REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 271/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INTERFINANCE d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 237/D, OIB 27081382081, zastupanog po punomoćnici Nives Ernoić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3856/2022-2 od 7. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1548/2021-93 od 11. srpnja 2022., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3856/2022-2 od 7. studenoga 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1548/2021-93 od 11. srpnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I./ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženoj, REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju, trgovačkom društvu INTERFINANCE d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 237d, OIB: 27081382081, na ime naknade štete isplati iznos od 13.448.354,00 HRK zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 28.12.2007.god. do 31.12.2007.god. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.god. do 30.06.2011.god. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015.god. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

II/ Nalaže se tuženoj, REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju, trgovačkom društvu INTERFINANCE d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 237d, OIB: 27081382081, naknadi troškove ovog parničnog postupkazajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos troškova od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam (8) dana pod prijetnjom ovrhe.“

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.336.712,50 kn, u roku od osam dana.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 1148/2023-2 od 6. lipnja 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

„Proizvodi li deklaratorna odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je utvrđena povreda ustavnog prava na pravično suđenje, pravni učinak i na pravomoćne presude upravnih i parničnih sudova, donesene u istoj pravnoj stvari?“.

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju. Tužitelj zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

3.1. Tužena u odgovoru na tužbu osporava osnovanost revizije tužitelja.

4. Revizija tužitelja je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 13.448.354,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2007. pa do isplate. Tužitelj tvrdi da mu je tužena u obvezi naknaditi štetu koju trpi uslijed nepravilnog i nezakonitog rada Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) i Upravnog suda Republike Hrvatske, a sve vezano za privremeno oduzimanje dozvole za obavljanje svih poslova s vrijednosnim papirima.

7. Uz utvrđenje:

- da je HANFA 28. lipnja 2007. donijela rješenje kojim se tužitelju oduzima dozvola za obavljanje svih poslova s vrijednosnim papirima na rok od šest mjeseci,

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 7. listopada 2008. to rješenje utvrđeno nezakonitim i poništeno je stoga,

- da je u ponovnom postupku HANFA postupajući po uputi Upravnog suda Republike Hrvatske provela ponovni postupak te je 19. veljače 2009. donijela rješenje kojim se tužitelju oduzima dozvola za obavljanje svih poslova s vrijednosnim papirima na rok od šest mjeseci (koji se rok računa od 28. lipnja 2007.),

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 9. rujna 2010. odbijena tužba tužitelja protiv pobijanog rješenja HANFA-e od 19. veljače 2009.,

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-47/2011 od 31. siječnja 2013. utvrdio da je tužitelju povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 9. rujna 2010. i rješenjem HANFA-e od 19. veljače 2009.,

- da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 2014. odbačen tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka,

- te da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 2014. utvrđeno da je tužitelj bio ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu postupka, a što je propustio učiniti,

nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer da tužitelj nije dokazao nepravilan ili nezakonit rad HANFA-e i Upravnog suda Republike Hrvatske. Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da su temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPP vezani rješenjem HANFA-e od 19. veljače 2009. i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 24. veljače 2011., budući da te odluke nisu ukinute niti izmijenjene odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2013., već da ta odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ima tek deklaratornu prirodu.

8. Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno, radi čega je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. ZPP.

9. Prema odredbi čl. 72. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99 i 29/02 - dalje: UZUS) odlukom kojom se ustavna tužba usvaja, Ustavni sud ukida osporeni akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo.

9.1. Prema odredbi čl. 72. st. 3. UZUS u slučaju da osporeni akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja više ne proizvodi pravne učinke, Ustavni sud u odluci utvrđuje njegovu neustavnost, navodeći u izreci ustavno pravo koje je podnositelju tim aktom povrijeđeno.

9.2. Prema odredbi čl. 30. st. 1. UZUS odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba.

9.3. Prema odredbi čl. 30. st. 2. UZUS sva tijela državne vlasti, lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

9.4. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP sud je u parničnom postupku vezan pravomoćnom odlukom suda ili drugog nadležnog tijela o prethodnom pitanju.

10. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2013. utvrđeno je da je podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i to presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 24. veljače 2011. i rješenjem HANFA-e od 19. veljače 2009., jer su HANFA i Upravni sud Republike Hrvatske postupali arbitrarno obzirom da pri donošenju predmetnog rješenja i predmetne presude nisu ukazali na konkretne štetne posljedice postupanja tužitelja, a koje bi opravdavale privremeno oduzimanje dozvole tužitelju. Obzirom da u vrijeme donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske predmetno rješenje HANFA-e više nije proizvodilo pravne učinke (dozvola je oduzeta na rok od šest mjeseci), ta odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske donesena je temeljem odredbe čl. 72. st. 3. UZUS-a.

11. Pravno shvaćanje ovog revizijskog suda, a što je ujedno i odgovor na predmetno pravno pitanje, je da u situaciji kada je Ustavni sud utvrdio da je određenom odlukom suda ili drugog nadležnog tijela povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno Ustavom, a bez ukidanja takve odluke jer više ne proizvodi pravne učinke, te odluke nemaju značaj odluka o prethodnom pitanju kojima bi sud u parničnom postupku bio vezan temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPP. U toj situaciji parnični sud je vezan odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i to temeljem odredbe čl. 30. st. 1. i st. 2. UZUS-a. U toj situaciji Ustavni sud Republike Hrvatske je temeljem ustavnih i zakonskih ovlaštenja oduzeo svojstvo neupitne pravilnosti i zakonitosti tih odluka (jer je utvrdio protuustavnost tih odluka) pa istim parnični sud više nije vezan.

12. Obzirom na izneseno te obzirom na rezultate dosadašnjeg postupka ovdje je za ukazati (a što je suprotno shvaćanju tužitelja) da okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da je predmetnim odlukama povrijeđeno pravo tužitelja zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje, to samo po sebi ne znači da povreda prava na pravično suđenje uslijed arbitrarnog postupanja zbog nepotpunog obrazloženja ima značaj nepravilnog ili nezakonitog rada za koju bi odštetno bila odgovorna tužena. U ovom postupku su nižestupanjski sudovi zbog prije navedenog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili u potpunosti raspraviti i utvrditi da li postoje druge okolnosti koje bi se mogle podvesti pod nepravilan ili nezakonit rad HANFA-e i Upravnog suda Republike Hrvatske, a za što bi tužena bila odštetno odgovorna.

13. Konačno, a imajući u vidu da nižestupanjski sudovi nalaze predmetni tužbeni zahtjev neosnovanim i iz razloga što tužitelj nakon donošenja prije navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nije predlagao obnovu postupka, za ukazati je da ta okolnost ne može biti od odlučnog značaja. Ovo stoga što u to vrijeme predmetno rješenje HANFA-e više nije proizvodilo pravne učinke pa tužitelj i sve da je podnio osnovan prijedlog za obnovu postupka na taj način ne bi mogao niti spriječiti nastanak predmetne štete, a niti bi na taj način mogao otkloniti štetne posljedice.

14. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

16. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec

Broj zapisa: 9-30863-e2089

Kontrolni broj: 04a30-2fda2-cf4fb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Damir Kontrec, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.