REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 372/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P., OIB …, iz P., zastupanog po punomoćnici T. F., odvjetnici u R., B. protiv tuženice Osnovne škole V., OIB …,
Š., zastupane po ravnatelju D. R., prof., a ovaj po punomoćnici M. L. B., odvjetnici u Š., radi utvrđenja ništetnosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž R-96/2023-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-23/2022-21 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj GŽ R-96/2023-2 od 6. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-23/2022-21 od 8. ožujka 2023., zbog pravnih pitanja za koja tvrdi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. U prijedlogu je postavio pravna pitanja koja glase:
"Može li Odluka Stožera Civilne zaštite RH o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova od 12. studenog 2021. (klasa: 810-06/20-01/7, urbroj: 511-01-300-21-452) biti temelj odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu temeljem članka 116. Zakona o radu i može li takva Odluka predstavljati radnu obavezu radnika?
Je li dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 116. stavak 1. Zakona o radu ukoliko nisu kumulativno ispunjeni uvjeti da je došlo do osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili nastanka druge osobito važne činjenice i da uslijed toga nastavak radnog odnosa više nije moguć odnosno nije prihvatljiv za stranku koja ga otkazuje?
Je li prije donošenja odluke vezane za položaj radnika, a prilikom savjetovanja s radničkim vijećem poslodavac dužan radničkom vijeću uz prijedlog odluke vezane za položaj radnika dostaviti i obranu iznesenu od strane radnika?
2.2. U odnosu na postavljena pravna pitana nisu izneseni razlozi njihove važnosti jer se tužitelj u prijedlogu nije pozvao ni na jednu odluku županijskog suda niti odluku Vrhovnog suda RH u kojoj bi bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi odstupao od pravnog shvaćanja iznesenog u pobijanoj presudi i rješenju.
3. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava naveo je da mu je, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, primjenom navedene Odluke Stožera, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na rad i slobodu rada, pravo na zaradu, pravo na slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, te jednakost zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tužitelj se na te povrede već pozivao u nižestupanjskom postupku. Predmetnom Odlukom Stožera da mu se ozbiljno ograničavaju ljudska prava i to pravo na rad i slobodu rada, pravo na zaradu te jednakost kao Ustavom zajamčenim vrednotama svima onima koji nemaju odgovarajući dokaz ili ga nisu voljni pokazati.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog tužitelja je nedopušten.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti niti predlagatelj u odnosu na ta pitanja tvrdi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava, a osim toga izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev-1041/2022-3 od 31. siječnja 2023.
8. Iz navedenih razloga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog, kao nepotpun, nedopušten, zbog čega je o prijedlogu odlučeno na temelju čl. 389.a. st. 1. ZPP-a.
9. U pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na rad i slobodu rada, pravo na zaradu, pravo na slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, te jednakost zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema utvrđenjima ovoga suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo. U pogledu iznesenih tvrdnji tužitelja treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Pobijane presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i taj dio prijedloga tužitelja.
Zagreb, 20. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić, v.r.
