REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1156/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledć, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. H. iz Z., OIB … i II. tužitelja H. H. iz Z., OIB …, oboje zastupani po punomoćnici N. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Ž. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz Z., radi ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1949/2019-4 od 28. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2606/13-68 od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1949/2019-4 od 28. siječnja 2020., odbija se, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 7. veljače 2013. između pok. E. H. iz Z., OIB: …, kao primatelja uzdržavanja i tuženika Ž. M. iz Z., OIB: …, kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika T.-Z. S. iz Z., … pod poslovnim brojem OV- 639/2013 dana 7. veljače 2013.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na nekretnini nalazećoj u zgradi u Z., ulica …. sagrađena na k.č.br. 3524, po novoj izmjeri čestica br. 2041 kat. općina C., i to stan na I. (prvom) katu koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija ukupne površine 86,95 m2, upisana u zk.ul.br. 619/poduložak 49000 k.o. G. Z. na osnovi čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije predaje ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim dana 7. veljače 2013. između pok. E. H. iz Z., …, OIB: …, kao primatelja uzdržavanja i tuženika Ž. M. iz Z., …, OIB: …, kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika T.-Z. S. iz Z., …, pod posl. br. OV-639/2013 dana 7. veljače 2013.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 79.412,50 kn, u roku od 15 dana.''.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2606/13-68 od 8. ožujka 2019. godine

- potvrđuje u točki II izreke kojom je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja;

-preinačuje u točki I izreke kojom je utvrđena ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju i u odluci o parničnom trošku( toč. III) tako da se sudi:

1.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 7. veljače 2013. između pok. E. H. iz Z., …, OIB: …, kao primatelja uzdržavanja i tuženika Ž. M. iz Z., … OIB: …, kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika T.-Z. S. iz Z., …, pod poslovnim brojem OV- 639/2013 dana 7. veljače 2013.''

2. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.".

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1315/2020-2 od 21. srpnja 2020., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-149/2019-4 od 28. siječnja 2020., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

''Mora li drugostupanjski sud odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu istaknutom tijekom prvostupanjskog postupka, kada je taj sud preinačenjem prvostupanjske presude odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, prihvaćen od prvostupanjskoga suda?''.

4. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlažu ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u točki I. i III. izreke prvostupanjske presude te predmet vratiti na ponovni postupak pred drugostupanjski sud uz naknadu parničnog troška ove revizije.

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

7. Revizija je neosnovana.

7.1. Predmet postupka je glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim u točki I. traži utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 7. veljače 2013. između sada pok. E. H. kao primatelja uzdržavanja i tuženika Ž. M. kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika T. Z. S. pod poslovnim brojem: OV-639/2013 od 07. veljače 2013., a u točki II. da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prije predaje navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. 2. Uz navedeni zahtjev, ukoliko sud ne prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev, postavljen je i podredni (eventualno kumulirai) tužbeni zahtjev kojim se je traženo poništenje navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, te i slijedeći podredbi tužbeni zahtjev na raskid navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

8. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je prvospostavljeni tužbeni zahtjev, na utvrđenje ništetniom predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prije predaje z.k. sudu navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok o ostalim zahtjevima tužitelja (porednim) nije odlučivao.

9. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naložena uspostava ranijeg z.k. stanja, a istu preinačuje u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku na način da odbija tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, uz obrazloženje da pok. E. H. nije niti potpisao predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, posljedično čemu je, sukladno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima, predmetni ugovor nepostojeći, jer nema suglasne volje ugovornih strana.

10.1. Tužitelji u podnesenoj reviziji smatraju da je u situaciji kada je odbijen prvi postavljeni tužbeni zahtjev, (u ovom slučaju na utvrđuje ništetnim predmetnog ugovora), drugostupanjski sud trebao odlučiti i o postavljenim podrednim tužbenim zahtjevima, odnosno da je u ovoj pravnoj situaciji drugostupanjski sud trebao postupiti na način kako bi postupio i prvostupanjski sud u slučaju da je isti po zaključenju glavne rasprave smatrao da prvi postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, tj. da je trebao odlučiti i o osnovanosti podrednih tužbenih zahtjeva jer bi time drugostupanjski sud postupao u skladu s procesnim ovlaštenjima sukladno ZPP-u.

10.2. Dakle, tužitelji smatraju da je pobijana drugostupanjska presuda nezakonita u dijelu u kojem drugostupanjski sud nije odlučio o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima tužitelja, te naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena i u osnovi osporava pravilnost primjene čl. 188. st. 2 i čl. 365. st. 1. ZPP-a.

11. U reviziji izneseno pravno shvaćanje nije pravilno.

12.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

12.2. Prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može odlučiti o dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

13. Iz odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a proizlazi da sud može odlučiti o dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi, koji su istaknuti u jednoj tužbi, tako da sljedeći od tih zahtjeva prihvati tek ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Tumačenjem a contrario navedene odredbe proizlazi da, ako je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev, o slijedećim zahtjevima ne može odlučivati, dok iz odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a proizlazi da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nekoliko odluka o postavljenom pitanju izrazio svoja pravna shvaćanja (Revr 810/14 od 3. rujna 2014., Rev-1466/87 od 18.

2. 1988., na kojoj se temelji naprijed citirano rješenje revizijskog suda, te Gž 17/85 od 17. listopada 1985., Revr 103/02 od 27. listopada 2004. i dr.) U njima iznesena pravna shvaćanja i shvaćanje drugostupanjskog suda izneseno u ovdje pobijanoj presudi, nisu proturječna, a ta pravna shvaćanja revizijskog suda glase:

''1. Kao što ni prvostupanjski sud kad prihvati prvi od eventualnih zahtjeva o ostalim zahtjevima ne odlučuje, tako ni drugostupanjski sud kad preinači prvostupanjsku presudu i odbije prvi od tako istaknutih zahtjeva nije ovlašten odlučiti o ostalim zahtjevima (VS, Rev 1466/87 od 18. 2. 1988. - PSP 39/117.),

2. Kad je prvostupanjski sud prvi od eventualno istaknutih zahtjeva odbio, a drugi prihvatio, drugostupanjski će sud, prihvaćajući tužiteljevu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti (VS, Gž 17/85 od 17. 10. 1985. - PSP 29/152).

3. Kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima (VS, Revr 103/02 od 27. 10. 2004. - IO 2/05-282).''

15. S obzirom na sadržaj citiranih odredbi drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika, u situaciji kada je prvostupanjski sud odlučio o glavnom zahtjevu tužitelja na način da ga je prihvatio u cijelosti, nije mogao preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije i preostali dio glavnog tužbenog zahtjeva na uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja (jer je taj dio glavnog tužbenog zahtjeva ocijenio osnovanim) i da istovremeno odluči o eventualno kumuliranim zahtjevima tužitelja, kada o tim zahtjevima prvostupanjski sud nije ni odlučivao, zbog čega taj dio zahtjeva i ne postoji u izreci prvostupanjske presude, zbog čega nije ni mogao biti predmet žalbenog postupka.

16. Navedeno postupanje drugostupanjskog suda, iz navedenih razloga, je pravilno jer nije pogrešno primijenjena odredba čl. 188. st. 2 i čl. 365. st. 1. ZPP-a, zbog čega nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava niti bitne povrede odredaba parničnog postupka, na što se sadržajno odnosi predmetna revizija.

17. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Kada prvostupanjski sud prihvati prvi od eventualno kumuliranih zahtjeva o ostalim zahtjevima ne odlučuje, pa kada drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i kada odbije prvi od istaknutih zahtjeva tada nije ovlašten odlučiti o ostalim (eventualno kumuliranim) zahtjevima tužitelja iz razloga što o njima nije odlučivao ni prvostupanjski sud zbog čega ti zahtjevi nisu mogli ni biti predmet žalbenog postupka jer se u tom dijelu prvostupanjska presuda nije niti pobijala.

18. Temeljem izloženog je, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbiti.

Zagreb, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.