje tuženice nije pravilno.

25. Naime, ovaj sud je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP-a u odluci broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, a ono glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

26. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na slijedeći način:

"17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.".

27. Ovaj sud ustraje pri navedenom odgovoru na drugo postavljeno pitanje, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tuženice po toj osnovi, s obzirom na činjenicu da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova niti iz revizije tuženice ne proizlazi da je tuženica u ovom postupku iznosila prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, a cijeneći da se radi o postupku u kojem tužiteljica potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odbiti reviziju tuženice u odnosu na to pitanje, kao neosnovanu.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.