- 1 -              Rev 4307/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4307/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-A. M., OIB ..., iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice F., Z., ..., OIB ..., koju zastupa dipl. iur. S. P., zaposlenik tuženice, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o revizijama tuženice i umješača na strani tuženice, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2104/2017-3 od 13. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7435/16-27 od 18. listopada 2017., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Preinačuju se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2104/2017-3 od 13. lipnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7435/16-27 od 18. listopada 2017. i sudi:

 

              Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženici F. isplatiti tužitelju B.-A. M. iznos od 8.171,89 eura/61.565,83 kuna sa zateznim kamatama od dana 17. veljače 2014. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženici F. agenciji naknaditi tužitelju B.-A. M. parnični trošak u iznosu od 1.301,28 eura/9.804,50 kuna od dana 18. listopada 2017. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              "I. Nalaže se tuženici F. isplatiti tužitelju B.-A. M. iznos od 61.565,83 kuna sa zateznim kamatama od dana 17. veljače 2014. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženici F. naknaditi tužitelju B.-A. M. parnični trošak u iznosu od 9.804,50 kuna od dana 18. listopada 2017. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja B.-A. M. za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženice i umješača na strani tuženice kao neosnovane, potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica i umješač na strani tuženice podnijeli su reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predložili da se revizije prihvate, pobijane presude preinače sukladno navodima revizija, podredno ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica i umješač na strani tuženice predložili su reviziju odbaciti, podredno odbiti.

 

5. Revizije tuženice i umješača na strani tuženice su osnovane.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na nju odnose.

 

6.2. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. U navedenom smislu tuženica naznačuje sljedeća pravna pitanja:

 

              "1. Je li Fina u obvezi, a provodeći ovrhu, postupiti u skladu s pravomoćnom presudom kao ovršnom ispravom na način da obračunava kamate na porez i prirez koje ne postoje?

 

              2. Ako je odgovor na prethodno postavljeno pitanje potvrdan, kome će Fina obračunate kamate na porez isplatiti, u korist tužitelja ili porezne uprave kojoj se isplaćuje porez i prirez?

 

              3. Ako potvrda porezne uprave ne sadrži kamate znači li to da kamate, i one nepostojeće (kamate na porez i prirez), Fina pri provedbi ovrhe isplaćuje u korist tužitelja?".

 

8. Umješač na strani tuženice naznačuje sljedeća pravna pitanja:

 

              "1. Ima li ovrhovoditelj u izravnoj naplati na temelju ovršne isprave koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na ukupan bruto iznos plaće, obzirom da uplata poreza na dohodak, doprinosa i prireza na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinačnog mjesečnog iznosa prema odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/2008, 80/20, 114/2011, 22/2012, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15) odnosno isplaćuje li se ovrhovoditelju neto plaća sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, dok se dio zakonskih zateznih kamata prenosi na one račune na koje se prenosi dio tražbine na koje su obračunate?

 

              2. Pripada li ovrhovoditelju ovdje tužitelju koji potražuje razliku bruto plaće, u postupku izravne naplate zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći?

 

              3. Je li se pojam kamate na bruto plaću sadržan u ovršnoj ispravi odnosi i na kamate na iznos poreza i prireza?".

 

9. Postavljena pitanja tuženice i umješača na strani tuženice zapravo se svode na sljedeća pitanja:

 

              "1. Pripada li stranci u postupku ostvarivanja tražbine na isplatu neosnovano ustegnute (neisplaćene) plaće po osnovi radnog odnosa, a dosuđene i ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, sa uspjehom zahtijevati da joj se isplati (pored kamata na neto plaću tekućih od nespornog dospijeća plaće do isplate) i kamate uračunate na iznose poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći?

 

              2. Je li F., obzirom na ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku u smislu odredbe čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14) kamate računate na porez i prirez uključene u toj bruto plaći isplaćivati na isti račun (poreznoj upravi) na koje (sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila iznos poreza i prireza?".

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 8.171,18 eura/ 61.565,83 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da je pretrpio i da mu tuženica nije u cijelosti isplatila iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.

 

11. Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženica i umješač se pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2319/15-2 od 8. prosinca 2015. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1164/2017-2 od 24. rujna 2018., a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.

 

12. Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa su revizije tuženice i umješača na strani tuženice dopuštene i osnovane.

 

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009. dosuđena razlika bruto plaće od 113.797,26 kn sa zateznom kamatom (od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate),

 

- da je tužitelj tuženici 17. veljače 2014. podnio zahtjev za izravnu naplatu navedene tražbine, a da je tuženica 17. veljače 2014. godine izvršila naplatu dijela tužiteljeva potraživanja koji mu pripada nakon plaćanja poreza i doprinosa koji se plaćaju iz bruto plaće radnika na način da mu je ustegnula iznos od 61.565,83 kn na ime zateznih kamata na predujam poreza i prireza na porez na dohodak.

 

14. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tuženica prilikom izravne naplate novčane tražbine tužitelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu nije postupila sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), a u vezi s odredbama čl. 209., 205. i 206. OZ. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženica bila dužna postupati na način da po primitku zahtjeva naloga naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu porezne uprave. Međutim tuženica je protivno odredbi čl. 127. st. 5. OZ-a ustegnula iznos od 61.565,83 kn na ime zateznih kamata na predujam poreza i prireza na porez na dohodak. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužitelju nastala štete od 61.565,83 kn zbog postupanja tuženice protivno odredbi čl. 127. st. 5. OZ-a i da tužitelj ima pravo naplatiti utuženo potraživanje stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

15. U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji pozivaju tuženik i umješač izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

              "Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

              Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

              Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

              U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

              Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak."

 

15.1. Slijedom iznesenog tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate.

 

16. Odredbom čl. 217. st. 6. OZ-a propisano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz st. 5. istog članka A. će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu.

 

17. Odredba čl. 217. st. 2. OZ-a propisuje da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. tog Zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

 

18. Iz dostavljene potvrde o obračunu je razvidno da Porezna uprava nije obračunala zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak niti je zatražila naplatu istih.

 

19. Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

20. Budući da je odluka nižestupanjskih sudova suprotna shvaćanju koje je izrazio ovaj sud (Revr-717/16 od 6. rujna 2017. i Rev-805/21-2 od 29. ožujka 2022. i druge) valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske odluke i presuditi kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.