Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž-611/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C., OIB: …, iz J., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u Š., protiv tuženice O. T., OIB: …, T., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Z. Đ., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, predaje nekretnine i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1079/2021-50 od 26. travnja 2023., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja I. C. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1079/2021-50 od 26. travnja 2023. u dijelu pod toč. II., III., IV. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suđeno je:
»I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da su raskinuti Sporazum o uređenju odnosa glede nekretnine, od dana 20. rujna 2002. g., te Sporazum o uređenju odnosa glede nekretnine, od dana 15. studenog 2004.g., koji Sporazumi su sklopljeni između tužene i J. C.-pravnog prednika tužitelja.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju iznos od 3.288,87 eura/24.780,00 kuna1 na ime naknade za bespravno korištenje nekretnine katastarski označene kao čest. zem. 1020/6 k.o. T., i to za mjesece:
- kolovoz 2011. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. kolovoza 2011.,
- rujan 2011. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. rujna 2011.,
- listopad 2011. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. listopada 2011.,
- studeni 2011. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. studenog 2011.,
- prosinac 2011. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. prosinca 2011.,
- siječanj 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. siječnja 2012.,
- veljača 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. veljače 2012.,
- ožujak 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. ožujka 2012.,
- travanj 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. travnja 2012.,
- svibanj 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. svibnja 2012.,
- lipanj 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. lipnja 2012.,
- srpanj 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. srpnja 2012.,
- kolovoz 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. kolovoza 2012.,
- rujan 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. rujna 2012.,
- listopad 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. listopada 2012.,
- studeni 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. studenog 2012.,
- prosinac 2012. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. prosinca 2012.,
- siječanj 2013. godine, iznos od 55,74 eura/ 420,00 kuna, sa dospijećem 5. siječnja 2013.,
- veljača 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. veljače 2013.,
- ožujak 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. ožujka 2013.,
- travanj 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. travnja 2013.,
- svibanj 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. svibnja 2013.,
- lipanj 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. lipnja 2013.,
- srpanj 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. srpnja 2013.,
- kolovoz 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. kolovoza 2013.,
- rujan 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. rujna 2013.,
- listopad 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. listopada 2013.,
- studeni 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. studenog 2013.,
- prosinac 2013. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. prosinca 2013.,
- siječanj 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. siječnja 2014.,
- veljača 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. veljače 2014.,
- ožujak 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. ožujka 2014.,
- travanj 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. travnja 2014.,
- svibanj 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. svibnja 2014.,
- lipanj 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. lipnja 2014.,
- srpanj 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. srpnja 2014.,
- kolovoz 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. kolovoza 2014.,
- rujan 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. rujna 2014.,
- listopad 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. listopada 2014.,
- studeni 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. studenog 2014.,
- prosinac 2014. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. prosinca 2014.,
- siječanj 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. siječnja 2015.,
- veljača 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. veljače 2015.,
- ožujak 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. ožujka 2015.,
- travanj 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. travnja 2015.,
- svibanj 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. svibnja 2015.,
- lipanj 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. lipnja 2015.,
- srpanj 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. srpnja 2015.,
- kolovoz 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. kolovoza 2015.,
- rujan 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. rujna 2015.,
- listopad 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. listopada 2015.,
- studeni 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. studenog 2015.,
- prosinac 2015. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. prosinca 2015.,
- siječanj 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. siječnja 2016.,
- veljača 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. veljače 2016.,
- ožujak 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. ožujka 2016.,
- travanj 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. travnja 2016.,
- svibanj 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. svibnja 2016.,
- lipanj 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. lipnja 2016.,
- srpanj 2016. godine, iznos od 55,74 eura/420,00 kuna, sa dospijećem 5. srpnja 2016.,
sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a po kamatnoj stopi koja se izračunava
sukladno čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke.
2. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana vrati u prvobitno stanje i preda tužitelju u nesmetani vlasnički posjed nekretninu katastarske oznake čest. zem. 1020/6 K.O. T., kao da se i ubuduće tužena suzdrži svakog svojatanja prava posjeda ili vlasništva navedene nekretnine u vlasništvu tužitelja.
III. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana, na ime naknade tržišne vrijednosti nekretnine katastarski označene kao čest. zem. 1020/6 K.O. T., tužitelju isplati iznos od 103.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, uvećane za iznos pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje teku od dana 30. studenog 2014. pa do isplate, a po kamatnoj stopi koja se izračunava sukladno čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.088,74 eura/8.203,11 kuna2, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 2.071,77 eura/15.609,75 kuna.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u potraživanom iznosu od 11.007,41 eura/82.935,33 kuna.«
2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II., III., IV. i V. izreke, kako se to zaključuje iz sadržaja žalbe, žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te tužitelju naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je tužiteljevo traženje potrebno sagledati kao traženje obveznopravnog karaktera. Kao što i sud prvog stupnja ispravno utvrđuje tužitelj je 30. studenog 2014. raskinuo sporazume sklopljene sa tuženikom, a nedvojbeno je da je do raskida došlo krivnjom tuženika, jer on nije ispunio ugovornu obvezu davanja zamjenske nekretnine, odnosno alternativno isplate vrijednosti predmetne nekretnine. Navedenim raskidom nastala ja obveza naknade štete zbog raskida. Tužiteljevo pravo vlasništva predmetne nekretnine nije prestalo stupanjem u posjed od strane tuženika, već je moguće tvrditi da bi se to dogodilo stupanjem na snagu odgovarajućih zakonskih odredbi.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u žalbi ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su raskinuti Sporazum o uređenju odnosa nekretnine od 20. rujna 2022., Sporazum o uređenju odnosa nekretnine od 15. studenoga 2004., koji sporazumi su sklopljeni između tuženice i prednice tužitelja, J. C., kao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da tužitelju isplati na ime naknade za bespravno korištenje nekretnine označene kao čest. zem. 1020/6 k.o. T. ukupan iznos od 3.288,87 EUR (24.780,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose počev od 5. kolovoza 2011. pa do 5. srpnja 2016., kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom i naloži joj se istu nekretninu vratiti u prvobitno stanje i predati je tužitelju u nesmetani vlasnički posjed, te se ubuduće suzdrži od svakog svojatanja prava posjeda ili vlasništva navedene nekretnine, te eventualni tužbeni zahtjev postavljen u smislu čl. 188. st. 2. ZPP da se naloži tuženici na ime naknade tržišne vrijednosti iste nekretnine tužitelju isplatiti iznos od 103.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-239/2020 od 6. travnja 2021., utvrdio da je predmet navedenih Sporazuma zaključenih između prednice tužitelja i tuženice bila zamjena nekretnine prednice tužitelja oznake čest. zem. 1020/6 k.o. T. s nekretninom tuženice oznake čest. zem. 1255/35 k.o. T., da je čest. zem. 1020/6 izuzeta iz posjeda prednice tužitelja najkasnije 15. travnja 2004. i da se ista u svom sjevernom dijelu u površini od 286 m[2] koristi kao javni put, odnosno predstavlja cestu dr. A. S.. Utvrđeno je da u odnosu na istu nije proveden postupak izvlaštenja, kao i da tuženica nije tužitelju, a ni njegovoj prednici, dala u posjed zamjensku nekretninu niti im isplatila novčanu naknadu za oduzeto zemljište, pa uzimajući u obzir da Sporazumima nije ugovoren rok ispunjenja obveze tuženice, kao i da tuženica nije postupila sukladno pozivu tužitelja od 31. listopada 2014. da u naknadnom roku, a najkasnije do 30. studenog 2014. ispuni svoju obvezu, to zaključuje da se u smislu odredbe čl. 126. st. 3. u vezi s čl. 125. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 144/22, 156/22 i 155/23) ima smatrati da su Sporazumi stranaka raskinuti po samom zakonu, slijedom čega je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice u tom dijelu (toč. I. izreke koja se žalbom ne pobija).
7.1. Budući da je od strane tuženice izvršena prenamjena zemljišta te predmetna nekretnina sada u naravi predstavlja dijelom javno dobro u općoj uporabi, a dijelom je cijepana i formirane su nove parcele na kojima su kao vlasnici upisane treće osobe, to tužitelj na toj nekretnini nema pravo vlasništva pa mu ne pripada ni subjektivno pravo tražiti da se predmetna nekretnina vrati u prvobitno stanje i preda tužitelju u posjed, kao i da se tuženici naloži suzdržati se od svojatanja prava vlasništva i posjeda u odnosu na istu, jer nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP).
7.2. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom naknade za bespravno korištenje predmetne nekretnine, sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetna nekretnina prednici tužitelja oduzeta radi izgradnje nerazvrstane ceste pa kako tužitelj više nije vlasnik tog zemljišta, to da mu ne pripada ni pravo na naknadu za korištenje zemljišta, jer je to pravo vezano za status vlasnika.
7.3. Kako potraživanje naknade za zemljište koje je vlasniku oduzeto bez zakonom predviđenog postupka i ne može se tužitelju vratiti počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika, a što bi u konkretnom slučaju bilo 15. travnja 2004., kada je predmetna nekretnina privedena namjeni i postala javno dobro u vlasništvu tuženice, to je do podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari (4. kolovoza 2016.) protekao zastarni rok iz čl. 376. st. 1. i 2. ZOO.
8. Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analizom izvedenih dokaza, posebno na temelju rezultata očevida na licu mjesta, utvrđuje kako je u konkretnom slučaju upravo čest. zem. 1020/6 k.o. T.(a ne čest. zem. 1020/4 k.o. T. kako je omaškom označena u sporazumima) oduzeta prednici tužitelja i to dana 15. travnja 2004. kada je tuženica stupila u posjed te nekretnine i od kada se ista koristi kao javni put, kako je to tuženica konstatirala u Sporazumu o uređenju odnosa glede nekretnine od 15. studenoga 2004., koji prednica tužitelja nije potpisala, ali činjenicu oduzimanja posjeda nije osporila tijekom postupka, kao što je nije osporio ni tužitelj.
9. Iz stanja spisa ne proizlazi da je u odnosu na čest. zem. 1020/6 k.o. T. proveden postupak izvlaštenja po tada važećem Zakonu o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94, 35/94, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12 – dalje ZI), ali kako je tuženica stupila u posjed iste te je prenamijenila u javni put, to je na taj način izvršila faktično izvlaštenje te nekretnine.
10. Odredbom čl. 3. ZI propisano je da izvlaštenjem nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja (potpuno izvlaštenje). Potpunim izvlaštenjem prestaju pored prava vlasništva prijašnjeg vlasnika i druga prava na toj nekretnini.
11. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 162. ZVDSP, odnosno da tužitelju, koji nema pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, ne pripada pravo tražiti da se predmetna nekretnina vrati u prvobitno stanje i da mu se ista preda u posjed, kao ni pravo tražiti naknadu za bespravno korištenje.
12. U konkretnom slučaju sklopljenim Sporazumom iz 2004. stranke nisu ugovorile isplatu novčane naknade u visini prometne vrijednosti nekretnine tužitelja, već zamjenu nekretnine pa tužitelj, koji je u konkretnom slučaju tražio raskid sklopljenog Sporazuma, ima pravo na naknadu štete. Potraživanje naknade za zemljište koje je vlasniku oduzeto bez zakonom predviđenog postupka i ne može se vlasniku vratiti, odnosno potraživanje naknade štete zbog neovlaštenog upotrebljavanja nekretnine počinje teći od dana saznanja za štetu i štetnika, a što bi u konkretnom slučaju bilo 15. travnja 2004. kada je predmetna nekretnina nedvojbeno privedena namjeni i postala javno dobro u vlasništvu tuženice.
13. Kako vlasnikov zahtjev za isplatom naknade štete za zemljište koje mu je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka i postalo javnim dobrom, sukladno pravnim shvaćanjima zauzetim u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zastaruje u općem zastarnom roku iz čl. 371. ZOO, koji je počeo teći 15. travnja 2004., to je do podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari nastupila zastara potraživanja.
14. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, te čl. 155. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II.,
III., IV. i V. izreke.
16. U ne pobijanom dijelu pod toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Zadar, 20. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
