Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 22 Gž R-509/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, Darije Horvat članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene S. T. iz V. G., OIB:…, zastupane po punomoćniku P. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & p., protiv tuženika-protutužitelja Dom za starije osobe Z. j., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š.&Š.&R. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i raskida radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2612/2019-28 od 4. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2612/2019-28 od 4. veljače 2021. u toč. II., IV., V. i VI izreke.
II. Odbija se tužiteljica-protutužena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nisu dopuštene Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. svibnja 2019. kojom je tuženik-protutužitelj otkazao tužiteljici-protutuženoj Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. veljače 2018., kao ni Odluka od 19. srpnja 2019. kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika (toč. I), određen je 27. siječnja 2020. kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice-protutužene kod tuženika-protutužitelja (toč. II), naloženo je tuženiku- protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj iznos od 13.500,00 kuna s osnova prestanka radnog odnosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2021. pa do isplate (toč. III), odbijen je zahtjev tužiteljice-protutužene za vraćanjem na posao. (toč. IV), odbijen je zahtjev tužiteljice-protutužene za isplatom iznosa od 18.480,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. V), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. VI).
2. Protiv prvostupanjske presude pod točkama II., IV., V. i VI izreke pravovremeno se žali tužiteljica-protutužena (dalje: tužiteljica) zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19. i 80/22., dalje ZPP), te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. U svom odgovoru na žalbu tuženik je porekao žalbene navode i predložio da se tužiteljica sa žalbom odbije kao neosnovanom.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i Odluke kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika, vraćanje na rad i zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 19. rujna 2012.
6. O dopuštenosti otkaza pravomoćno je odlučeno u ovoj parnici u toč. I izreke kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim, kao i odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava.
7. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. st.
2. ZPP.
8. Neosnovano se tuženica žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. ZPP, jer presuda ima jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
9. Prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, dalje:ZR) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisnih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
10. Odluku iz stavka 1. ovog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (čl. 125. st. 2. ZR-a).
11. Protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora sud prvog stupnja je ocijenio osnovanim, s tim da je kao dan prestanka radnog odnosa stranaka odredio dan 27. siječnja 2020., kada je tuženik dostavio sudu podnesak s protutužbenim zahtjevom, kojim je tražio da se kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi dan 2. svibnja 2019., dakle tuženik je zahtijevao da se ugovor raskine s ranijim datumom – 2. svibnja 2019.
12. Budući da je tuženik zatražio da se ugovor o radu raskine s 2. svibnja 2019., a da je kao dan prestanka radnog odnosa sud prvog stupnja odredio 27. siječnja 2020., u žalbi se ukazuje da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, čime žaliteljica ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP navodima, u bitnom, da sud ne prihvaća (ili odbija) zahtjev tuženika već sudi preko zatraženog i produžuje radni odnos mimo zahtjeva za punih 8 mjeseci.
13. Takav žalbeni prigovor tužiteljice nije osnovan, jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev.
14. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 4. travnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-8 zauzeto je pravno shvaćanje:
„Kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu (N.N. br. 93/14, 127/17 i 98/19.) na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva iz st. 1.), odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva.“
15. Iz navedenog slijedi da je sud prvog stupnja pravilno odredio sudski raskid ugovora o radu s danom 27. siječnja 2020., kada je tuženik podnio takav zahtjev. 16. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete koja se dosuđuje u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, sud prvog stupnja je naknadu te štete dosudio u visini 3 ugovorene plaće, umjesto zatraženih 6 plaća, s obrazloženjem da je tužiteljica radila kod tuženika od 5. veljače 2018., dakle, godinu dana i tri mjeseca, te je preko zatraženog i dosuđenog (toč. III izreke), tužbeni zahtjev odbijen u pobijanom dijelu u toč. V izreke.
17. Neosnovano prigovara žaliteljica da u tom dijelu pobijana presuda nema određenih razloga, jer je sud prvog stupnja dao razloge predviđene odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a, kojom je propisano da kod utvrđenja visine naknade štete uzima se u obzir trajanje radnog odnosa, što je utvrdio prvostupanjski sud, a također se uzima u obzir i eventualna obveza uzdržavanja koju ima radnik, međutim, žaliteljica nije niti ustvrdila da joj nije dosuđen primjereni iznos naknade štete, jer da ima neku obvezu uzdržavanja.
18. Svrha dosuđenja naknade štete koju ostvaruje tužitelj temeljem utvrđenja nedopuštenosti (nezakonitost) tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida tog ugovora o radu je materijalno osiguranje radnika u određenom vremenskom periodu, s time da je sud dužan prilikom utvrđivanja visine naknade štete uzeti u obzir zakonske kriterije, što je sud prvog stupnja i učinio.
19. Žaliteljica u žalbi ustraje kod navoda da je tuženik znao da se ozlijedila na radu, potom doživjela spontani pobačaj, nakon čega se liječila, te ima interes vratiti se na posao, a eventualno kašnjenje u nedostavljanju doznaka ne može biti opravdan razlog nemogućnosti nastavka radnog odnosa.
20. Tužiteljica tužbom zahtijeva vraćanje na posao, dok tuženik protutužbom predlaže raskinuti ugovor o radu s danom 2. svibnja 2019., jer smatra da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak njihovog radnog odnosa više nije moguć.
21. Sud prvog stupnja utvrđuje da nedostavljanje potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad i očekivanom trajanju bolovanja za ožujak i travanj 2019., kao i nedostavljanje doznaka za navedeno razdoblje od strane tužiteljice, predstavljaju okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice i tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Svjedokinja A. P. sms-om od 1. travnja 2019. pitala je tužiteljicu je li možda otvarala bolovanje, jer radi plaće pa bi trebala znati, i zatražila ju da taj isti dan donese doznaku da može poslati u knjigovodstvo. Tužiteljica potrebnu doznaku nije dostavila, niti joj se javila, zbog čega je svjedokinja A. P. opet sms-om od 6. travnja 2019. pitala tužiteljicu zna li možda kada dolazi, nakon čega joj je tužiteljica odgovorila da ne zna. Tužiteljica nije odgovorila niti na poruku svjedokinje P. od 25. travnja 2019., zbog čega ju je ista svjedokinja idući dan 26. travnja 2019. opet pitala je li otvorila novo bolovanje i zamolila ju da se bar javi da zna koliko je nema i da pošalje doznaku. Tužiteljica se niti nakon te poruke ponovno nije javila, zbog čega je svjedokinja A. P. dana 30. travnja 2019. ponovno pozvala tužiteljicu na dostavu doznaka uz objašnjenje kako idući dan mora poslati evidenciju rada i da joj se plaća ne može isplatiti.
21.1. Ignoriranjem višekratnih strpljivih i uljudnih molbi tuženika protutužitelja za dostavom dokumentacije koja mu je bila neophodna za obračun plaće, pri čemu je isti nedvojbeno iskazao razumijevanje za njezino zdravstveno stanje, tužiteljica je, prema ocjeni suda prvog stupnja, iskazala određeno nepoštovanje prema svom poslodavcu koje on nije dužan trpjeti.
21.2. Navedeno predstavlja okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice i tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, koji zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, pa se suprotni navodi žaliteljice ne mogu prihvatiti.
22. Kako je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu usvojen kao osnovan, to je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za vraćanje na posao.
23. Radi naprijed navedenog trebalo je temeljem odredbi čl. 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
24. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita a temelji se na odredbi čl. 154 st. 4 ZPP. Kako su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, kako je to pravilno obrazložio sud prvog stupnja, pravilno je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
25. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe, jer sa istom nije uspjela (čl. 154 st.1 ZPP).
U Zagrebu 20. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Lidija Bošnjaković, v.r.
