Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-60/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice D.S., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćniku I.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice A.B. d.d., OIB: ..., Z., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku K.Ć., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2289/2021-24 od 29. rujna 2023., dana 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2289/2021-24 od 29. rujna 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave s tim što se odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

''I Nalaže se tuženiku A.B. d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici D.S., OIB: ..., iznos 836,22 eura/6.300,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 8,70 eura/ 65,57 kunu od 06. rujna 2004.

- na iznos 11,64 eura/ 87,70 kuna od 05. listopada 2004.

- na iznos 22,80 eura/ 171,79 kuna od 05. studenog 2004.

- na iznos 18,95 eura/ 142,80 kune od 08. prosinca 2004.

- na iznos 10,59 eura/ 79,79 kune od 05. siječnja 2005.

- na iznos 9,75 eura/ 73,44 kune od 01. veljače 2005.

- na iznos 2,22 eura/ 16,76 kune od 04. ožujka 2005.

- na iznos 2,04 eura/ 15,37 kuna od 06. travnja 2005.

- na iznos 0,27 eura/ 2,02 kune od 06. rujna 2005.

- na iznos 0,31 eura/ 2,37 kuna od 05. listopada 2005.

– na iznos 1,24 eura/ 9,33 kunu od 04. studenog 2005.

- na iznos 8,32 eura/ 62,68 kuna od 06. listopada 2008.

- na iznos 15,24 eura/ 114,79 kuna od 05.prosinca 2008.

- na iznos 20,12 eura/ 151,61 kuna od 07. siječnja 2009.

- na iznos 22,33 eura/ 168,25 kuna od 06. veljače 2009.

- na iznos 16,24 eura/ 122,38 kune od 06. ožujka 2009.

- na iznos 17,41 eura/ 131,15 kuna od 06. travnja 2009.

- na iznos 8,10 eura/ 61,03 kuna od 07. svibnja 2009.

- na iznos 639,95 eura/ 4.821,69 kunu od 12. lipnja 2009. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A.B. d.d., OIB: ... naknaditi tužiteljici D.S., OIB: ..., parnični trošak u iznosu 1.133,62 eura/8.541,26 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tijekom cijelog postupka tuženica je predložila saslušanje svjedoka na okolnost da je s tužiteljicom pregovarala o spornim odredbama Ugovora o kreditu i to djelatnika tuženice. Naime, neutemeljeni su navodi tužiteljice kako nije bila informirana o svim elementima ugovora, a prvostupanjski sud je odbio i dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem javnog bilježnika na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu. Radi toga tuženica ističe da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, da se radi o arbitrarnoj odluci koja dovodi u pitanje legitimnost i pravnu sigurnost a time i primjenu Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku jer je osporila izračun vještaka, a sud nije postupio sukladno odredbi čl. 260. Zakona o parničnom postupku odnosno da vještak otkloni istaknute prigovore jer izradom dopunskog nalaza i mišljenja tuženica bi bila u mogućnosti postavljati pitanja vještaku, a što bi spriječilo nezakonito postupanje prvostupanjskog suda. Smatra da je bilo potrebno uvažiti prigovore tuženice za razdoblja kada su anuiteti po tečaju CHF bili niži od početno ugovorenih pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano prihvatio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne, ali ne i negativne razlike vrijednosti valutnog tečaja. U odnosu na prigovor zastare smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer su sve tražbine tužiteljice dospjele prije 4. travnja 2007. pa s obzirom na vrijeme pokretanja tužbe ima se smatrati da je nastupila zastara. Ovdje se ne radi o naknadi štete već o potraživanju stečenog bez osnove te je u svakom individualnom sporu potrebno sagledati sve okolnosti predmetnog slučaja, a prvostupanjski sud nije dao jasne razloge zbog kojih smatra da se radi o ništetnim odredbama. Na taj način prvostupanjski sud je i pogrešno primijenio Zakon o obveznim odnosima, kao i Zakon o zaštiti potrošača. Radi iznesenog da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena. Pritom da treba imati u vidu kako je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, u slučaju da korisnik kredita prihvati konverziju, da će se kamatna stopa izračunavati tako da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja Ugovora o kreditu uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama. U odnosu na odluku o troškovima postupka smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je primjenjivao izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za razdoblje prije 5. studenoga 2022. ne uvažavajući pritom zabranu retroaktivnosti. Tarifa ne predstavlja zakon i ne može imati povratno djelovanje. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. S pravom tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), budući da je prvostupanjski sud propustio saslušati vještaka Z.R. u svezi prigovora na njegov nalaz i mišljenje pa da je na taj način postupljeno protivno odredbi čl. 260. istog Zakona.

5.1. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlazi:

- da je vještak Z.R. 4. listopada 2022. izradio pisani nalaz i mišljenje (l.s. 204 do 208) sukladno rješenju prvostupanjskog suda na ročištu od 13. svibnja 2022. (l.s. 196 do 197),

- da je tuženica podneskom od 11. rujna 2023. (l.s. 233 do 236) prigovorila nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 4. listopada 2022. jer da uopće nije uzeo u obzir prijedlog tuženice za izračun u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje već da je naložio izradu nalaza i mišljenja isključivo po prijedlogu tužiteljice, premda postoje razdoblja u kojima je tužiteljica namirivala manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu,

- da je riječ o kreditu koji nije ugovoren s fiksnim tečajem niti je ugovoren uz primjenu promjenjive kamatne stope koju je tuženica koristila za kunske kredite i

- da vještak za anuitete koji su plaćeni prije dospijeća nije koristio tečaj na dan plaćanja već tečaj na dan dospijeća što da nije sukladno Ugovoru o kreditu od 3. kolovoza 2004.

5.2. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da na ročište od 21. rujna 2023. (l.s. 237 do 239) vještak financijske struke nije pozvan radi davanja usmenog nalaza i mišljenja te odgovaranja na primjedbe tuženice, a što je tuženica isticala na tom ročištu, već su svi dokazni prijedlozi odbijeni te je zakazano ročište za objavu i uručenje presude.

5.3. Dakle, iz navedenog proizlazi da vještak za financije nije odgovorio na sve prigovore tuženice iznesene protiv njegovog nalaza i mišljenja pa stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da, s pravom žalba tuženice ističe kako je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 260. ZPP, jer je time tuženicu onemogućio u raspravljanju i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

5.4. Naime, vještak se saslušava na glavnoj raspravi jer isti, sukladno odredbi čl. 260. st. 1. ZPP, daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može ga dati pismeno prije rasprave iz čega proizlazi da zakon ne ograničava iznošenje nalaza i mišljenja vještaka jedino u pisanom obliku. Iako iz odredbe čl. 302. ZPP proizlazi da se vještaci usmeno saslušavaju na glavnoj raspravi, a što je u skladu s načelom neposrednosti (čl. 4. ZPP), tada u situaciji kad stranke nisu imale nove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno na raspravi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-54/2007 od 5. rujna 2007.).

5.5. Međutim, na ovu konkretnu procesnu situaciju se ne može primijeniti prethodno izneseno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zato što vještak R. nije uopće odgovorio na primjedbe tuženice pa je stoga nedvojbeno počinjena prethodno navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

5.6. U svezi toga istaći je kako je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tuženica ne iznosi prigovore na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke već da iznosi prigovore na nalog koji je sud dao vještaku. Ovo stoga što tuženica na ročištu od 13. svibnja 2022. uopće nije prigovarala sadržaju rješenja prvostupanjskog suda kojim je određeno provođenje financijskog vještačenja već je ista na tom ročištu isticala da je potrebno utvrditi i negativne razlike u razdoblju u kojemu je tužiteljica plaćala manje iznose nego što je to trebala prema odredbama Ugovora o kreditu.

6. Nadalje, počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda proturječi sama sebi i razlozima presude koji su izneseni o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, pa posljedično tome prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6.1. Naime, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude slijedi da tuženica nije istaknula prigovor prijeboja do zaključenja prethodnog postupka.

6.2. S druge strane, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica u podnesku od 11. rujna 2023. istakla prigovor prijeboja u svezi negativnih razlika.

6.3. Nije prijeporno da je navedeni prigovor prijeboja istaknut nakon što je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak na ročištu od 13. svibnja 2022. (l.s. 196), a na kojem ročištu je tuženica predložila da ukoliko se izvede dokaz financijskim vještačenjem da je potrebno utvrditi i negativne razlike u razdoblju u kojem je tužiteljica plaćala manji iznos nego što je trebala prema odredbama iz Ugovora o kreditu.

6.4. Prigovorom prebijanja iznijetom u parnici tuženica ističe prema tužiteljici postojanje jednog svog kompenzabilnog, ali nekompenziranog potraživanja tražeći da se presudom izvrši uzajamno prebijanje potraživanja tužiteljice i tuženice do visine do koje su uzajamna potraživanja po svom iznosu jednaka.

6.5. Isticanjem prigovora radi prebijanja u parnici tuženica na specifičan način ostvaruje ona ista ovlaštenja koja ostvaruje isticanjem tužbenog zahtjeva iako u parnici ne ističe svoje potraživanje u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva zbog čega sud može odlučivati o tuženičinom prigovoru prebijanja samo u granicama tužiteljičinog tužbenog zahtjeva pa u slučaju postojanja oba potraživanja (potraživanja tužiteljice i potraživanja tuženice istaknutog radi prebijanja) mora donijeti odluku koja sadrži:

- deklaraciju o postojanju potraživanja tužiteljice,

- deklaraciju o postojanju potraživanja tuženice do visine potraživanja tužiteljice

i

- konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz odbijanje zahtjeva tužitelja do visine do koje je kompenzirao njezina potraživanja sa potraživanjem tuženice uz eventualno utvrđenje obveze tuženice na ispunjenje preostalog nekompenziranog dijela potraživanja tužiteljice.

6.6. Tek u slučaju ako utvrdi da tuženičino potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, a da je osnovan zahtjev tužiteljice sud će donijeti presudu tako da:

- prihvati tužbeni zahtjev i

- presudom negativnog utvrđenja utvrdi nepostojanje tuženičina potraživanja istaknutog radi prebijanja do visine tužiteljičinog tužbenog zahtjeva što znači da o tuženičinom prigovoru radi prebijanja sud može odlučivati samo u granicama tužbenog zahtjeva.

6.7. Pri tome valja imati u vidu da je za kompenziranje tražbina potrebno postojanje uzajamnosti obiju stranaka (da je svaka stranka istovremeno i vjerovnik i dužnik), da između njih postoji istovrsno potraživanje (uglavnom novčano potraživanje) i da su njihova potraživanja dospjela.

6.8. Nadalje, potrebno je razlikovati građanskopravnu kompenzaciju koja predstavlja institut obveznog prava te su pretpostavke za njezinu realizaciju navedene u odredbama čl. 336. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93,3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), koji se ovdje primjenjuje jer je Ugovor o kreditu zaključen 3. kolovoza 2004. tj. prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), a kompenzacija u parnici može nastati u dva slučaja i to bilo isticanjem prigovora prijeboja, bilo podnošenjem kompenzabilne protutužbe.

6.9. Pritom je ukazati prvostupanjskom sudu da pobijana presuda u svezi prigovora prijeboja ima nedostataka jer nema razloge o odlučnoj činjenici o kakvom se zapravo prijeboju radi.

6.10. Naime, odredbom čl. 288.a ZPP propisano je da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, a materijalno-pravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

6.11. Glede toga ukazati je da građanskopravna kompenzacija, kao institut obveznog prava, predstavlja materijalno-pravni prigovor pa se slijedom toga može iznositi i nakon zaključenja prethodnog postupka radi čega je upravo odlučna činjenica o kakvom se zapravo prigovoru radi.

7. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi odražavanja nove glavne rasprave.

8. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju na način kako mu je to ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će nakon toga imajući u vidu činjenicu da je u ovom postupku saslušana svjedokinja N.B. (djelatnica tuženice) na ročištu od 21. rujna 2023. na što se ukazuje zbog istaknutih žalbenih navoda tuženice te da u pogledu saslušavanja javnih bilježnika valja imati u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., a u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja stav iznesen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku kako o glavnoj stvari i o pravnoj prirodi istaknutog prigovora prijeboja, tako i o troškovima cjelokupnog postupka.

9. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

10. Prvostupanjsko rješenje koje nije pobijano žalbom ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 20. veljače 2024.

Sutkinja

Sanja Prosenica