REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Poslovni broj: Gž-266/2024-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to: Mirne- Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz P., S. R. 3, OIB…, koju zastupaju punomoćnici iz Z. o. u. B. Š., N. T. & L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika D. D. iz Z., A. K. M. 10, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-5/2023-14 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj P- 5/2023-14 od 21. prosinca 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u suposjed stan koji se nalazi u Pločama, Vukovarska 31, na drugom katu te zgrade, stan broj 8, u zgradi sagrađenoj i na k.č. 5992/2, pod uložak 419, k.o. B., a koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika, i lođe, ukupne površine 55,97 m2 (I), a tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 275,39 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja presude pa do plaćanja, dok je u preostalom dijelu, i to za iznos od 95,66 eura taj tužiteljičin zahtjev odbijen kao neosnovan (II).
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ona ne može ispitati, da je ista proturječna čime da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. (2.) t.11. ZPP-a, da se prvostupanjska presuda ne temelji na valjanoj ocijeni provedenih dokaza, da je bit predmetnog spora pitanje promašene pasivne legitimacije, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tuženik u posjedu predmetnog stana jer da je u posjedu istoga L. D., da to proizlazi iz provedenih dokaza, da je tuženik na tu činjenicu predlagao i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka K. Ž., P. Ž., i T. Ć., svi iz P., V. 31, susjeda, da je prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog tuženika, a da za to nije dao razloge, da tužiteljica kod istog suda protiv tuženika, a za predmetni spor vodi i postupak razvrgnuća pa da je tužbu tužiteljice trebalo odbaciti pa tuženik predlaže da se njegovu žalbu prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici preda u suposjed nekretninu – stan u zgradi sagrađenoj na k.č.5992/2 k.o. B., a pobliže određen u izreci pobijane presude, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17 – dalje ZVDSP).
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.
8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi, a koje bi pobijanu presudu učinile nevaljanom i/ili nezakonitom.
9. Predmetna presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ista sadrži i valjanu ocjenu provedenih dokaza tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a, a ni one iz čl. 354. st. 1., a u vezi sa čl. 8. ZPP-a.
10. Samo zbog činjenice što tuženik nije zadovoljan sa takvom ocjenom provedenih dokaza ne znači da je ocjena provedenih dokaza pogrešna i/ili nepotpuna.
11. Iako je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud propustio obrazložiti zbog čega je odbio tuženikov prijedlog za saslušanje svjedoka K. Ž., P. Ž., i T. Ć. (65), iz predmetnog spisa proizlazi da je taj dokazni prijedlog tuženika odbijen zbog toga što je prvostupanjski sud smatrao da je pravnorelevantno činjenično stanje dostatno utvrđeno iz drugih predloženih i provedenih dokaza (144), a odlučne činjenice prvostupanjski sud je i mogao utvrditi iz drugih provedenih dokaza tako da taj propust prvostupanjskog suda (da obrazloži u presudi odbijanje tog dokaznog prijedloga tuženika) ne čini povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.
12. Nadalje u provedenom postupku prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće pravno relevantne činjenice i to:
- da su tužiteljica i tuženik suvlasnici predmetnog stana, i to tužiteljica 136554/553095 dijela, a tuženik u 416541/553095 dijela,
- da je od 1985. godine tuženik u posjedu predmetnog stana,
- da tužiteljica uz aktualni postupak radi predaje u suposjed stana protiv tuženika vodi i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu,
- da tužiteljica nije u posjedu, a ni u suposjedu predmetnog stana, te stoga, a temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP i donosi pobijanu presudu.
13. Tuženik nije osporio činjenicu da je on suvlasnik predmetnog stana u 416541/553095 dijela, a iz rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama posl.br. Z-2309/2022 od 15. srpnja 2022. proizlazi da je tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u 136554/553095 dijela (4).
14. U toj pravnoj situaciji, onda je jasno da tužiteljica kao suvlasnica predmetne nekretnine ima pravo na suposjed iste (čl. 161. st. 1. ZVDSP) i onda tužiteljica ima pravo na predaju u suposjed toga stana primjenom odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP-a.
15. Tuženik je u tijeku postupka, a što spori i u aktualnoj žalbi, osporavao da bi on bio u posjedu predmetnog stana, a koji prigovor tuženik je istaknuo u podnesku od 15. srpnja 2023., a taj prigovor prvostupanjski sud nije prihvatio.
16. Naime, kada je tuženik u postupku pod poslovnim brojem P-143/2019 iskazao da nitko osim njega nema ključeve predmetnog stana (25), kada tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio da bi bio u posjedu predmetnog stana i kada je istaknuo i prigovor retencije koji pravno relevantno može istaći samo posjednik (retent), to se onda iz tih činjenica, ali i iz činjenice da tuženik navodi da je on u cijelosti plaćao režijske troškove za predmetni stan (11), da je njemu otac predao ključeve stana (226) moglo valjano utvrditi da je tuženik bio isključivo posjednik predmetnog stana, a da je taj posjed ,,predao'' sinu L. D. koji taj posjed vrši u ime i za račun tuženika.
17. Stoga i nije bilo potrebe da se pozivaju saslušanjem po tuženiku predloženi svjedoci K. Ž., P. Ž., te T. Ć. jer je nedvojbeno utvrđeno da faktički posjed stana vrši L. D., a ne tuženik, ali u ime i za račun tuženika pa je onda tuženik pasivno legitimiran u predmetnom parničnom postupku i prvostupanjski sud je ispravno prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed predmetnog stana pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
18. Konačno, tuženica kao suvlasnica predmetnog stana ima pravo ne samo tražiti predaju u suposjed predmetnog stana već i razvrgnuće suvlasničke zajednice i pokretanje jednog od ta dva postupka ne spriječavajući pokretanje drugog postupka pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
19. Isto tako, irelevantno je je li L. D. naknadno promijenio bravu na ulaznim vratima stana, odlučno je da je on u posjed predmetnog stana ,,došao'' uz znanje i dopuštenje tuženika odnosno u njegovo ime, pa je, onda, tuženik u obvezi stan predati u suposjed tužiteljici kao suvlasnici pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
20. Slijedom svega navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.
21. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., u a vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a.
U Puli-Pola 20. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.
