REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-2547/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi regresne naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2020 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2020 od 12. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.350,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 884,09 EUR.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2020 od 12. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.347,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 222,55 EUR i sudi:
1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.347,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenoga 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnu kamatnu stopu koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 222,55 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom označenom u izreci ove presude odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da obveže tuženika isplatiti tužitelju iznos od 6.697,90 EUR / 50.465,32 kn s pripadajućim kamatama prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.106,64 EUR / 8.338,00 kn (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka, a osobito nakon provedenog financijskog vještačenja po sudskom vještaku Lidiji Česnik utvrdio da bi osiguranik tužitelja Ivan Pipić (da nije bilo štetnog događaja-prometne nezgode od 26. srpnja 1985. koju je prouzročio osiguranik tuženika Miroslav Špoljarić) još 12. srpnja 2005. ostvario pravo na starosnu mirovinu u smislu članka 30. (tadašnjeg) Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13) - dakle, znatno prije razdoblja za kojeg tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku (od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015.). Slijedom navedenog, tužitelj bi u ovom sporu mogao potraživati samo razliku između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja (ta razlika iznosi 2.036,14 kn), no kako je razmjerni iznos invalidske mirovine koji tužitelj potražuje u ovom sporu niži od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj isplatio svom osiguraniku slijedom toga tužitelju stvarna šteta nije nastala. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući žalbene razloge, žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno primjenom materijalno pravo jer nema zakonske norme koja bi određivala da osiguraniku tužitelja prestaje pravo na isplatu invalidske mirovine kada navrši 65 godina života jer se postupak za priznanje prava na starosnu mirovinu pokreće na osobni zahtjev osiguranika tužitelja. Žalitelj navodi odredbu članka 161. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju te ističe da je za prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika slijedom čega je osiguraniku tužitelja priznao pravo na invalidsku mirovinu. Činjenica da je osiguranik tužitelja navršio godine života za primanje prava na starosnu mirovinu je činjenica nastala nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu, no ničim nije dokazano da bi se ranije stečeno pravo osiguranika tužitelja izmijenilo samo zato što je osiguranik navršio određene godine života. Žalitelj se poziva na članak 60. Zakona o mirovinskom osiguranju te smatra da je pogrešan nalaz i mišljenje vještaka Lidije Česnik temeljem kojega je prvostupanjski sud donio svoju odluku budući da je taj nalaz sačinjen na temelju pogrešnih podataka. Naime, vještak je trebao ostvareni staž osiguranika tužitelja od 30 godina, 5 mjeseci i 23 dana uzeti u obzir u decimalnom broju prilikom izračuna starosne mirovine i tako dobiveni iznos mirovine usporediti s invalidskom mirovinom koja se isplaćuje, a ne starosnu mirovinu izračunati na temelju neistinitih i hipotetskih podataka koje je vještak očito proizvoljno uvrstio u formulu za izračun. Žalitelj je tijekom postupka prigovorio netočnosti izračuna mirovine temeljem podataka koji su u suprotnosti sa zakonom kao i onih koji ne postoje slijedom čega sud nije smio svoju odluku temeljiti na takvim pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud presudom preinači pobijanu presudu u pravcu udovoljenja tužbenog zahtjeva, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno ocijenio posredno izvedene dokaze, a odluka prvostupanjskog suda je utemeljena isključivo na tim dokazima.
4. Iz spisa proizlazi nespornim da je osiguranik tužitelja Ivan Pipić ozlijeđen u prometnoj nezgodi 26. srpnja 1985. koju je skrivio osiguranik tuženika Miroslav Špoljarić te da je tužiteljevu osiguraniku tužiteljevim rješenjem broj IN-608834 od 13. svibnja 1994. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Nadalje, između stranaka nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. prosinca 2013. s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio iznos od 32.237,43 kn od čega razmjerni dio iznosi 7.672,06 kn, no kako je štetni događaj uzrokovao invaliditet osiguranika tužitelja od 60%, to tužitelj za navedeno razdoblje potražuje iznos od 4.603,23 kn. Nadalje, budući da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. isplatio na ime invalidske mirovine svom osiguraniku iznos od 43.862,09 kn, to tužitelj (uzimajući u obzir omjer u kojem je štetni događaj utjecao na umirovljenje osiguranika tužitelja od 60%), potražuje od tuženika iznos od 45.862,09 kn, odnosno sveukupno je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 50.465,32 kn s pripadajućim kamatama. S obzirom na to da je tuženik još u odgovoru na tužbu sa str. 34.-35. spisa ukazao na to da je osiguranik tužitelja još 12. srpnja 2005. navršio 65 godina i stekao uvjete za starosnu mirovinu te da tužitelj u ovom sporu može potraživati štetu samo u iznosu razlike između (više) isplaćene invalidske mirovine i (niže) starosne mirovine, između stranaka je sporno postojanje štete (visine štete) koju tužitelj potražuje u ovom sporu.
Prvostupanjski sud u ranije vođenom postupku nije ispitivao visinu štete smatrajući da tužitelj sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj 157/13) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i u punom iznosu, pa je stoga presudom poslovni broj P-2754/15 od 18. srpnja 2018. u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim, povodom tuženikove žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2288/19 od 14. rujna 2020. ukinuo navedenu presudu te je u toj odluci iznio pravno shvaćanje da tužitelj može potraživati štetu samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne; pri tome, drugostupanjski sud se pozvao na pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2016. (str. 129. spisa). U nastavku postupka prvostupanjski je sud po (ranijem) prijedlogu tuženika proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Česnik radi utvrđivanja činjenice postoji li razlika između invalidske mirovine isplaćene osiguraniku Ivanu Pipiću i starosne mirovine koju bi mu tužitelj isplaćivao u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. Iz nalaza i mišljenja vještaka Lidije Česnik sa str. 157.-159. spisa proizlazi da je sudski vještak utvrđivao tu razliku i to prema ostvarenom radnom stažu osiguranika od 30 godina, 5 mjeseci i 23 dana, ali i prema podacima Državnog zavoda za statistiku za radno mjesto više stručne spreme (rukovodioc eksploatacije i održavanja strojeva) za razdoblje od umirovljenja tužiteljeva osiguranika (1. travnja 1994.) do 11. srpnja 2005. (do kada bi osiguranik tužitelja radio da nije ranije umirovljen); prema tako provedenom vještačenju, razlika između (više) invalidske mirovine i (niže) starosne mirovine iznosi 2.036,14 kn (str. 159. spisa). S obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 24. studenoga 2021. osporavao nalaz i mišljenje vještaka, sudski vještak Lidija Česnik je u podnesku kojim se očitovao na primjedbe tužitelja naveo da iznos potencijalne starosne mirovine (kao jednog od faktora o kojoj ovisi visina naknade štete) po formuli tužitelja iznosi 3.908,66 kn, a po nalazu vještaka 3.948,30 kn „što nije materijalno značajna razlika” (str. 169. spisa). U podnesku od 11. svibnja 2022. tužitelj je ponovno osporavao nalaz i mišljenje vještaka na što se vještak (ponovno) očitovao u podnesku od 11. prosinca 2022. ponavljajući da razlika između invalidske i starosne mirovine iznosi 2.036,14 kn (str. 175. spisa). Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.
Međutim, upravo zbog toga što je sudski vještak visinu potencijalne starosne mirovine izračunao prema mirovinskom stažu kojeg bi osiguranik tužitelja (vjerojatno) ostvario do 65 godine života, a ne prema njegovu stvarnom radnom stažu, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2547/23 od 29. kolovoza 2023. odredio izvođenje dokaza dopunskim financijskim vještačenjem po vještaku Lidiji Česnik radi utvrđivanja razlike između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku Ivanu Prpić u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. i starosne mirovine koju bi navedeni osiguranik primao u tom razdoblju prema njegovu ostvarenom radnom stažu; taj je dokaz sukladno uputi drugostupanjskog suda proveo prvostupanjski sud.
Sudski vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da razlika između ukupne invalidske mirovine isplaćene tužiteljevu osiguraniku u navedenom razdoblju i starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario u tom razdoblju prema njegovu stvarnom radnom stažu iznosi 10.149,04 kn / 1.347,01 EUR (str. 211. spisa). Premda se tužitelj u podnesku od 15. studenoga 2023. protivio tom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti smatrajući da tužitelj prema članku 161. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo zahtijevati naknadu štete na novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te da (stavak 2. točka 1. tog članka Zakona o mirovinskom osiguranju) naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, tužitelj u tom podnesku nije osporavao pravilnost izračuna vještaka i smatrao je da nema potrebe pozivati vještaka na ročište (str. 215. spisa). Jednako tako, ni tuženik u podnesku od 19. siječnja 2024. sa str. 218. spisa nije tražio usmeno saslušanje vještaka Lidije Česnik pa je sud prvog stupnja dostavio spis Visokom trgovačkom sudu radi donošenja odluke povodom tužiteljeve žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude.
5. Pravilno prvostupanjski sud smatra da tužitelj za razdoblje u kojem je isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku, a pod uvjetom da je osiguranik tužitelja prije tog razdoblja ostvario uvjete za starosnu mirovinu, može potraživati samo razliku između (više) isplaćene invalidske mirovine i (niže) starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da (ranije) nije umirovljen – ovo stoga jer bi tužitelj svom osiguraniku (da osiguranik tužitelja nije ranije umirovljen) u navedenom razdoblju bio obvezan isplaćivati starosnu mirovinu. Naime, s obzirom na to da tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku Ivanu Pipiću u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015., a Ivan Pipić (kojem je tužiteljevim rješenjem IN-608834 od 13. travnja 1994. priznato pravo na invalidsku mirovinu) bi 12. srpnja 2005. stekao uvjete za starosnu mirovinu budući da je tada navršio 65 godina života te je imao potreban radni staž za priznavanje prava na tu mirovinu iz članka 30. (tada važećeg) Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj u ovom sporu može potraživati štetu u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koja bi mu bila isplaćivana u predmetnom razdoblju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev x-177/18 od 19. prosinca 2018. i Rev x-368/18 od 19. veljače 2019.), a ne cjelokupnu isplaćenu mirovinu (u razmjernoj svoti u omjeru u kojem su ozljede tužiteljeva osiguranika zadobivene u prometnoj nezgodi od 26. srpnja 1985. uzrokovale njegovo umirovljenje) kako to smatra tužitelj.
Naime, da nije bilo prometne nezgode koja je (djelomično) uzrok umirovljenja tužiteljeva osiguranika Ivana Pipića, Ivan Pipić bi još 12. srpnja 2005. sukladno odredbi članka 30. (ranijeg) Zakona o mirovinskom osiguranju ostvario pravo na starosnu mirovinu; uostalom, identično je propisano i odredbom članka 33. stavka 1. (sada važećeg) Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema tome, da nije bilo štetnog događaja, osiguranik tužitelja bi još 12. srpnja 2005. stekao uvjete za starosnu mirovinu koju bi mu tužitelj morao isplaćivati slijedom čega iznos te mirovine ne predstavlja štetu koju mu tuženik mora regresirati. Dakle, tužitelj u ovom sporu za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. može potraživati samo razliku između (višeg) iznosa isplaćene invalidske mirovine i (nižeg) iznosa starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku.
6. Pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja iz njegova podneska od 15. studenoga 2023. da on sukladno odredbi članka 161. stavka 2. točki 1. Zakona o mirovinskom osiguranju može potraživati naknadu stvarne štete u punom iznosu sve dok traje isplate invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
Naime, odredbom članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novineˮ broj 115/18) je izmijenjena odredba članka 161. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te da prema točki 1. te (izmijenjene) odredbe naknada štete koju tužitelj ima pravo zahtjevati obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Međutim, s obzirom na to da je navedeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju stupio na snagu tek 1. siječnja 2019. (članak 53. tog Zakona) i da taj zakon nema retroaktivni učinak, to tužitelj ne može osnovano potraživati naknadu štete u punom iznosu isplaćene mirovine od tuženika za razdoblje prije 1. siječnja 2019., nego samo razliku između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi njegov osiguranik Ivan Pipić ostvario u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. (pod pretpostavkom da mu prethodno nije bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu).
7. Nadalje, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Lidije Česnik proizlazi da razlika između ukupne invalidske mirovine isplaćene tužiteljevu osiguraniku u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. i starosne mirovine koja bi tužiteljevu osiguraniku bila isplaćena u tom razdoblju iznosi 1.347,01 EUR, a pravilnost tog obračuna vještaka niti jedna stranka nije osporila. Upravo zbog toga, stvarna šteta koju tužitelj osnovano potražuje u ovom sporu iznosi 1.347,01 EUR; naime, za navedeni iznos je iznos isplaćene invalidske mirovine viši od ukupnog iznosa starosne mirovine kojeg bi osiguranik tužitelja ostvario u tom razdoblju odnosno, kako to sudski vještak i tuženik u podnesku od 19. siječnja 2024. „obrnuto” navode, „iznos starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao osiguraniku da nije bilo štetnog događaja je manji od iznosa invalidske mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio osiguraniku u iznosu od 10.149,04 kn / 1.347,01 EUR”. Upravo zbog navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.347,01 EUR s pripadajućim kamatama dok je u preostalom dijelu taj zahtjev neosnovan.
8. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu točku I. izreke presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, te djelomično uvažiti i preinačiti taj dio prvostupanjske presude sukladno članku 373. točki 1. Zakona o parničnom postupku.
Jednako tako, budući da uslijed djelomično preinačene prvostupanjske presude tuženik nije u potpunosti uspio u sporu već njegov uspjeh u sporu iznosi 79,89%, to je sukladno odredbi članka 166. u vezi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku i odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi valjalo djelomično potvrditi i djelomično preinačiti, a na temelju članka 380. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 20. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Kamelija Parać
Broj zapisa: 9-30863-7b7a4
Kontrolni broj: 0b8b7-5cfdb-5fa9d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
