Poslovni broj: Usž-340/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B.-R. d.o.o., N. M., kojega zastupa opunomoćenik F. Š., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R., V., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., radi davanja koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2978/2021-7 od 17. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2978/2021-7 od 17. lipnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-310-01/18-03/225, URBROJ: 517-06-02-01-21-13 od 21. rujna 2021. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja od 21. rujna 2018. i dopune zahtjeva od 28. rujna 2018., 17. prosinca 2018., 11. siječnja 2019., 18. lipnja 2021. i 7. srpnja 2021. za davanje koncesije za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju J.
3. Tužitelj u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede pravila sudskog postupka. Smatra da prvostupanjski sud nije cijenio relevantne tužbene razloge u pogledu zamjene odobrenja za izvođenje rudarskih radova izdanog po prijašnjim propisima kojim je fizička ili pravna osoba stekla pravo na eksploataciju mineralne sirovine, s rješenjem o davanju koncesije radi usklađenja s propisima o koncesijama. Mišljenja je da prvostupanjsko tijelo pogrešno tumači odredbu članka 166. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj 56/12., 14/14., 52/18., 98/19., dalje: ZR). Navodi da nije točno da se tužitelj usuglasio s tuženikom o tome da će se njegov zahtjev smatrati zahtjevom za davanje koncesije za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju J. Nasuprot tome, tužitelj smatra da je ugovor o koncesiji kojeg tužitelj ima za čitavo eksploatacijsko polje, za sve tri faze eksploatacije, trebalo uskladiti sukladno odredbi članka 166. ZR-a (uskladiti rudarsko odobrenje s ugovorom o koncesiji). Slijedom toga, smatra da je tuženik neosnovano od tužitelja u upravnom postupku zahtijevao dopunu zahtjeva. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 166. ZR-a, budući da tužitelj ima ishođenu rudarsku koncesiju i sklopljen ugovor o koncesiji i dodatak ugovoru o koncesiji, pa je njegov zahtjev rješavan sukladno odredbama ZR-a glede davanja koncesije na zahtjev.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prema ocjeni ovog Suda, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a te je ispravno prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 21. rujna 2018. za zamjenu upravnog akta primjenom odredbi članka 166. ZR-a, s pozivom na zahtjev tužitelja za dodjelu dopunske rudarske koncesije koji je podnesen još 30. listopada 2007. godine. Tuženik je u postupku utvrdio da tužitelj nije nositelj odobrenja za izvođenje rudarskih radova sukladno odredbi članka 166. ZR-a, već je nositelj rješenja Ureda državne uprave u V. županiji, Ureda za gospodarstvo, V., KLASA: UP/I-310-17/02-01/2; URBROJ: 2186-01-02-2 od 1. ožujka 2002., kojim je izdana rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova, odnosno posjeduje ugovor o koncesiji i dodatak ugovora o koncesiji, te da, stoga, u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 166. ZR-a. Nadalje, tuženik je utvrdio da je postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za dodjelu dopunske rudarske koncesije od 30. listopada 2007. obustavljen zbog odustanka stranke. O zahtjevu tužitelja od 21. rujna 2018., povodom kojeg je doneseno ovdje osporeno rješenje tuženika, rješavano je sukladno odredbama ZR-a glede davanja koncesije na zahtjev, a u kojem postupku je tužitelj sudjelovao, međutim, nije u roku određenom zaključkom tuženika od 7. srpnja 2021. dostavio dokumentaciju sukladno odredbama članka 20. stavka 2. točke 2., članka 73. stavka 2. točke 2. i članka 74. stavka 3. točke 5. ZR-a. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja je osnovano odbačen. 9. Tužitelj ne osporava da nije postupio u rokovima određenim zaključkom tuženika, već smatra da je tuženik od njega neosnovano tražio dopunu zahtjeva, u pogledu izrade i provjere dopunskog rudarskog projekta eksploatacije građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju građevnog pijeska i šljunka J., odnosno da je tuženik trebao isprave koje tužitelj već ima uskladiti s rudarskim odobrenjem.
10. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je odbačen tužiteljev zahtjev, s obzirom da tužitelj uz zahtjev, a ni naknadno nakon što je zaključkom pozvan dopuniti zahtjev dostavljanjem dokaza, nije dostavio zatražene dokaze o ispunjenju uvjeta iz ZR-a, i to potvrdu Državnog inspektorata da tužitelj nije zatečen u nezakonitom istraživanju i/ili eksploataciji, sukladno članku 20. stavku 2. točki 2. ZR-a, niti je dostavio dopunski rudarski projekt eksploatacije mineralne sirovine na eksploatacijskom polju građevnog pijeska i šljunka J. provjeren od ministarstva nadležnog za rudarstvo sukladno odredbi članka 73. stavka 2. točke 2. i odredbi članka 74. stavka 3. točke 5. ZR-a.
11. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda i tuženika da, u konkretnom slučaju, nije bilo uvjeta za postupanje sukladno članku 166. ZR-a, odnosno za zamjenu upravnog akta - odobrenja za eksploataciju s rješenjem o koncesiji, pa je zahtjev tužitelja ispravno tretiran kao zahtjev za davanje koncesije na zahtjev.
12. Slijedom navedenog, upravni sud je pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika jer je u upravnom postupku činjenično stanje pravilno utvrđeno te su pravilno primijenjene relevantne odredbe ZR-a.
13. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude.
14. Imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužitelju, koji u predmetnom upravnom sporu sa žalbom nije uspio, ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka pa je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
