REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 261/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz R., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika L. d. „J. j.“ V., V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1772/2020-2 od 21. siječnja 2021. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-250/2016-63 od 9. listopada 2020., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1772/2020-2 od 21. siječnja 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnove naknade štete ukupan iznos u visini od 199.946,97 kn s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 161.000,00 kn od 26. veljače 2016. pa do isplate, a na iznos 38.946,97 kn kako slijedi:
- na iznos od 953,18 kn počem od 10. studenog 2015. pa do isplate
- na iznos od 3.027,76 kn počem od 10. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.077,90 kn počam od 10. siječnja 2016. pa do isplate - na iznos od 4.412,59 kn počam od 10. veljače 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.412,59 kn počam od 10. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.798,32 kn počam od 10. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.412,59 kn počam od 10. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.412,59 kn počam od 10. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.412,59 kn počam od 10. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 4.026,86 kn počam od 10. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom s osnove naknade štete iznad dosuđenog u stavku 1. izreke ove presude pa do visine od 253.946,97 kn sa pripadajućim sporednim davanjima, tužitelj se odbija kao sa previsoko postavljenim zahtjevom i dijelom neosnovanim zahtjevom.
3. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 118.755,30 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-250/2016-63 od 09. listopada 2020. u točki 2. njene izreke i sudi: "Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova naknade štete pored dosuđenog iznosa od 199.946,97 kn i daljnji iznos od 54.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-250/2016-63 od 09. listopada 2020. u točki 1. njene izreke.
III. Djelomično se prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-250/2016-63 od 09. listopada 2020. u točki 3. njene izreke i sudi:
"Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 104.337,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 5232/2021-2 od 27. lipnja 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Može li se divljač/medvjed u šumi tj., u svom prirodnom habitusu smatrati opasnom stvari?“.
3. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP).
3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.
4. Revizija tuženika je osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete koju tužitelj trpi uslijed teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio napadom medvjedice.
7. Uz utvrđenje:
- da je tuženik organizirao lov na divlje svinje u svom lovištu,
- da je tužitelj kao član tuženika i kao obučen, opremljen i iskusan lovac sudjelovao u tom lovu,
- da je za vrijeme lova tužitelja, koji je bio raspoređen na štandu, napala medvjedica smeđeg medvjeda (uz koju su bila dva mlađa medvjeda) i teško ga ozlijedila, te
- da u lovištu tuženika obitava smeđi medvjed (za kojega tuženik ima prijavljeno jedno hranilište),
drugostupanjski sud ocijenio je da je tuženik odgovoran za predmetnu štetu tužitelja jer da on odgovara po principu objektivne odgovornosti budući je medvjed opasna stvar.
8. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.
9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
9.1. Prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.
9.2. Prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
10. Opasna stvar u smislu odredbi čl. 1045. st. 3. i čl. 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.
11. Po ocjeni ovog revizijskog suda medvjed u svom prirodnom staništu nije opasna stvar u smislu prije navedenih zakonskih odredaba, jer za medvjeda u tom prostoru ne bi bilo opravdano zahtijevati nadgledanje s povećanom pozornošću do mjere da se spriječi nastup svake štete. Iako je medvjed po svojoj konstituciji i naravi (zvijer iz porodice pasa - canis ursus) izvor povećane opasnosti, on u svom prirodnom okruženju ne zahtijeva nadgledanje s povećanom pozornošću u mjeri da se spriječi nastanak bilo kakve štete. Takvom zahtjevu često niti ne bi bilo moguće udovoljiti, a često bi udovoljenje tom zahtjevu u konačnici značilo narušavanje prirodnog toka stvari.
12. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda spornom odnosu među strankama drugostupanjski sud propustio potpuno ispitati i ocijeniti odgovornost tuženika kao organizatora lova (opasne djelatnosti) to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbama stranaka protiv prvostupanjske presude.
14. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 20. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec, v.r.
