Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj 13 Psp-9/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A.M.P. – T. I U. d.o.o. sa sjedištem u K., , OIB: … kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE sa sjedištem u Gospiću, Dr. Franje Tuđmana 4, OIB: 40744389207 kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u K., , radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. siječnja 2024. i nakon objave dana 20. veljače 2024.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu na način da je dana 5. travnja 2022. godine neovlašteno skinuo metalnu šipku koja zatvara ulaz u prateći objekt s wc-om koji je označen lomnim točkama 172, 173, 174 i 175 na skici u mjerilu 1:500 stalnog sudskog vještaka Z. P. od 23. listopada 2023. te ušao u njega kao i u kabine koje su označene lomnim točkama 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 176, 177, 178, 179 i 180 na skici u mjerilu 1:500 stalnog sudskog vještaka Z. P. od 23. listopada 2023. koje se nalaze na kčbr. 632 kupalište gradsko i kabine površine 768 m² od kojih je kupalište gradsko i kabine površine 120 m², a kupalište površine 648 m² upisane u zk. ul. br. 640 k.o. K..

II. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda tužitelja na nekretninama iz točke I. ovog rješenja, pod prijetnjom novčane kazne.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju A.M.P. – T. I U. d.o.o. sa sjedištem u K., , OIB: … da tuženiku LIČKO-SENJSKOJ ŽUPANIJI sa sjedištem u Gospiću, Dr. Franje Tuđmana 4, OIB: 40744389207 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 € (slovima: osamstotinasedamdesetipeteura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 4. svibnja 2022. tužitelj je naveo da je u posjedu kčbr. 632 u naravi gradsko kupalište i kabine ukupne površine 768 m² upisane u zk. ul. br. 640 k.o. K. temeljem Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. u svrhu gospodarskog korištenja uređene javne plaže od 16. srpnja 2008. godine. Ističe da je tuženik 26. veljače 2021. godine donio Odluku o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru ''G. p.'' k.o. K. KLASA: UP/I-324-07/21-01/03 koja je povodom žalbe ovdje tužitelja potvrđena rješenjem Ministarstva mora, prometa infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/21-01/14 od 28. lipnja 2021. godine. Međutim, tužitelj je 31. srpnja 2021. godine pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu protiv rješenja Ministarstva, mora, prometa i infrastrukture od dana 28. lipnja 2021. godine i Odluke tuženika o oduzimanju koncesije od dana 26. veljače 2021. godine. Budući da se Upravni sud u Splitu proglasio nenadležnim, postupak se vodi na Upravnom sudu u Rijeci pod poslovnim brojem Us I-151/22 i nije pravomoćno okončan. Tužitelj dalje navodi da ga je 1. travnja 2022. tuženik obavijestio da će 5. travnja 2022. godine od tužitelja preuzeti pomorsko dobro koje je predmet koncesije i to na temelju svoje Odluke od 26. veljače 2021. godine. Tvrdi da je tuženik 5. travnja 2022. silom oduzeo posjed nekretnine te je provalio u gospodarski objekt tužitelja i izbacio zatečene stvari tužitelja iako po mišljenju tužitelja za to nije imao zakonske osnove budući da tuženikova Odluka od 26. veljače 2021. godine nema svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti. Slijedom navedenog tužitelj smatra da ga je tuženik smetao u posjedu bez pravne osnove pa predlaže donijeti rješenje kojim će sud utvrditi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu na način da je 5. travnja 2022. neovlašteno skinuo metalnu šipku koja zatvara ulaz u ugostiteljski objekt i ušao u ugostiteljski objekt, kabine i wc na nekretnini kčbr. 632 k.o. K. te da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom izricanja novčane kazne i uz naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Uz tužbu tužitelj je dostavio izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 632 k.o. K. (list 5 spisa), Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. u svrhu gospodarskog korištenja uređene javne plaže (list 6-11 spisa), Odluku Ličko-senjske županije od 26. veljače 2021. o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. (list 12-14 spisa), rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 28. lipnja 2021. (list 15-24 spisa), rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI- 2776/2021-3 od 24. siječnja 2022. (list 25 i 26 spisa), odgovor na tužbu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 17. ožujka 2022. (list 27-29 spisa), ispis poziva - elektroničke pošte od 01. travnja 2022. (list 32 spisa), poziv Ličko-senjske županije od 1. travnja 2022. (list 33 spisa), očitovanje tužitelja od 4. travnja 2022. (list 35-38 spisa) i zapisnik Ličko-senjske županije s fotografijama s obilaska pomorskog dobra od 5. travnja 2022. (list 39-47 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio navode tužitelja da ga je smetao u posjedu kčbr. 632 k.o. K. i ističe da predmetna nekretnina predstavlja opće dobro u smislu odredbe članka 3 stavka 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) odnosno članka 3 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/2003, 100/2004, 141/2006, 38/2009, 123/2011, 56/2016, 98/2019, dalje: ZPDML) te da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan navedenim Zakonom te se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Tuženik naglašava da se za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija te da se davanjem pomorskog dobra na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje osobama iz članka 7 stavka 1 i 2 ovoga Zakona mogu druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja (članak 9). U smislu odredbi članka 3 stavka 4 i članka 9 stavka 4 ZV te odredbe članka 9 stavka 1 ZPDML, prema stajalištu sudske prakse, zasnivanje posjeda i pravo na posjedovnu zaštitu ima koncesionar pomorskog dobra samo u dijelu za koji iz sadržaja koncesije proizlazi da ima pravo isključiti to dobro iz opće uporabe. Tuženik smatra kako tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo isključiti koncesionirano područje odnosno predmetnu kčbr. 632 k.o. K. iz opće upotrebe, a što je vidljivo iz Odluke o davanju koncesije, Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru i Odluke o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru. Naime, iz Odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru vidljivo je kako je opseg dane koncesije samo obavljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti bez mogućnosti ograđivanja i naplate ulaznica za plažu (točka 4.). Također, iz Ugovora o koncesiji i to članka 2. vidljivo je kako tužitelj ima pravo obavljati samo turističko-ugostiteljsku djelatnosti bez mogućnosti ograđivanja i naplate ulaznica za plažu (točka 4) slijedom čega proizlazi da isti nema pravo isključiti to dobro iz opće uporabe, a samim time niti pravo na posjedovnu zaštitu. Konačno, tužitelju je oduzeta koncesija slijedom čega nema pravo koristiti pomorsko dobro za obavljanje bilo kakve djelatnosti, a samim time niti posjed istoga. Zaključno tuženik navodi kako se preuzimanje pomorskog dobra na slobodno raspolaganje ne smatra smetanjem posjeda po samom zakonu (članak 33 ZPDML) te u konkretnom slučaju u radnjama tuženika nema protupravnosti (članak 20 stavak 4 ZV) budući da je prestankom koncesije tužitelj o svom trošku dužan ukloniti sve svoje stvari i vratiti pomorsko dobro u prijašnje stanje i predati pomorsko dobro na slobodno raspolaganje, a ako u određenom roku ne preda pomorsko dobro na slobodno raspolaganje odnosno ne ukloni prinove i građevine, odluka će se izvršiti po službenoj dužnosti na trošak te osobe. U predmetnom slučaju pomorsko dobro je preuzeto te kada se uzme u obzir da tužitelj tužbenim zahtjevom nije zatražio uspostavu ranijeg stanja, proizlazi da se takvo ili slično smetanje ne može ponoviti pa prema tome nema mjesta ni zabrani budućeg takvog ili sličnog smetanja posjeda pa je tužbeni zahtjev i u dijelu kojim se traži zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće neosnovan. Kako tužba zbog smetanja posjeda nije tužba na utvrđenje, nego kondemnatorna tužba, sam deklaratorni zahtjev nije moguće samostalno prihvatiti pa je stoga i deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja neosnovan. Tuženik ističe da sud pruža posjedovnu zaštitu onda kada je moguće izreći uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće u smislu odredbe članka 22 stavka 1 ZV, a kako uspostava ranijeg posjedovnog stanja nije moguća u onom obimu i onakvom sadržaju kakvog je bila budući da je tužitelju koncesija oduzeta, i iz tog razloga tužbu treba odbiti kao neosnovanu. U odnosu na tvrdnju tužitelja da Odluka tuženika od 26. veljače 2021. nema svojstvo pravomoćnosti niti izvršnosti, tuženik ističe da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/21-01/14, URBROJ: 530-1-1-1-21-2 od 28. lipnja 2021. godine odbijena žalba tužitelja čime je ista postala izvršna temeljem odredbe članka 133 Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga da tuženiku nadoknadi trošak ovoga postupka.

2.1. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio fotografije lica mjesta (list 64-65 spisa), izvješće o pripremi pomorskog dobra tužitelja od 20. srpnja 2020. (list 66), nalaz i mišljenje Ličko-senjske županije (list 67-70 spisa), zaključak Županijske skupštine (list 71-72 spisa), obavijest Upravnog odjela za gospodarstvo od 10. listopada 2017. (list 73-74 spisa), očitovanje Upravnog odjela za gospodarstvo od 25. svibnja 2018. (list 75-76 spisa), poziv Upravnog odjela za gospodarstvo od 25. lipnja 2020. (list 77- 78 spisa), zapisnik Povjerenstva Ličko-senjske županije za praćenje i izvršavanje odluka i ugovora o koncesijama na pomorskom dobru na području Ličko- senjske županije od 11. srpnja 2019. (list 79-80 spisa), ugovor o koncesiji na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. u svrhu gospodarskog korištenja uređene javne plaže od 16. srpnja 2008. (list 81-86 spisa), zapisnik Povjerenstva od 13. lipnja 2017. s obilaska pomorskog dobra (list 87-88 spisa), zapisnik Povjerenstva od 27. srpnja 2017. s obilaska pomorskog dobra (list 89 spisa), ponude za koncesije (list 90-98 spisa), nalaz i mišljenje Povjerenstva od 11. travnja 2019. (list 99-102 spisa), odluku o davanju koncesije od 11. lipnja 2008. (list 103-105 spisa), odluku o oduzimanju koncesije od 20. prosinca 2019. (list 106-108 spisa) i nalaz i mišljenje Povjerenstva od 24. listopada 2019. (list 109-116 spisa).

3. U očitovanju od 25. svibnja 2022. na odgovor na tužbu tužitelj je naveo kako predmet spora nije oduzimanje posjeda na plaži kako to pogrešno tumači tuženik, već oduzimanje posjeda na ugostiteljskom objektu za koji je sporno da li je uopće predmet koncesije jer se ne spominje u ugovoru u koncesiji, a nalazi se na čestici koja je pomorsko dobro pa je po načelu superficies solo cedit po sili zakona predmet koncesije, ali se može dokazivati i drugačije za što je u tijeku postupak pred Ministarstvom pomorstva koji nije riješen. U svakom slučaju posjed spornog objekta tužitelj drži već 21 godinu. Objekt je bio zatvoren metalnom šipkom koja priječi ulaz u njega, a koju je postavio tužitelj. Ugostiteljski objekt koji se nalazi na pomorskom dobru ne može biti otvoren na način da se njime može svatko služiti u bilo koje doba jer se u njemu ljeti nalazi piće, hrana i blagajna tužitelja. Tužitelj nije sagradio na pomorskom dobru objekt jer je objekt već postojao u doba zasnivanja pomorskog dobra. Tužitelj smatra da je čin smetanja posjeda ostvaren nasilnim skidanjem metalne šipke koja zatvara ulaz u ugostiteljski objekt od strane tuženika. Navedeni ugostiteljski objekt tuženik nije zaključao svojom bravom pa je tužitelj i dalje u mogućnosti ući u svoj prostor i koristiti ga. Stoga tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nema pravni interes za zaštitu suda uspostavom ranijeg stanja, nego ima samo pravni interes da se takvo smetanje ne ponovi i u tom smislu je tužbeni zahtjev i koncipiran. Ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz čitanjem i pregledavanjem materijalne dokumentacije u spisu, dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka A. S. R. i V. B. te je proveden očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine po sudskom vještaku geodetske struke.

5. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Odredba članka 21 stavka 1 ZV propisuje: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

7. Smetanje posjeda je takav čin kojim se remeti odnos određene osobe prema određenoj stvari ili pravu ili kojim se taj odnos želi promijeniti odnosno čin kojim se nekoga sprječava ili ograničava u njegovu posjedu stvari ili prava. Svrha je posjedovne zaštite putem suda u tome da, bez obzira na pravo na posjed, svatko bude zaštićen od uznemiravanja odnosno oduzimanja jer posjed je faktično stanje zaštićeno zakonom pa faktična vlast glede stvari traje sve dok se ne utvrdi da je posjed prestao.

8. Da bi se pružila sudska zaštita potrebno je da posjed bude posljednji mirni posjed odnosno sud pruža zaštitu samo posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov i savjesnost posjednika.

9. U sudskom postupku radi smetanja posjeda tužitelj mora dokazati činjenicu posljednjeg mirnog posjeda pri čemu za pružanje sudske zaštite nije od utjecaja koliko je mirni posjed trajao, te činjenicu smetanja posjeda.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je nespornim utvrdio:

- da je Ugovorom o koncesiji na pomorskom dobru G. p. k.o. K. u svrhu gospodarskog korištenja uređene javne plaže (list 6-11 spisa) koji je zaključen 16. srpnja 2008. između tuženika kao davatelja koncesije i tužitelja kao ovlaštenika koncesije, davatelj koncesije dao ovlašteniku koncesije pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra (koncesiju) uređene javne plaže G. p. k.o. K. radi obavljanja turističko-ugostiteljske djelatnosti (članak 1); da se odredbom članka 2 ovlaštenik koncesije obvezao na pomorskom dobru obavljati samo djelatnosti dodijeljene koncesijom i to obavljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti bez mogućnosti ograđivanja i naplate ulaznica za plažu; da je člankom 9 ugovoreno da davatelj koncesije ima pravo oduzeti koncesiju o čemu će pisano izvijestiti ovlaštenika koncesije i to: a) ako se ovlaštenik koncesije ne podržava odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i propisa za njegovo izvršavanje ili ne provodi uvjete koncesije određene ugovorom; b) ako ovlaštenik koncesije ne iskorištava koncesiju ili je iskorištava za svrhe za koje mu nije dana ili preko mjere određene ugovorom; c) ako ovlaštenik koncesije bez odobrenja izvrši na pomorskom dobru označenom u koncesiji radnje koje nisu predviđene u koncesiji ili su u suprotnosti s odobrenim projektom; d) ako ovlaštenik koncesije neuredno plaća naknadu za koncesiju i e) ako ovlaštenik koncesije ne održava ili nedovoljno održava i zaštićuje pomorsko dobro obzirom na način predviđen ugovorom; da je člankom 10 ugovoreno da koncesija prestaje: a) istekom vremena za koje je dana; b) odreknućem ovlaštenika koncesije prije isteka vremena određenog u odluci o koncesiji; c) prestankom pravne osobe ako pravni sljednici pravodobno ne zatraže potvrdu koncesije; d) oduzimanjem koncesije od strane davatelja koncesije i e) sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji; da odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije

- da je nalazom i mišljenjem Povjerenstva za praćenje izvršavanja odluka i ugovora o koncesijama na pomorskom dobru na području Ličko-senjske županije od 26. lipnja 2017. (list 67-70 spisa) naloženo koncesionaru izvršenje svih ugovornih obveza glede uređenja plaže do 1. srpnja 2017. godine, a posebice obnoviti sunčalište, sanirati postojeće rukohvate i postaviti nove na stepeništima gdje nedostaju, staviti wc u funkciju, obnoviti sva vrata kabine, postaviti staklo na spremište, opremiti i otvoriti ugostiteljski objekt, obnoviti reflektor i kupiti nove plažne rekvizite te dostaviti financijsko i tehničko izvješće o izvršenom održavanju plaže tijekom 2017. godine

- da je nalazom i mišljenjem Povjerenstva za praćenje izvršavanja odluka i ugovora o koncesijama na pomorskom dobru na području Ličko-senjske županije od 11. travnja 2019. (list 99-102 spisa) utvrđeno da je zaključkom Županijske skupštine Ličko-senjske županije (Županijski glasnik 21/17) Upravni odjel za gospodarstvo zadužen da koncesionaru dostavi obavijest o namjeri jednostranog raskida ugovora o koncesiji temeljem kojeg će davatelj koncesije na prijedlog Povjerenstva odlučiti o donošenju odluke o pokretanju postupka oduzimanju koncesije i jednostranog raskida ugovora o koncesiji; da je Upravni odjel za gospodarstvo 10. listopada 2017. zatražio od koncesionara očitovanje o načinu i rokovima u kojima namjerava unaprijediti postojeće stanje na "G. p." K. radi razmatranja mogućnosti nastavka ugovornih odnosa s koncesionarom, ali do srpnja 2018. očitovanje koncesionara nije zaprimljeno te je Upravni odjel za gospodarstvo tek na ponovno traženje dana 15. ožujka 2019. zaprimio očitovanje koncesionara o namjeri provedbe programa uređivanja kupališta za 2019. godinu

- da je nalazom i mišljenjem Povjerenstva za praćenje izvršavanja odluka i ugovora o koncesijama na pomorskom dobru na području Ličko-senjske županije od 24. listopada 2019. (list 109-113 spisa) utvrđeno da koncesionar ne poštuje odredbe Ugovora o koncesiji i zaključeno da su nastupili razlozi za jednostrani raskid ugovora - da je Odlukom Županijske skupštine Ličko-senjske županije (list 12-14 spisa) KLASA: UP/I-324-07/21-01/03, URBROJ: 2125/1-01-21-1 od 26. veljače 2021. godine koncesionaru, ovdje tužitelju, oduzeta koncesija na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. dodijeljena Odlukom o davanju koncesije na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. (Županijski glasnik broj 11/08) i Ugovorom o koncesiji na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. od 16. srpnja 2008. godine zbog nepridržavanja odredbi članka 9 Ugovora o koncesiji; da je temeljem navedene Odluke tužitelj dužan napustiti pomorsko dobro i ukloniti eventualno postavljene naprave i opremu i predati ga davatelju koncesije slobodnog od stvari i osoba u roku od 8 dana od dana izvršnosti ove odluke

- da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II- 342-22/21-01/14, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 28. lipnja 2021. godine (list 15-24 spisa) odbijena žalba ovdje tužitelja i potvrđena Odluka Županijske skupštine Ličko- senjske županije o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru od 26. veljače 2021. godine

- da je pozivom od 1. travnja 2022. Ličko-senjska županija obavijestila tužitelja o preuzimanju pomorskog dobra od strane davatelja koncesije dana 5. travnja 2022. u 14 sati (list 32-33 spisa)

- da je zapisnikom Upravnog odjela za gospodarstvo Ličko-senjske županije od 5. travnja 2022. (list 39-40 spisa) utvrđeno da se pristupilo preuzimanju pomorskog dobra u 14 sati i da je ugostiteljski objekt na plaži zatvoren metalnom šipkom koja se izvlači; da je utvrđeno da se u objektu nalazi jedan drveni stol, jedan metalni ugostiteljski stol, jedan dvostruki sudoper s pripadajućim drvenim ormarom i jedan mali drveni ormarić s ključevima kabine; da je obilaskom kabina i WC-a na plaži utvrđeno da nema stvari osim djelomično oštećene tri WC školjke; da su vrata na ulazu u kabine i WC otvorene ili da ne postoje; da su zatečene stvari uručene općinskom načelniku Općine; da koncesionar do 5. travnja 2022. nije postupio po odluci o oduzimanju koncesije odnosno nije uklonio postavljene naprave i opremu i predalo pomorsko dobro davatelju koncesije slobodno od stvari i osoba zbog čega je davatelj koncesije na ovaj način bio primoran izvršiti preuzimanje pomorskog dobra

- da je presudom i rješenjem Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 6 Us I- 151/2022-14 od 23. lipnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/II-342-22/21-01/14, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 28. lipnja 2021. i Odluke Županijske skupštine Ličko- senjske županije KLASA: UP/I-324-07/21-01/03, URBROJ: 2125/1-01-21-1 od 26. veljače 2021. o oduzimanju koncesije na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. u svrhu gospodarskog korištenja uređenja javne plaže

- da je presudom i rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3545/2022-2 od 9. svibnja 2023. potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 6 Us I-151/2022-14 od 23. lipnja 2022.

11. U svom iskazu svjedok A. R. S., pročelnica Upravnog odjela Ličko-senjske županije za gospodarstvo, pomorsko dobro i promet navela je da je tužitelj imao koncesiju Ličko-senjske županije na predmetnoj nekretnini koju mu je zbog neodržavanja i neupravljanja pomorskim dobrom Županijska skupština Ličko-senjske županije oduzela. Kontrolu ugovora o koncesiji provodi povjerenstvo koje imenuje Županijska skupština sukladno Zakonu o pomorskom dobru. Navodi da se pristupilo uklanjanju objekta jer je postojala odluka o oduzimanju koncesije koja je bila pravomoćna, a osim toga nije se moglo dopustiti da plaža izgleda zapušteno i neodržavano i opasna za ljude. Koncesionaru je dostavljena obavijest gdje može preuzeti stvari, a radilo se o uništenom dijelu ugostiteljske opreme koja nije ispunjavala uvjete za rad. Stvari su odložene u prostorije Općine K.. U posjed objekta ušli su temeljem pravomoćne Odluke Županijske skupštine o oduzimanju koncesije. Nije postojala formalna odluka odnosno nalog za ulazak u posjed već je to bio zajednički dogovor Županije i Općine K. kako bi jedinica lokalne samouprave mogla redovno upravljati plažom što je njezina zakonska obaveza.

12. Svjedok V. B. u svom je iskazu naveo da je zaposlenik Lučke kapetanije S. te da mu je poznato da tužitelj kao koncesionar nije ispunjavao uvjete iz ugovora o koncesiji. Svjedok je naveo da svake godine obilazi koncesionare kako bi utvrdio promjene na plaži u odnosu na proteklu godinu. U konkretnom slučaju su zahtijevali od koncesionara da popravi sunčalište i ljestve kojima se ulaze u more što koncesionar nije učinio; kućice za presvlačenje nisu bile u funkciji, sva su vrata bila zablokirana da se ne može ući, a neka su bila razvaljena odnosno nije bilo vrata. Navodi da su zahtijevali da se sunčalište popravi jer su na betonu postojale rupe. Ljestve su bile ruzinave. U konkretnom slučaju koncesionar je uvijek nekoga slao da prisustvuje ovakvim kontrolom, a sam nikada nije dolazio. Kontrolu obavljaju samo jednom godišnje prije sezone te se sve zatečeno zapisnički konstatira i fotografira.

13. U nalazu i mišljenju od 5. listopada 2023. godine sudski vještak geodetske struke naveo je da je prijepor katastarska čestica broj 632 upisana u zk. ul. broj 640 k.o. K. kao pomorsko dobro. Vještak je naveo da se na licu mjesta na predmetnoj nekretnini nalaze kabine, prateći objekt i kupalište te je na skici mjerila 1:500 (skica iz listopada 2023. - list broj 233 spisa) prikazao kabine lomnim točkama od 161 do 169 i od 176 do 180, a prateći objekt s wc-om lomnim točkama od 172 do 175. Objekt se nalazi u jugozapadnom dijelu predmetne kčbr. 632 i stubištem je odijeljen od kabina. Na jugoistočni dio objekta postavljena je nadstrešnica.

14. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnom odlukom Županijske skupštine Ličko-senjske županije KLASA: UP/I-324-07/21-01/03, URBROJ: 2125/1- 01-21-1 od 26. veljače 2021. godine koncesionaru, ovdje tužitelju, oduzeta koncesija na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. dodijeljena Odlukom o davanju koncesije na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. (Županijski glasnik broj 11/08) i Ugovorom o koncesiji na pomorskom dobru "G. p." k.o. K. od 16. srpnja 2008.

15. Nije sporno da je 5. travnja 2022. tužitelju kao koncesionaru oduzeto pomorsko dobro budući da do tog dana nije postupio po Odluci o oduzimanju koncesije i uklonio postavljene naprave i opremu i predao pomorsko dobro davatelju koncesije slobodno od stvari i osoba.

16. Također nije sporno da je presudom i rješenjem Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 6 Us I-151/2022-14 od 23. lipnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/II-342-22/21-01/14, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-2 od 28. lipnja 2021. i Odluke Županijske skupštine Ličko-senjske županije KLASA: UP/I-324-07/21-01/03, URBROJ: 2125/1-01-21-1 od 26. veljače 2021. o oduzimanju koncesije.

17. Odredbom članka 3 stavaka 1 i 2 ZPDML propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

15. Odredbom članka 3 stavka 2 ZV propisano je da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru te morska obala (opća dobra).

16. Odredbom članka 6 stavka 2 ZPDML propisano je da upotreba pomorskog dobra može biti opća i posebna upotreba, a člankom 7 stavkom 1 istog Zakona propisano je da se za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

17. Davanjem pomorskog dobra na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje osobama iz članka 7. stavka 1. i 2. ovoga Zakona mogu se druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja (članak 9 stavak 1 ZPDML).

18. Stoga dakle, uporaba i zasnivanje posjeda takvog općeg dobra može biti rezultat jedino koncesije takvog dobra kojim se ono isključuje iz opće uporabe. Posljedično, jedini koji može zasnovati posjed i imati pravo na posjedovnu zaštitu na pomorskom dobru je koncesionar pomorskog dobra, i to u onom dijelu za koji iz sadržaja koncesije proizlazi da ima pravo isključiti to dobro iz opće uporabe.

19. Dakle, mirni posjednik pomorskog dobra kao općeg dobra mogao bi uživati posjedovnu zaštitu od svakog samovlasnog smetanja njegovog posjeda samo za vrijeme trajanja koncesije (članak 6 stavak 2 i članak 7 stavak 1 ZPDML) i u dijelu sadržaja koncesije (članak 9 stavak 1 ZPDML). U ovim okvirima posjedovna zaštita se pruža u skladu s općom normativom ZV o zaštiti posjeda (članak 19-27 ZV).

20. Tako suglasno odredbi članka 22 stavaka 1 i 2 ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Posjedovna zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi to smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

21. Člankom 10 Ugovora o koncesiji ugovoreno je da koncesija između ostalog prestaje oduzimanjem koncesije od strane davatelja koncesije. Stoga, a budući da je u konkretnom slučaju pravomoćnom odlukom tuženika Ličko-senjske županije tužitelju oduzeta koncesija na spornom dijelu predmetne nekretnine kčbr. 632 k.o. K., dakle, prestao je posjed tužitelja na predmetnom pomorskom dobru pa tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu.

22. O troškovima postupka sud je odlučio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

23. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove (članak 154 stavak 1 ZPP). Odredbom članka 155 stavka 1 ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a odredbom stavka 2 istog članka propisano je da će se troškovi odmjeriti prema tarifi ako je propisana za nagrade odvjetnika ili za druge troškove.

24. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Tbr. 7 točki 2 propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to u postupku radi smetanja posjeda te da za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

25. Obzirom da su bili opravdani tuženiku su prema Tbr. 7 toč. 2 Tarife priznati trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja tuženika na pripremnom ročištu, trošak sastava podneska od 4. srpnja 2022. i trošak zastupanja na ročištu održanom 19. srpnja 2023. i to u visini od 250 bodova; trošak zastupanja na ročištu održanom 23. kolovoza 2023. u visini od 50 bodova i trošak zastupanja na ročištu održanom 11. siječnja 2024. u visini od 50 bodova, dakle sveukupno u visini od 350 bodova što obzirom na vrijednost boda od 2 EUR-a iznosi ukupno 700,00 EUR odnosno uz pripadajući PDV od 25% ukupno 875,00 EUR.

26. Tuženiku nisu priznati trošak sastava podneska od 7. lipnja 2022. budući da se tim podneskom ponavljaju navodi koje je tuženik već iznio u odgovoru na tužbu.

27. Isto tako tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da ta obveza nastaje po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4 stavak 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine broj 118/18, dalje: ZOSP) kao niti trošak sudske pristojbe za rješenje o smetanju posjeda budući da je prema odredbi članka 3 stavka 2 ZOSP pristojbu za odluku prvostupanjskog suda dužna platiti stranka koja pokreće postupak.

U Gospiću, 20. veljače 2024.

Sudac:

Mirjana Kosanović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa rješenja za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik A. M., Z.,

2. Odvjetnica S. V., K.,