Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-409/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. L., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Sisku od 24. rujna 2021., broj K-3/2021-68, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom N. L. za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene optuženiku presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Kmp-…. od 18. rujna 2018., u trajanju od 10 (deset) mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene optuženiku presudom Općinskog suda u Sisku, broj Kmp-…. od 29. siječnja 2019., u trajanju od 10 (deset) mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene optuženiku presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Kmp- …. od 9. svibnja 2019. te uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi N. L. se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju kaznu mu se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 1. rujna 2020. do 28. travnja 2021.

II Odbija se žalba optuženog N. L. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog N. L., zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje mu je na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Opozivom uvjetnih osuda primijenjenih pravomoćnim presudama Općinskog suda u Osijeku, broj Kmp-…. od 18. rujna 2018., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11., kojom je utvrđena kazna zatvora 8 (osam) mjeseci, Općinskog suda u Sisku od 29. siječnja 2019., broj Kmp-…., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11., kojom je utvrđena kazna zatvora 10 (deset) mjeseci i Općinskog suda u Osijeku, broj Kmp-…. od 9. svibnja 2019., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11., kojom je utvrđena kazna zatvora 10 (deset) mjeseci i uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. i članka 58. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 1. rujna 2020. do 28. travnja 2021.

1.2. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), djelomično je dosuđen imovinsko pravni zahtjev oštećenom Z. G., OIB: …, s adresom u S., … (kod V. F.), u iznosu od 2.093,44 kune, te je naloženo optuženom N. L., OIB: …, s prebivalištem u P., … (kod N. N.), da isplati oštećeniku iznos od 2.093,44 kune, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08., optuženi N. L. je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način, da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

2.2. Optuženik se žali po braniteljici M. M., odvjetnici u S., zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da "….drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu te optuženika oslobodi optužbe za kazneno djelo razbojništva….".

2.3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

3. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

5. Optuženi N. L. tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja, da je kazneno djelo razbojništva počinio prislanjanjem noža uz lijevu stranu vrata oštećenog te navodi, da pronalazak noža u prostoru u kojem se odvijao inkriminirani mu događaj i u kojem su boravili i drugi beskućnici, neovisno o tome što izuzeti nož po opisu odgovara onome o kojem iskazuje oštećenik, nije upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela kako mu se stavlja na teret, čime suštinski osporava vjerodostojnost iskaza oštećenika koji tvrdi, da mu je oduzeo novac uz prijetnju nožem.

5.1. Protivno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je s pravom zaključio, da je kazneno djelo počinjeno na način opisan u izreci pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz oštećenog Z. G. koji je opisao predmet za koji je gotovo siguran da se radi o nožu, a naknadno čuo zvuk odbacivanja predmeta na mjesto gdje je tijekom očevida pronađen nož sa crnom drškom ukupne dužine 17 cm.

5.2. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, da je optuženik oduzeo karticu tekućeg računa … i da je sa istom obavljao plaćanja na prodajnim mjestima u ukupnom iznosu 253,44 kn. Naime, iz materijalnih dokaza, dopisa …. od 27. travnja 2021. i 7. svibnja 2021. i popisa obavljenih transakcija po kartici tekućeg računa oštećenika proizlazi, da je nakon podizanja novca sa bankomata, naknadno u tri navrata ukucavan pogrešan PIN, a evidentirana su obavljena plaćanja manjih iznosa bankovnom karticom koje nije potrebno autorizirati PIN-om. Prvostupanjski sud povezujući ta utvrđenja sa tvrdnjama oštećenika, protivno žalbenim navodima, izvodi pravilne zaključke o tome da je isključivo optuženik inkriminiranog dana koristio karticu tekućeg računa nakon što ju je oduzeo od oštećenika. Nadalje, treba reći da nedosljednosti u iskazu oštećenika u odnosu na mjesto s kojeg je oduzeta bankovna kartica (sa stolića ili iz novčanika) i u odnosu na vrste apoena novčanica (200 ili 500 kuna), protivno stavu žalbe, u konkretnom slučaju ne predstavljaju odlučne činjenice o kojima ovisi zaključak prvostupanjskog suda o postojanju bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude. Unatoč navedenim manjim nedosljednostima u iskazu oštećenog Z. G., žalbenim navodima nisu osporeni zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni na iskazu oštećenika.

5.3. Daljnjom žalbenom argumentacijom žalitelj ponavlja svoju obranu ističući, da nije uporabio nož, već samo iskoristio stanje alkoholiziranosti oštećenika i oduzeo mu novac u iznosu od 3,000,00 kuna i tvrdi da ne bi odbacio nož u prostoru u kojem se odvijao inkriminirani mu događaj, već bi to učinio na drugom mjestu kako bi uklonio tragove i otiske svojih prstiju, čime aludira na kazneno djelo krađe iz članka 228. KZ/11. i time osporava bitna obilježja kaznenog djela kvalificiranog razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. Sadržajno ti navodi također predstavljaju argumentaciju žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je ovaj drugostupanjski sud ranije naveo razloge zbog kojih smatra da žalbenom argumentacijom nisu s uspjehom osporeni zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

5.4. U okviru istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zaključno treba reći, da optuženik u stvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira sa razlozima presude i ocjenjuje rezultat provedenih dokaza na svoj subjektivan način. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na inkriminirano mu kazneno djelo, ovaj sud drugog stupnja nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Optuženik navodi, da prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, ali ne obrazlaže posebno niti jednu od navedenih povreda iz članka 469. stavaka 1. do 6. ZKP/08., niti na neku od njih sadržajno upire žalbenim navodima.

6.1. Stoga je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ispitao u skladu sa odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je utvrdio, da nije počinjena niti jedna od povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08).

U odnosu na odluku o kazni i imovinskopravnom zahtjevu

7. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi, da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj otegotnih okolnosti, što je posljedično rezultiralo izricanjem preblage pojedinačne kazne za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. i izricanjem preblage jedinstvene kazne zatvora nakon opoziva tri uvjetne osude za istovrsna imovinska kaznena djela. Djelomično akceptirajući olakotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu (mlađa životna dob, žaljenje i primjereno držanje pred sudom), državni odvjetnik smatra da su one precijenjene u odnosu na utvrđene otegotne okolnosti, posebno i zato što je optuženik nakon počinjenja navedenih kaznenih djela ponovno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. i 2. KZ/11. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 6. srpnja 2020., broj Kmp-….

7.1. Ocjenjujući žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kao olakotno cijenio mlađu životnu dob, žaljenje i primjereno držanje pred sudom. Međutim, optuženik je evidentno višestruki specijalni povratnik u odnosu na imovinska kaznena djela te je prije i nakon predmetnog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., dva puta pravomoćno osuđen za dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. i za dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. Proizlazi dakle, da se optuženik unatoč dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti, sada odlučio počiniti teže istovrsno kazneno djelo, pa u konkretnom slučaju nije opravdano očekivati da bi se pojedinačnom izrečenom kaznom zatvora ispod zakonskog minimuma te u skladu s time i jedinstvenom kaznom zatvora izrečenom po prvostupanjskom sudu (3 godine i 6 mjeseci), u cijelosti postigli ciljevi specijalne i generalne prevencije te da u konkretnoj situaciji nije opravdana primjena instituta ublažavanja kazne u odnosu na kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., jer izrečena kazna nije primjerena težini i posljedicama počinjenog kaznenog djela te osobnosti i stupnju krivnje optuženika. Naime, optuženik je iznoseći obranu suočen s nepobitnim dokazima koji su ukazivali na njegovu odgovornost, nakon što je na početku rasprave izjavio da se ne smatra krivim, djelomično priznao počinjenje kaznenog djela što se ne može vrednovati kao olakotna okolnost koja bi opravdavala izricanje blaže kazne ispod zakonskog minimuma, a posebno u kontekstu optuženikove prethodne i naknadne osuđivanosti za istovrsna kaznena djela.

7.2. Slijedom navedenog, pravilnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. ovisi postupak individualizacije kazne, kazna zatvora od 3 godine uz prihvaćene utvrđene kazne zatvora iz opozvanih uvjetnih osuda (8, 10 i 10 mjeseci), optuženik je uz primjenu odredbi o izricanju jedinstvene kazne osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2020. do 28. travnja 2024.

7.3. Ova pojedinačna kazna, jednako kao i jedinstvena kazna, po ocjeni drugostupanjskog suda, izražava oštriju društvenu osudu od one koju mu je za to isto kazneno djelo izrekao prvostupanjski sud. Stroža pojedinačna i jedinstvena kazna primjerene su ličnosti optuženika kod kojeg je dijagnosticiran disocijalni poremećaj ličnosti, koji se manifestira u počinjenju većeg broja istovrsnih imovinskih kaznenih djela, zbog čega je nužno strože kazniti optuženika radi postizanja svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11.

8. Sud prvog stupnja je pravilno prihvatio imovinskopravni zahtjev Z. G. te je, protivno žalbenim navodima, osnovano optuženika obvezao na platež iznosa od 2.093,44 kune s obzirom da je proglašen krivim, a nije s uspjehom osporio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu visine dosuđenog iznosa imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Naime, optuženik je proglašen krivim da je oštećeniku oduzeo 3.000,00 kuna, a potom njegovom karticom učinio trošak od 253,44 kune, pa je nakon odbitka iznosa novca vraćenog oštećeniku (1.160,00 kuna) preostao iznos od 2.093,44., koji je pravilno u skladu sa odredbom članka 158. stavak 2. ZKP/08. dosuđen oštećeniku.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, na način kako je to pobliže označeno u točki I izreke ove presude te istovremeno odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u ostalom pobijanom, a nepreinačenom djelu, a kao što je to precizirano u točki II izreke ove presude.

10. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482.

ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović