REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 447/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P., OIB …, S., koju zastupaju punomoćnici B. B. i Z. S., odvjetnici iz Odvjetničkog društva S.-B., javno trgovačko društvo - u likvidaciji, protiv tuženika W. A. R.-I., L. A., SAD, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-249/2023-3 od 4. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-3/2022-20 od 17. veljače 2023., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-249/2023-3 od 4. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-3/2022-20 od 17. veljače 2023., te je u prijedlogu postavio dva pravna pitanja koja glase:

''Može li sud u odnosu na zajmodavca kao ugovornu stranu koja je ispunila svoje obveze iz ugovora sukladno čl. 501. ZOO-a utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene člankom 329. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje)?

Može li se postojanje objektivnih kriterija iz čl. 329. ZOO-a utvrditi na strani posrednika kod sklapanja ugovora o zajmu, a ne kod ugovornih strana?''.

2.1. Kao razloge važnosti tim pitanjima naveo je odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-708/2017., Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-309/2020 od 9. lipnja 2021., broj Gž-752/2017 od 4. srpnja 2019., Županijskog suda u Sisku broj Gž-1002/2018 od 4. srpnja 2019. i revizijskog suda broj Rev-1850/1997-2 od 17. siječnja 2001.

2.2. Tuženik u prijedlogu tvrdi i da su počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te je pogrešno primjeno materijalno pravo, a kojim povredama je povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, tvrdi da su prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje zbog arbitrarnosti sudskih odluka i pravne nesigurnosti koju navedene odluke kreiraju te povrede iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava. Postupci pred sudovima moraju biti u skladu s vladavinom prava, koja se može poistovjetiti i s dobrim radom pravosuđa, pa bi prava zajamčena Ustavom i međunarodnim pravnim aktima koja obvezuju Republiku Hrvatsku bila tek teorijska, a ne stvarna i učinkovita, kad ne bi postojala obveza sudbene vlasti da u postupku primijeni sva postupovna i materijalnopravna jamstva pravičnog suđenja.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) utvrdili da se tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora koristio stanjem nužde i lakomislenošću tužiteljice, da je za sebe ugovorio korist nerazmjernu njegovoj ugovornoj obvezi, što ima za posljedicu ništetnost Ugovora o zajmu, da taj ugovor ima ujedno i elemente prividnog ugovora, što ga čini ništavim, te su primjenom odredbi čl. 329. st. 1., čl. 285. st 1. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO), usvojili tužbene zahtjeve tužiteljice.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaja samih pitanja tužitelj osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, jer oba navedena pitanja osporavaju utvrđenja tih sudova o tome da se tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora koristio stanjem nužde i lakomislenošću tužiteljice, da je za sebe ugovorio korist nerazmjernu njegovoj ugovornoj obvezi, kao i da taj ugovor ima ujedno i elemente prividnog ugovora, odnosno polaze od pogrešnih pretpostavki (suprotnih utvrđenjima nižestupanjskih sudova) da na strani zajmodavca nisu postojale pretpostavke ništetnosti u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu već isključivo na strani posrednika, kao i da postojanje objektivnih kriterija iz čl. 329. ZOO-a nisu utvrđene na strani zajmodavca-tuženika nego isključivo na stani posrednika, kako se to sugerira u postavljenim pitanjima, u kom pravcu se tuženik neosnovano i poziva na naprijed citirane odluke. Iz tih razloga postavljena pitanja nisu važna.

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za postavljena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u točki I. izreke.

10.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 389. st. 1. u svezi s čl. 385.a st. 2. ZPP-a, revizijski sud ocjenjuje da tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tuženik veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH.

10.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

10.3. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tuženika, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 329, čl. 322 i čl. 285. ZOO-a , što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom jer tuženik nije obrazložio u čemu bi se sastojala povreda tog prava.

11. Slijedom iznesenog tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 20. veljače 2024..

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.