REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4135/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz O., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra O. iz O., (OIB: …), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1293/2022-2 od 6. srpnja 2022., kojim je potvrđena odluka o trošku postupka iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-1666/2020-7 od 2. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno rješenje o trošku postupka sadržano u dijelu pod točkom II. izreke presude na temelju priznanja prvostupanjskog suda (kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih bruto plaća i naknada plaće zbog pogrešno primijenjene osnovice plaće u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. u bruto iznosu od 4.056,51 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, „osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak“, koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke te presude) - u odluci kojom tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka „preko iznosa od 468,75 kn do zatraženog iznosa od 1.250,00 kn (za iznos od 781,25 kn)“.

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv tog drugostupanjskog rješenja (u pobijanom nedosuđenom dijelu troškova postupka) zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja:

„Je li kod odlučivanja o troškovima postupka kod stupnjevite tužbe relevantna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku pokretanja postupka podnošenjem manifestacijskog (neodređenog) zahtjeva ili vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja određenog (kondemnatornog) zahtjeva?

odnosno

Je li kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu, u postupcima pokrenutih stupnjevitom tužbom mjerodavna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja stupnjevite tužbe (manifestacijski zahtjev) ili se uspjeh stranke u parnici izračunava razmjerno uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu postavljenom u istoj parnici?

odnosno

Je li se kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu uzima ona vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje ili se za cijeli postupak uzima vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom određenom tužbenom zahtjevu?

odnosno

Je li se podnesak kojim se postavlja određeni tužbeni zahtjev u slučaju stupnjevite tužbe, nakon što tuženik - poslodavac radi ekonomičnosti postupka sam izračuna razliku utuženih plaća, smatra obrazloženim podneskom iz Tbr. 8. t. 1. OT ili običnim podneskom Trb. 8. t. 3. OT?“.

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 6. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.": to polazeći i od odredbe čl. 400. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka je dopuštena ako su ispunjene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.“

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

7.1. da je osporeno rješenje doneseno prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, prema utvrđenju i shvaćanju drugostupanjskog suda:

„...4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.056,51 kn koje joj tuženik duguje zbog manje isplaćenih plaća u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017.

6. S obzirom da presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude u tom dijelu razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je, u odnosu na pobijani dio odluke o trošku, tužiteljici za sastav tužbe dosudio 312,50 kn prema označenoj vrijednosti predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe.

8. Žaliteljica smatra da trošak tužbe treba odmjeriti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu podneskom od 24. veljače 2022. u zatraženom iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 125,00 kn. Ističe kako se radi o stupnjevitoj tužbi sukladno čl. 186.b ZPP-a koja je iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi.

9. Na temelju podataka u spisu ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.400,00 kn, dok je podneskom od 24. veljače 2022. povećala tužbeni zahtjev na 4.056,51 kn.

10. Odredbom čl. 186.b st. 5. ZPP-a propisano je da u tužbi iz stavka 1. istoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz st. 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama čl. 35. do 37. i čl. 39. ovoga Zakona, a kako je to u konkretnom slučaju žaliteljica i učinila.

11. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 62,50 kn sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe (iznos od 2.400,00 kn) po Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

12. Kako je tijekom parnice vrijednost predmeta spora povećana, troškove je trebalo odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio, zbog čega je žalba tužiteljice u tom dijelu neosnovana.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je u odnosu na pobijani dio odluke o trošku, tužiteljici dosudio za podnesak od 24. veljače 2022. (list 9 i 10 spisa) iznos od 156,25 kn primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, a kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev. Sud prvog stupnja obrazlaže da tuženik nije dao odgovor na tužbu, već je nakon uređenja tužbenog zahtjeva isti priznao, pa nije bilo potrebe za očitovanjem tužiteljice na odgovor na tužbu, koji niti nije dan, a ne radi se niti o očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, da bi za isti tužiteljica imala pravo na naknadu iz Tbr. 8. t. 1. Tarife.

14. Žaliteljica ističe da se radi o obrazloženom podnesku za koji joj pripada naknada u zatraženom iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 125,00 kn, te navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio razloge odbijanja zatraženog troška u punom iznosu.

15. Odredbom Tbr. 8. t. 1. Tarife je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.

16. Uvidom u sadržaj spisa, ovaj sud je utvrdio da navedeni podnesak ne spada niti pod jedan od navedenih podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. Tarife, te je prvostupanjski sud pravilno navedeni podnesak podveo pod ostale podneske sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, o čemu je dao i jasne razloge s kojima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega je žalba tužiteljice i u tom dijelu neosnovana…“

7.2. da, slijedom toga, dakle - jer je osporeno rješenje temeljeno na nizu okolnosti bitno različitih od situacije na kojoj revidentica gradi u prijedlogu postavljeno pitanje, od one situacije koju sugerira prihvatiti sadržajem toga pitanja, ispravnost kojih okolnosti (utvrđenja i shvaćanja iz prethodnog stavka 7.1.) po postavljenom pitanju revizijski sud ne može preispitivati - obzirom da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti) - odgovor na postavljeno pitanje, sve i da se kreira, u ničemu ne bi mogao biti (a to je relevantno za dopuštenost prijedloga) odlučan za odluku o u postupku nastalim troškovima - na naknadu kojih bi revidentica imala pravo,

7.3. da se, time, iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to u njemu naznačeno pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti navod predlagateljice da o tome pitanju “nema prakse Vrhovnog suda”,

7.4. odnosno, da prijedlog u svezi tog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tom pitanju u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja zaista i postoji (na čemu predlagateljica temelji prijedlog) neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

8. Konkretno, prijedlog predlagateljice ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na u njemu postavljeno pitanje, onako kako je formulirano, a da bi to bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i za odluku o konkretnom sporu:

8.1. kada se osporeno rješenje temelji samo na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, onim - kakve nisu utvrđene u odlukama drugostupanjskih sudova na koje se predlagateljica poziva i uspoređuje ih sa ovime, a koje revidentica uključuje u postavljeno pitanje i na njima ga temelji,

8.2. kada predlagateljica u prijedlogu nije naznačila ili konkretizirala (a to je bitno za dopuštenost prijedloga kada se temelji na shvaćanju da osporeno rješenje svoj osnov ima u neujednačenoj sudskoj praksi, sve u smislu navedene odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a, prema kojoj: „Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.") u kojim je to odlukama drugih sudova (odnosno revizijskog) izraženo neko shvaćanje (od onih koje pitanjem sugerira prihvatiti) koje bi bilo u suprotnosti sa nekim shvaćanjem iz osporene odluke - jer to (prema činjeničnim okolnostima na kojima je ona temeljena) nisu odluke na kojima temelji svoj prijedlog,

8.3. kada predlagateljica tako postavljenim pitanjem (formulacijom kojeg je ograničila svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i razlozima kojima ga obrazlaže, u biti sugerira prihvatiti shvaćanje na kojem osporena odluka nije temeljena i činjenice koje u postupku nisu utvrđene, te traži samo preocijenu utvrđenja na kojima je osporeno rješenje temeljeno, da se prihvati njezino shvaćanje o ovima: dakle, da joj se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje ona nameće prihvatiti - ili kakve bi ona htjela, pravilno odlučeno o parničnom trošku.

9. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

10.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

Takvo je shvaćanje revizijski sud izrazio u nizu svojih odluka u istoj pravnoj stvari protiv tuženika iz ovoga predmeta i po istom pitanju, pa tako, primjerice, u odlukama posl. br. Revd 2826/2022-2 od 19. listopada 2022., Revd 3134/2022-2 od 19. prosinca 2023., Revd 3437/2022-2 od 6. rujna 2022., Revd 3860/2022-2 od 21. veljače 2023., Revd 3916/2022-2 od 21. veljače 2023., Revd 4050/2022-2 od 3. siječnja 2023.

10.3. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.