REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 409/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz P., OIB …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetnici u P., protiv tuženice Opće bolnice P. - O. G. di P., P., OIB …, zastupane po punomoćnici T. T., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-87/2023-2 od 2. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-118/2020-37 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice i prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj GŽ R-87/2023-2 od 2. lipnja 2023., (u odbijajućem dijelu), kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-118/2020-37 od 31. ožujka 2023., zbog pravnih pitanja za koja tvrdi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu, te zbog toga što je pogrešnom primjenom materijalnog prava tužiteljici uskraćeno temeljno ljudsko pravo na rad i slobodu rada (čl. 54. Ustava RH).

2.1. U prijedlogu je postavila pravna pitanja koja glase:

1. Kada je KU/13 određen redovni mjesečni fond radnih sati, a ne primjenjuje se na sve radnike poslodavca jednako, treba li se radi izjednačavanja radnih prava svih radnika istog poslodavca primijeniti povoljniji redovni mjesečni fond radnih sati?

2. Kada poslodavac čini razliku u primjeni tumačenja KU/13, vršeći obračun plaće u skladu sa Zaključkom broj 148 za jednu skupinu radnika i nakon stupanja na snagu Zaključka broj 153 – što dovodi do povoljnijeg obračuna plaće, a za preostale radnike vrši obračun plaće u skladu sa Zaključkom broj 153 – što dovodi do nepovoljnijeg obračuna plaće, treba li primijeniti povoljniji obračun plaće za sve radnike kod poslodavca, a u skladu sa Zakonom o radu?

3. Kada poslodavac za jednu skupinu radnika odbija primijeniti tumačenje broj 153 KU/13 nakon njegovog stupanja na snagu, a na drugu skupinu radnika primjenjuje, iako se odredbe KU/13 trebaju primjenjivati jednako na sve radnike kod poslodavca, treba li za sve radnike ujednačiti primjenu KU/13 na povoljniji način za radnike?

2. 2. U razlozima za postavljena pitanja pozvala se na odluke Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-847/2020-2 od 14. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-737/2021-2 od 29. lipnja 2021. i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH doneseno na 8. sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019.

3. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava navela je da tuženik nije na jednak način obračunavao plaću svih djelatnika, s obzirom na tumačenja Kolektivnog ugovora br. 148. i 153., jer je plaću za nemedicinsko osoblje obračunavao na jednak način i nakon donošenja zaključka 153., dok je tužiteljici neosnovano umanjivao plaću za, iz obračuna plaće ispuštene dane blagdana i neradnih dana. Osnova takvog različitog obračuna plaće bilo je različito utvrđenje redovnog mjesečnog fonda radnih sati za nemedicinsko i medicinsko osoblje. Time je na tužiteljicu nejednako primijenio KU, koji u čl. 1. utvrđuje da se on primjenjuje na sve radnike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Također je nejednakim obračunom plaće tužiteljici, povrijedio i čl. 7. Zakona o radu koji propisuje zabranu izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada.

4. I tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv iste presude (u dosuđujućem dijelu), uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita, a u prijedlogu je postavila sljedeća pitanja:

''1) Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), primjenjuje li sud Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?

2) Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obveznu za ugovorne strane?

3) Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01.04.2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?

4) Je li došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01.04.2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena? a sve imajući u vidu veliki broj postupaka koji se vodi pred sudovima u Republici Hrvatskoj u istovrsnim predmetima po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.''.

2.2. Za navedena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješavanju tih pravnih pitanja, zbog čega je su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom da je riječ o pravnim pitanjima o kojima su drugi drugostupanjski sudovi iznijeli drugačija pravna shvaćanja, a i shvaćanje drugostupanjskog suda je protivno praksi revizijskog suda.

4. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

5. Prijedlog tužiteljice je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten, dok je prijedlog tuženice neosnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlozima stranaka jer je riječ o pitanjima o kojim je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga (revizijskog) suda iznesenih u brojnim odlukama (tako u Rev-290/21., Rev- 655/21., Rev-165/2022 od 14. ožujka 2022., Rev 478/2023 od 1. lipnja 2023., Rev 1451/2021 od 18. listopada 2023., Rev 1070/2022-2. od prosinca 2022. i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda.

7. Zbog toga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

8. U pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP- a koji tužiteljica podnosi zbog povrede prava na jednakost, na rad i slobodu rada valja reći da ona nije učinila vjerojatnim da bi joj nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo. U pogledu iznesenih tvrdnji tužiteljice treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.