Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-491/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog M. R. i dr., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, 1. okrivljenog M. R. i 2. okrivljene A. L., izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K 41/2022-76 od 24. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe 1. okrivljenog M. R. i 2. okrivljene A. L., ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude te se prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđuje.

III. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke pod točkom I. ovog rješenja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom 1) proglašeni su krivima 1. okrivljeni M. R. i 2. okrivljena A. L. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je 1. okrivljeni M. R. na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. a 2. okrivljena A. L. na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 2. okrivljenici je izrečena uvjetna osuda te određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1 okrivljenom M. R. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. rujna 2021. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 1. i 2. okrivljenima izriče se sigurnosna mjera ''Obveznog liječenja od ovisnosti'' koja za 1. okrivljenog M. R. može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a za 2. okrivljenu A. L. najdulje 3 godine.

4. Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora 2. okrivljenoj A. L., ako ne postupa po mjeri iz članka 69. KZ/11.

5. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08).

1. okrivljeni M. R. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv zdravlja i ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano pod točkom 2) izreke pobijane presude.

6. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1., 3. i 6. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 oboje okrivljenih dužni su nadoknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na troškove daktiloskopskog, toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 42.238,00 kuna i to svaki okrivljeni u 1/2 ovoga iznosa, tj. svaki okrivljeni iznos od 21.119,00 kuna, s time da se oboje okrivljenih oslobađaju snošenja troškova paušala.

7. Protiv te presude žalbu je podnio 1. okrivljeni M. R. putem branitelja T. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio obavijest o sjednici vijeća kojoj je pristupio branitelj 1. okrivljenika T. M., odvjetnik iz Z., koji je u cijelosti ostao kod navoda žalbe.

8. Žalbu je podnijela i 2. okrivljena A. L. putem branitelja S. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložila da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Branitelj 2. okrivljenice S. M., odvjetnik iz Z., zatražio je obavijest o sjednici vijeća kojoj je pristupio te je u cijelosti ostao kod navoda žalbe.

9. Žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni, u odnosu na 1. i 2. okrivljenike, a u odnosu na osuđujući dio presude. U žalbi je predložio da se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na 1. i 2. okrivljene preinači na način da se okrivljenicima izreknu strože kazne. Nadalje, državni odvjetnik žalbu je podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude, te je predložio da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

11. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

12. Žalbe 1. i 2. okrivljenika u odnosu na osuđujući dio presude su osnovane, žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, za sada bespredmetna.

13. U pravu su 1. i 2 okrivljenici kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u odnosu na osuđujući dio presude, koju povredu nalaze u odredbi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

13.1. Naime, u žalbi se ističe da pobijana presuda ne sadrži dostatno obrazloženje o odlučnim činjenicama, jer da prvostupanjski sud samo nabraja izvedene dokaze, a pri tome ne daje ocjenu izvedenih dokaza.

13.2. Naime, doista prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu nema potreban dio obrazloženja i to onaj u kojem prvostupanjski sud mora obrazložiti odlučne činjenice navedene u činjeničnom opisu presude, koje je utvrdio, a koje nije, i na temelju kojih dokaza. Ta dužnost suda jasno slijedi iz odredbe članka 459. stavak 5. ZKP/08.

13.3. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u osuđujućem dijelu nabraja izvedene dokaze te reproducira obrane 1. i 2. okrivljenika kao i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, nakon čega (točka 4.7. obrazloženja presude) navodi da pažljivo analizirajući sve dokaze pojedinačno te u njihovoj cjelini i međusobnoj vezi, jasno je utvrdio da su obrane okrivljenih neuvjerljive i neživotne te usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a suprotne svim izvedenim dokazima, posebno privremeno oduzetim predmetnima od okrivljenih te nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka. Uz prethodno navedene dokaze, osim obrane okrivljenih, a dovedene u svezu s nalazom i mišljenjem vještaka, vidljivo je da vještak pomno i detaljno analizira sve dokaze tj. vrstu i količinu oduzete droge od okrivljenih, a iz kojih dokaza jasno proizlazi da je oboje okrivljenih oduzetu drogu kod sebe držalo, ne samo za vlastite potrebe, već i za preprodaju.

14. Iz navedenog slijedi da prvostupanjski sud nije naveo koje su činjenice sporne niti je izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim (članak 459. stavak 5. ZKP/08). Naime, okrivljenici poriču počinjenje kaznenog djela navodeći da su drogu posjedovali isključivo radi osobne konzumacije, a ne radi prodaje, a za koju obranu prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi samo da je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, te je suprotna izvedenim dokazima.

14.1. Drugim riječima, nedostaje činjenična raščlamba spornih odlučnih činjenica, što je nužan dio svake prvostupanjske presude, a osobito je to bilo potrebno ovdje jer se pobijana presuda temelji, kako to prvostupanjski sud navodi, isključivo na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra te materijalnoj dokumentaciji, dok obranu okrivljenih prvostupanjski sud uopće ne analizira niti navodi zbog čega smatra da je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

15. Prema tome, u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ne može ispitati (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08). Time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, zbog čega je prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude.

16.1. U odnosu na oslobađajući dio presude državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1. okrivljeni M. R. počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11, kako je to činjenično opisano točkom 2. oslobađajućeg dijela izreke presude. Ističe se, da prvostupanjski sud navodi kako je unatoč tome što je svjedok N. F. na raspravi izmijenio svoj iskaz, za istinit je cijenio njegov iskaz u prethodnom postupku u kojem je teretio 1. okrivljenika za počinjenje kaznenog djela, te da sud smatra kako se istinit iskaz svjedoka F. ne može koristiti pozivajući se na odredbu članka 431. stavak 1. ZKP/08 jer nema suglasnosti stranaka za čitanjem iskaza, a isti nije ispitan pred sucem istrage, odnosno, osuđujuća presuda ne može se temeljiti samo na takvom iskazu. Pri tome državni odvjetnik navodi da tu treba naglasiti kako Zakon o kaznenom postupku taksativno navodi slučajeve u kojima će se provesti ispitivanje svjedoka pred sucem istrage, odnosno, u kojima će se provesti dokazno ročište, pa smatra kako u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da se svjedok F. ispita pred sucem istrage. Nadalje ukoliko je pred prvostupanjskim sudom dovedena u sumnju istinitost iskaza svjedoka ispitanog pred policijskim istražiteljem, odnosno, svjedok je decidirano naveo da ga je policija navela da vjeruje da ga je 1. okrivljenik "cinkao" te ga je stoga lažno teretio, da je valjalo ispitati policijske službenike koji su provodili ispitivanje u kojem slučaju navedeni iskaz svjedoka ne bi bio jedini dokaz u postupku na kojem bi se temeljila presuda niti bi činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

16.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, ispravno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 1. okrivljenika M. R. oslobodio optužbe i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjane i logične razloge o svim odlučnim činjenicama.

16.3. Naime, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je svjedok F. na raspravi neistinito iskazivao, a da je njegov iskaz pred policijskim istražiteljima u kojem je teretio 1. okrivljenika istinit, međutim s obzirom na nepostojanje bilo kojih drugih dokaza koji bi upućivali na to da je 1. okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret točkom 2) optužnice, to ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se samo na tom iskazu ne može isključivo niti u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Pri tome, nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud mogao ispitati policijske službenike na okolnost davanja iskaza svjedoka F. zbog čega da bi postojali i drugi dokazi na kojima bi se mogla temeljiti presuda. Međutim, policijski službenici u tom slučaju bi eventualno bili ispitani na okolnost provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, ali prvostupanjski sud je iskaz svjedoka dan pred policijskim službenicima u cijelosti prihvatio kao valjan, a pri tome je naveo i zbog čega smatra da se samo na tom dokazu, odnosno na iskazu tog svjedoka ne može temeljiti isključivo i u odlučujućoj mjeri osuđujuća presuda.

17. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude.

18. Slijedom svega naprijed navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. i članka 483. ZKP/08.

U Zagrebu 20. veljače 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.