REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 546/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D., OIB: …, V., kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika H. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza i povrata na rad, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-293/23-2 od 12. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-7864/20-20 od 23. svibnja 2023., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-293/23-2 od 12. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-7864/20-20 od 23. svibnja 2023., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije, naznačivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ističe da pobijana presuda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama posl. br. Revr-1249/16-2 od 28. ožujka 2017. i Revr-288/14 od 9. lipnja 2015.
2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Ovaj revizijski sud je temeljem odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenio da ne stoje razlozi važnosti u odnosu na postavljena pitanja, jer je pobijanom presudom tužbeni zahtjev prihvaćen i iz drugih razloga, a ne samo iz razloga zbog kojih se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Naime, tužbeni zahtjev je prihvaćen i iz razloga što je utvrđeno da tuženik nije tužitelja opomenuo radi kršenja radnih obveza i ukazao mu na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede, te što primjedbe i pritužbe iz pisanog očitovanja na poziv za obranu (a što bi bilo sadržano u prvom i trećem pitanju) ne mogu biti temelj za donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, budući da tužitelj nije upozoren da je takvim ponašanjem prekršio obveze iz radnog odnosa niti je pozvan da u odnosu na takve optužbe iznese obranu.
5. Budući da tuženik nije osporavao pobijanu presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije bio opomenut radi kršenja radnih obveza niti mu je ukazano na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede, ne postoje razlozi važnosti u odnosu na postavljena pitanja.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Slavko Pavković, v.r.
