REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 96/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S. P. S., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. otvoreno učilište A. ... N. G. iz N. G., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica D. V. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-113/2018-4 od 12. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-8/2017-17 od 29. siječnja 2018., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. prosinca 2016. i da radni odnos tužiteljici nije prestao (t. 1.), odbijen je zahtjev da se raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31. svibnja 2016. između tužiteljice i tuženika za radno mjesto voditelj poslova referade, danom donošenja presude (t. 2. izreke), odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati pripadajuću plaću u iznosima od 816,66 Eur na pojedinačne mjesečne iznose s pripadajućim kamatama kako je pobliže naznačeno u izreci presude (t. 3. izreke), odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici pripadajuću naknadu za troškove prijevoza od 88,26 Eur (t. 4. izreke), odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici štetu od 4.528,90 Eur (t. 5. izreke), odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka (t. 6. izreke). Naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove paničnog postupka od 1.028,60 Eura.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 –dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukinuti pobijane nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao neosnovanu.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Revidentica osporava pravilnost primjene čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju. Osporavajući ocjenu dokaza revident osporava i činjenična utvrđenja, međutim osporavanje činjenica ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.

7.2. Suprotno navodima revidentice sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

7.3. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 1. ZPP jer o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud.

7.4. Revidentica osporava pravilnost primijene pravila o teretu dokazivanja u radnim sporovima. Prema odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14

- dalje: ZR) u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. U postupku koji je prethodio reviziji teret dokazivanja opravdanosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu bio je na poslodavcu i poslodavac je dokazao da je izradio novi Pravilnik o radu s pripadajućom sistematizacijom poslova i radnih zadataka i da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga proveo reorganizaciju i smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica (s tri na dva). Obzirom da je poslodavac zapošljavao manje od dvadeset radnika nije morao voditi računa o primjeni kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR pa je neodlučno što je poslodavac naveo da je primijenio socijalni kriterij. Stoga je neosnovan navod revidentice da je pogrešno primijenjena odredba čl. 135. st. 3. ZR.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. prosinca 2016., tužiteljica traži i raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2016. s danom donošenja presude, isplatu bruto plaće u iznosu od 816,66 Eur mjesečno u razdoblje od prestanka radnog odnosa 12. veljače 2017. do dana donošenja prvostupanjske presude, traži i isplatu naknade za troškove prijevoza u iznosu od 88,26 Eur mjesečno za razdoblje od dana prestanka radnog odnosa do isplate, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Osim toga traži isplatu naknade štete u iznosu od 4.528,90 Eur.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja referade temeljem ugovora o radu od 31. svibnja 2016., da je radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik 9. prosinca 2016. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 2016.,

- da je tuženik je 24. studenoga 2016. donio novi Pravilnik o ustroju radnih mjesta kojim je izvršena reorganizacija radnih mjesta u odjelu referade odnosno Pravilnikom je ukinut odjel referade i osnovano je tajništvo,

- da je novoosnovano tajništvo zapravo preuzelo poslove referade i voditelji referade (posao koji je tužiteljica obavljala) postali su tajnici, da je njihov broj smanje za jedan, odnosno broj izvršitelja voditelja referada odnosno tajnika smanjen je s tri na dva,

- da su prema tablici radnih mjesta Pravilnika o ustroju radnih mjesta od 14. travnja 2016. u odjelu referade bila sistematizirana radna mjesta voditelj poslova referade – 3 izvršitelja, referent referade – 3 izvršitelja, da je prema tablici radnih mjesta Pravilnika o ustroju radnih mjesta od 24. studenog 2016. kod tuženika u odjelu tajništvo bila sistematizirana radna mjesta tajnika - 2 izvršitelja (radno mjesto tajnik odgovora radnom mjestu voditelja poslova referade), a referent – 3 izvršitelja,

- da iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. prosinca 2016. proizlazi da je poslodavac 24. studenog 2016. donio Pravilnik o ustroju radnih mjesta koji je stupio na snagu 3. prosinca 2016., da je Pravilnikom smanjen broj radnih mjesta i broj izvršitelja, pa je tako ukinuto radnog mjesto voditelja poslova referade, kao i sam odjel referade, da je iz obrazloženja proizlazi da je donošenje Pravilnika o ustroju radnih mjesta uslijedilo zbog organizacijskih promjena izazvanih gospodarskim okruženjem u kojem poslodavac posluje, a radi postizanja veće efikasnosti poslovanja,

- da iz iskaza članova upravnog vijeća proizlazi da je u školsku godinu 2016/2017, u jesen 2016. upisano 100 polaznika manje u srednju školu i prekvalifikaciju te otprilike 500 polaznika manje u program osposobljavanja, da je na temelju tih podataka tuženik zaključio da će pad prihoda biti puno veći od očekivanog te je odlučio donijeti novi Pravilnik o ustroju radnih mjesta kojim je ukinuo dva radna mjesta i to radno mjesto voditelja referade te računovodstveni odjel, čime je broj izvršitelja smanjen za ukupno 2 radnika,

- da iz popisa aktivnih osiguranika H. zavoda za ... od 14. rujna 2017. za tuženika proizlazi da je tuženik tijekom 2016. i 2017. imao ukupno zaposlenih 17 radnika.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta i odjela uključujući i pravo na osnivanje, ali i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da financijski odnosno organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe stoga je ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim, opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1 ZR. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nije imao obvezu pri donošenju odluke o otkazu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika kako propisuje čl. 115. st. 2. ZR obzirom da je poslodavac u trenutku otkaza imao manje od dvadeset zaposlenih radnika, a prema čl. 115. st. 3. odredba st. 2. ne primjenjuje se na poslovno uvjetovani otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Nižestupanjski sudovi su zaključili i da poslodavac nije imao obvezu ponuditi tužiteljici drugo odgovarajuće radno mjesto niti ju obrazovati za rad na drugim poslovima jer ZR/14 koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari ne propisuje takvu obvezu (za razliku od ranije važećeg Zakona o radu). Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odredbom čl. 115. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odredbom čl. 115. st. 3. ZR određeno je da se odredba čl. 115. st. 2. ZR ne primjenjuje na poslovno uvjetovani otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.

12. Revidentica smatra da organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer da je ista od značaja samo ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla, neovisno o tome kako je tuženik nazvao radno mjesto na kojem se i dalje obavljaju isti poslovi. Revidentica se pozvala na odluku Ustavnog suda broj U-III-162/2016 od 28. prosinca 2017. te je istaknula da se poslovi koje je tužiteljica obavljala i dalje obavljaju kod tuženika što znači da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala pa da je nedopuštena predmetna odluka o otkazu.

13. Pravilno ističe revidentica da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala kod tuženika, međutim, prestala je potreba za tri izvršitelja na takvim poslovima pa je poslodavac, zbog gospodarskih razloga proveo reorganizaciju, a posljedica reorganizacije je smanjenje broja izvršitelja na poslovima koje je tužiteljica obavljala (s tri na dva izvršitelja).

14. Stoga u situaciji kada su se poslovi koje je tužiteljica obavljala i dalje nastavili izvršavati, ali je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila, a tuženik nije imao obvezu primjene kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR jer je zapošljavao manje od dvadeset radnika kako to propisuje čl. 115. st. 3. ZR sudovi su pravilno primijenili odredbe materijalnog prava kad su zaključili da je osnovana je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

15. Navodi revidentica da je odluku donijelo upravno vijeće, dok iz same odluke o otkazu jasno proizlazi da je donesena od ravnatelja ustanove, su navodi koje tužiteljica prvi put iznosi u reviziji. Sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP koja se na odgovarajući način primjenjuje prema čl. 399. st. 1. ZPP, navode koji se prvi put ističu u reviziji, a ne odnose se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

16. Ostalim navodima (da je reorganizacija fiktivna i drugi) revidenica osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti predmet osporavanja u reviziji sukladno čl. 386. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati takve revizijske navode.

17. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) iznose izražene u kunama valjalo je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7.53450 preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.