Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Tankerkomerc d.d., Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB: 89372508525, zastupanog po punomoćniku Miljenku Krželju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, tuženika pod 2. Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, tuženika pod 3. Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, zastupanog po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri d.o.o. iz Zadra, tuženika pod 4. Ministarstva financija, Porezna i carinska uprava Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Sanjina Pavlaka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. iz Zagreba i zastupnice po zakonu tuženika pod 1., 2. i 4. Maje Klemen, zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Splitu, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 3., na ročištu za objavu presude 19. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka III. točka 1. stavak 2. Predstečajne nagodbe za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014.

II Utvrđuje se da Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. oborena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn- 55/2013 od 14. veljače 2014., osim u odredbi njezina članka III. točke 1. stavak 2., proizvodi pravne učinke i da postoji pravni odnos koji je temeljem te Predstečajne nagodbe uspostavljen između tužitelja i tuženika."

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. mijenja se na način da se iz njezina članka III. točke 1. briše stavak 2. koji glasi: "Dužnik se također obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva za Tankerkomerc d.d. ili brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U protivnom, smatrat će se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati raskinutom.", pa tako izmijenjena Predstečajna nagodba proizvodi učinke između tužitelja i tuženika.

II Nalaže se tuženima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena koja teče od dana donošenja presude pa do isplate."

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u odnosu na tuženike Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture te Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava.

II. Nalaže se tužitelju Tankerkomerc d.d. da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi trošak postupka u iznosu od 900,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. prosinca 2021. Trgovačkom sudu u Zadru podnio tužbu protiv tuženika pod 1. – 795., radi utvrđenja ništetnosti članka III. točke 1. stavak 2. Predstečajne nagodbe tužitelja koja je odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. Tužitelj u tužbi navodi kako su parnične stranke sklopile predstečajnu nagodbu koja je odobrena pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, rješenjem poslovnog broja Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. Međutim, tekst predstečajne nagodbe koji je objavljen na stranicama FINA-e da ne odgovara tekstu predstečajne nagodbe odobrene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. Naime, tekst nagodbe koji je objavljen i tekst nagodbe koji je sadržan u naprijed spomenutom rješenju kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe da se razlikuju u odredbi članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe jer da je u stavku 2. navedene točke, na zahtjev tuženika pod 1. Republike Hrvatske, uglavljen sporni raskidni uvjet što za posljedicu ima promjenu, odnosno umanjenje prava ostalih vjerovnika predstečajne nagodbe. Taj uvjet da predstavlja nemogući uvjet pa da se ima smatrati kao da nije niti ugovoren.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi i kako tuženik pod 1. Republika Hrvatska pogrešno smatra da je Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d., odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn- 55/2013 od 14. veljače 2014. raskinuta. Naime, taj tuženik da je 31. prosinca 2014. tužitelju uputio zahtjev za mirno rješenje spora radi sklapanja izvansudske nagodbe kojom bi se utvrdilo da se Predstečajna nagodba zaključena između dužnika Tankerkomerc d.d. i njegovih vjerovnika pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku pod poslovnim brojem Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. smatra raskinutom.

3. Stoga, taj tuženik da je neosnovano pokrenuo ovršni postupak radi naplate novčane tražbine u iznosu od 52.304.591,98 kuna te tako, suprotno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pokrenuo naplatu iznosa koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, istodobno osporavajući način i rokove plaćanja u skladu s predstečajnom nagodbom. Takvim postupanjem tužitelju i drugim vjerovnicima Predstečajne nagodbe da tuženik pod 1. Republika Hrvatska nanosi štetu jer "privilegira svoj položaj u odnosu prema ostalim vjerovnicima" te da "bez pravnog temelja, onemogućava efikasno saniranje tuženika".

4. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je predmetna odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe ništetna te da predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. proizvodi pravne učinke i da postoji pravni odnos koji je na temelju te nagodbe uspostavljen između tužitelja i tuženika, osim u odredbi članka III. točke 1. stavak 2. Podredno, tužitelj je postavio eventualni tužbeni zahtjev koji glasi na izmjenu predstečajne nagodbe koja je sklopljena između tužitelja i njegovih vjerovnika na način da sud donese presudu kojom će izmijeniti tekst odobrene predstečajne nagodbe na način da predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev koji glasi: "Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. mijenja se na način da se iz njezina članka III. točke 1. briše stavak 2. koji glasi: "Dužnik se također obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva za Tankerkomerc d.d. ili brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U protivnom, smatrat će se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati raskinutom.", pa tako izmijenjena Predstečajna nagodba proizvodi učinke između tužitelja i tuženika.".

5. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: predstečajnu nagodbu, rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, usporedni prikaz članka III. točke 1. prijedloga Predstečajne nagodbe i odobrene Predstečajne nagodbe, obavijest tuženika pod 1. Republike Hrvatske od 4. rujna 2014., dopis tuženika pod 1. Republike Hrvatske od 28. travnja 2017., rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Zadar, Klasa: UP/I- 415-02/2014-001/1347, Urbroj: 513-007-13-061/2014-01 od 3. studenog 2014. i rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/1347, Urbroj: 513-007-29-11/2017-23 od 8. ožujka 2017.

6. S obzirom na to da su bili ispunjeni uvjeti za izuzeće svih sudaca Trgovačkog suda u Zadru za postupanje u ovoj pravnoj stvari, predsjednik Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj 31-Su-233/2022-2 od 3. ožujka 2022. za postupanje u ovom predmetu odredio Trgovački sud u Splitu.

7. Podneskom od 14. listopada 2022. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u odnosu na tuženike pod 2. – 425, 427. – 791. te 794. – 795., kao i da ustraje u tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženike Republiku Hrvatsku (tuženik pod 1.), Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik pod 426.), Grad Zadar (tuženik pod 792.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava (tuženik pod 793.).

8. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-210/2022-5 od 22. studenog 2022. utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženike pod 2. – 425, 427. – 791. te 794. – 795.

9. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima dostavljena na odgovor.

10. Tuženici pod 1., 2. i 4. su u odgovoru na tužbu istaknuli kako tužba nije podobna za raspravljanje, odnosno da nije uredna pa su predložili da sud istu odbaci. Naime, tužitelj da je tužbom trebao obuhvatiti sve vjerovnike predstečajne nagodbe s obzirom na to da isti imaju položaj jedinstvenih suparničara te da se zbog prirode pravnog odnosa u konkretnom slučaju spor može riješiti jedino na jednak način prema svim suparničarima. Prema stavu sudske prakse da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti sporazuma stranke tog sporazuma da imaju svojstvo jedinstvenih, ako ne i nužnih, suparničara te da se moraju smatrati jednom parničnom strankom pa da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste poduzeti neku radnju učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

11. Nadalje, u odgovoru na tužbu se ističe kako su pogrešno kao tuženici označeni Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture te Ministarstvo financija. Naime, isti da ne mogu biti stranke u postupku nego da je u tom slučaju tuženik Republika Hrvatska koju pred nadležnim sudom zastupa nadležno državno odvjetništvo.

12. Stoga, predlaže se tužbu odbaciti.

13. Nadalje, u odgovoru na tužbu se ističe kako je nesporno da tužitelj nije izvršio obveze preuzete predstečajnom nagodbom pa kako se nastupanjem utvrđenog raskidnog uvjeta predstečajna nagodba smastra raskinutom i ne proizvodi pravne učinke među strankama, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Naime, protekom roka određenog za ispunjenje raskidnog uvjeta nagodbe Ministarstvo financija Republike Hrvatske da je zatražilo od dužnika Tankerkomerc d.d. dostavu dokumentacije o ispunjenju uvjeta nagodbe, odnosno da je nad ponuđenim nekretninama izvršen prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili brisanje upisanih tereta. S obzirom na to da Ministarstvo financija Republike Hrvatske nije zaprimilo navedenu dokumentaciju te da je uvidom u zemljišnoknjižno stanje nekretnina ponuđenih za namirenje Ministarstva financija i drugim tijelima, utvrđeno da dužnik nije ispunio uvjet sklopljene predstečajne nagodbe, to isto ministarstvo da je 4. rujna 2014. obavijestilo dužnika Tankerkomerc d.d. (ovdje tužitelja) da nagodbu smatra raskinutom.

15. Stoga, predloženo je odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi trošak postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

16. Tuženik pod 3. Grad Zadar se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Naime, taj tuženik ističe kako je isti s tužiteljem sklopio predstečajnu nagodbu pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. Predmetna nagodba da je postala pravomoćna 28. veljače 2014.

17. Nadalje, tuženik pod 3. ističe kako je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve vjerovnike navedene predstečajne nagodbe, kao što je to i učinjeno tužbom od 29. prosinca 2021. Prema tome, tužitelj da je postupio pogrešno kada je povukao tužbu u odnosu na tuženike pod 2.-425., 427.-791. te 794.-795. Naime, stranke predstečajne nagodbe da se smatraju jednom parničnom strankom i da nije moguće da se pojedina odredba predstečajne nagodbe utvrdi ništetnom u odnosu na jednu stranku nagodbe, a u odnosu na drugu da takva odredba egzistira. Stoga, postupanje tužitelja kada je povukao tužbu u odnosu na te tuženike da je pogrešno.

18. U odnosu na navode tužitelja o tome kako se tekst predstečajne nagodbe koji je objavljen na stanicama FINA-e prije ročišta za sklapanje nagodbe i tekst predstečajne nagodbe odobrene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj St-55/2013 od 14. veljače 2014. razlikuju u spornoj odredbi članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe tuženik pod 3. je naveo kako su takvi navodi tužitelja protivni odredbama članka 21., 46.a stavak 3., 64. stavak 3. i 66. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, kao i da je sklapanju predmetne predstečajne nagodbe prethodio zakonom propisani postupak koji se vodio pred nadležnom financijskom agencijom i nadležnim trgovačkim sudom.

19. Naime, predmetna predstečajna nagodba da se nije mogla sklopiti bez suglasnosti tužitelja, pa kako je tužitelj dao svoju suglasnost na sadržaj predmetne nagodbe na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe, sud da je pravilno odobrio sklapanje predstečajne nagodbe. Osim toga, tužitelj da je na tom ročištu mogao istaknuti prigovore koji se tiču članka III. točke 1. stavak 2., kao i da je mogao uskratiti suglasnost na sklapanje predmetne predstečajne nagodbe, a što tužitelj nesporno nije učinio. Nadalje, taj tuženik navodi i kako je tužitelj protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe imao mogućnost izjaviti žalbu, kao i da je mogao podnijeti ustavnu tužbu.

20. Prema tome, kako tužitelj nije iskoristio pravna sredstva koja je imao na raspolaganju, pozivanje tužitelja u ovom postupku na to da je predmetna odredba protivno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012., 144/2012. i 81/2013. – dalje: ZFPPN) uvrštena u predstečajnu nagodbu da su promašena.

21. Nadalje, tuženik pod 3. je u odgovoru na tužbu naveo i kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III/4006/2021 od 1. ožujka 2022. odbio ustavnu tužbu tužitelja koja je podnesena protiv odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3137/19-3 od 17. ožujka 2021. kojom je tužiteljeva tužba odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsIpor-70/17-14 od 6. svibnja 2019. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske da je u toj odluci zaključio "da je podnositelj (tužitelj) svjesno pristao na raskidne uvjete i rokove predstečajne nagodbe i nije ih u trenutku sklapanja ni do pravomoćnog okončanja predstečajne nagodbe osporio raspoloživim pravnim sredstvima".

22. Dakle, pitanje raskida predmetne predstečajne nagodbe da je riješeno kao prethodno pitanje među istim strankama u navedenom upravnom sporu i kasnije donesenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pa da o tom pitanju više nema mjesta raspravljanju u ovoj pravnoj stvari.

23. Nadalje, tuženik pod 3. je naveo kako je tužitelj kao pravnu osnovu na temelju koje podnosi tužbu naveo članak 83. stavak 1. ZFPPN-a i članak 298. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011. – dalje: ZOO), u svezi s člankom 301. ZOO-a te da dodatno navodi kako zakonodavac nije propisao pretpostavke za pobijanje sudske nagodbe ali da u sudskoj praksi ima nekoliko primjera koji upućuju na zaključak da su to pretpostavke pobojnosti ugovora.

24. Stoga, kako je člankom 335. stavak 1. ZOO-a propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, a stavkom 2. istog članka je propisano da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora, imajući u vidu da je predmetna nagodba sklopljena 14. veljače 2014., tužitelj da je prekludiran u pravu na podnošenje tužbe radi pobijanja predstečajne nagodbe pa tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, podredno da odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tom tuženiku naknadi trošak postupka.

25. Tužitelj se podneskom od 17. veljače 2023. očitovao na navode tuženika pod 3. Grada Zadra iz odgovora na tužbu na način da je osporio kao neosnovane navode tog tuženika te je u bitnom naveo kako je člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a propisano da "sadržaj predstečajne nadgobe mora biti u cijelosti istovjetan sa sadržajem prihvaćenog plana financijskog restruktruriranja", kao i da je točno da se predstečajna nagodba nije mogla sklopiti bez suglasnosti tužitelja. Naime, nije sporno da su, sukladno relevantnim odredbama ZFPPN-a, za sklapanje predstačajne nagodbe potrebni pristanak dužnika i vjerovnika, kao ni to da su takvi pristanci dani na ročištu održanom radi sklapanja predstečajne nagodbe pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku 14. veljače 2014. Međutim, tužitelj da nije imao mogućnost pred nadležnim sudom ne prihvatiti predloženu nadgobu te da je morao pristati na istu. Posljedica ne prihvaćanja nagodbe da bi bio stečajni postupak nad tužiteljem te da "nije jasno lamentiranje tuženika pod 3. o mogućim pravnim koracima tužitelja". Stoga, tužitelj da traži utvrđenje da je sklopljena predstečajna nagodba na snazi te da se uglavljeni nemogući uvjet smatra ništavim.

26. Nadalje, tužitelj je naveo kako, suprotno shvaćanju tuženika pod 3. Grada Zadra, tužitelj ne pobija sudsku nagodbu nego traži da sud utvrdi kako je ista na snazi, dok drugi tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti "naknadno i protuzakonito uglavljenog članka u predstečajnu nagodbu kojom je Republika Hrvatska zapravo postupila protivno zakonskim odredbama na način da je ucjenom na ročištu pred sudom ugovorila nemoguć uvjet pa se isti na temelju članka 298. stavak 2. ZOO-a smatra nepostojećim". Zbog toga da nije nastupila zastara na koju se tuženik pod 3. poziva u odgovoru na tužbu.

27. Podneskom od 15. ožujka 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika pod 1., 2. i 4. iz odgovora na tužbu te je u bitnom osporio navode tuženika kao neosnovane. U odnosu na navode tih tuženika o tome da samo Republika Hrvatska ima pravnu osobnosti te da je istu na temelju članka 36. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/2018. i 21/2022.) ovlašteno zastupati Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tužitelj je naveo kako je i predmetna ministarstva Republike Hrvatske, na temelju članka 29. stavak 2. istog Zakona, također ovlašteno zastupati državno odvjetništvo. Međutim, tužitelj da je u tužbi označio ministarstva onako kako su ista označena i u samoj predstečajnoj nagodbi koja je sklopljena pred nadležnim trgovačkim sudom.

28. Tuženik pod 3. Grad Zadar je podneskom od 15. rujna 2023. obavijestio sud da isti priznaje tužbeni zahtjev.

29. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik Republika Hrvatska ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

30. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka III. točke 1. stavak 2. predstečajne nagodbe zaključene između tužitelja kao predstečajnog dužnika i njegovih vjerovnika, a koja predstečajna nagodba je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., kao i zahtjev za utvrđenje postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika na temelju navedene predstečajne nagodbe bez te (ništetne) odredbe. Za slučaj da sud utvrdi kako taj glavni tužbeni zahtjev nije osnovan tužitelj postavlja eventualni tužbeni zahtjev koji glasi na brisanje te odredbe iz teksta predstečajne nagodbe.

31. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika Tankerkomerc d.d. i njegovih vjerovnika (listovi 39-65 spisa), zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva financija za mirno rješenje spora, broj N-DO-50/14 od 29. prosinca 2014. (listovi 66-67 spisa), dopis Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Klasa: 423-08/14-01/58 od 4. rujna 2014. (listovi 68-69 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. (listovi 70-77 spisa), dopis Republike Hrvatske broj R-DO-570/2014 od 28. travnja 2017. (listovi 78-80 spisa), rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-415- 02/2014-001/01347 od 3. studenog 2014. (listovi 81-88 spisa), rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/1347 od 8. ožujka 2017. (listovi 89-94 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 20. prosinca 2017. (list 95 spisa), prijedlog predstečajne nagodbe od 8. studenog 2013. (listovi 98-115 spisa), rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/1347 od 8. ožujka 2017. (listovi 132-137 spisa), rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/17-01/433 od 23. studenog 2017. (listovi 138-141 spisa), podaci Otp banke d.d. o solventnosti na dan 18. listopada 2021. (list 142 spisa), izvješće o zalihama (listovi 143-144 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. Jasnice Garašić od 4. svibnja 2018. (listovi 169-183 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. Eduarda Kunšteka od 15. siječnja 2018. (listovi 184-195 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-38/2021-17 od 28. siječnja 2022. (listovi 197-203 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/4006/2021 od 31. ožujka 2022. (listovi 435-454 spisa), dopis Ministarstva financija, Klasa: 423-08/14-01/58 od 1. srpnja 2014. (listovi 463-468 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3137/19-3 od 17. ožujka 2021. (listovi 469-471 spisa), nužno suparničarstvo (list 486 spisa), zahtjev za izravnu naplatu Cavalieri Rag. Cesare s.r.l. od 7. rujna 2020. (listovi 487-492 spisa), izvještaj Otp banke d.d. o stanju i prometu na dan 21. rujna 2020. (listovi 493-498 spisa), izvještaj Otp banke d.d. o stanju i prometu na dan 27. lipnja 2018. (listovi 499-502 spisa), dopis Ministarstva financija od 20. veljače 2014. (listovi 503-504 spisa), salda-konti kartica obveznika od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. (listovi 505-512 spisa), zahtjev za izravnu naplatu Hrvatski Telekom d.d. (listovi 513-519 spisa), rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2023-001/00544 od 20. veljače 2023. (listovi 607-611 spisa), opomenu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zadar, Klasa: 415-01/2023-002/01076 od 26. siječnja 2023. (listovi 612-615 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ljumomira Jelića, dipl.oec. u predmetu poslovni broj Kom-03-10/2023 iz rujna 2023. (listovi 631-634 spisa), ugovor o prijenosu dionica zaključen između Republike Hrvatske, Ministarstva financija i Tankerkomerc d.d. 28. siječnja 2014. (listovi 635-643 spisa), prijedlog prijenosa imovine radi namirenja tražbina (listovi 644-647 spisa) te zapisnik sa skupštine Croatia Airlinesa sastavljen 7. listopada 2014. (listovi 648-666 spisa).

32. Tužitelj je predlagao da sud, pored izvođenja dokaza čitanjem isprava sadržanih u spisu, izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Rude, Borisa Jurića, Zrinka Skoblara, Radoslava Inića i Maria Masića te zastupnika po zakonu tužitelja Roberta Motušića, na okolnost "razjašnjenja okolnosti, svrhe i namjere ili možda greške uglavljivanja raskidnog uvjeta u predstečajnu nagodbu", kao i da provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da Republika Hrvatska "nije uskladila svoje knjige na način kako je to po zakonu bila dužna učiniti niti u istima umanjila svoje potraživanje sukladno onome što je u predstečajnoj nagodbi izglasano".

33. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.

34. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

35. Prema tome, kako su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, izvođenje ostalih predloženih dokaza nije bilo potrebno. Naime, izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i predloženih svjedoka radi "razjašnjenja okolnosti, svrhe i namjere ili možda greške uglavljivanja raskidnog uvjeta u predstečajnu nagodbu" ne predstavlja odlučnu činjenicu koja je važna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kao niti izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost je li Republika Hrvatska uskladila "svoje knjige na način kako je to po zakonu bila dužna učiniti".

36. U ovoj pravnoj stvari sporno je to je li odredba članka III. točka 1. stavak II. predstečajne nagodbe ništetna, podredno jesu li ispunjene pretpostavke za izmjenu teksta predstečajne nagodbe na način da se ta odredba briše iz teksta predstečajne nagodbe, a "okolnosti, svrha i namjera ili možda greška uglavljivanja raskidnog uvjeta u predstečajnu nagodbu" su činjenice koje se mogu utvrditi ocjenom isprava sadržanih u spisu, dok činjenica "je li Republika Hrvatska uskladila svoje knjige na način kako je to po zakonu bila dužna učiniti" uopće nije bitna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Stoga, ovaj sud je takve dokazne prijedloge tužitelja odbio kao nepotrebne.

37. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

38. Eventualni tužbeni zahtjev nije osnovan.

39. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je na prijedlog tužitelja kao dužnika rješenjem Nagodbenog vijeća Financijske agencije, Klasa: UP- I/110/07/12-01/366, Urbroj: 04-06-13-366-40 od 13. ožujka 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad tužiteljem, kao ni to da je 4. listopada 2013. Nagodeno vijeće donijelo rješenje kojim je utvrđeno da je plan financijskog restrukturiranja prihvaćen te da su za plan glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze polovinu utvrđenih tražbina za svaku grupu vjerovnika, odnosno vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina.

40. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn- 55/2013 od 14. veljače 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika Tankerkomerc d.d. (ovdje tužitelja) i vjerovnika predstečajne nagodbe.

41. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je prilikom sklapanja te nagodbe na strani vjerovnika bilo 800 vjerovnika.

42. Među strankama nije bilo sporno ni to da je rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. postalo pravomoćno 28. veljače 2014.

43. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je u vrijeme sklapanja predstečajne nagodbe bio na snazi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012., 144/2012. i 81/2013. – dalje: ZFPPN).

44. Među strankama nije bilo sporno ni to da je člankom III. točka 1. stavak 2. ugovoreno kako se dužnik obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru te da će se u protivnom smatrati da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati raskinutom.

45. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da Tankerkomerc d.d. u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe nije izvršio prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava te Gradu Zadru te da se nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Zadru 28. prosinca 2014. tužitelju Tankerkomerc d.d. obratilo zahtjevom za mirno rješenje spora te istog pozvalo na sklapanje izvansudske nagodbe kojom će se utvrditi da je raskinuta predstečajna nagodba zaključena između dužnika Tankerkomerc d.d. i njegovih vjerovnika time što u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., odnosno do 30. ožujka 2014. nije ispunjen uvjet iz točke III. 1. stavka 2. predstečajne nagodbe.

46. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj tvrdi kako taj uvjet iz članka III. točke 1. stavak 2. predstečajne nagodbe predstavlja nemogući uvjet, kao ni to da tužitelj tvrdi kako se tekst predstečajne nagodbe koji je prihvaćen bitno razlikuje od teksta koji je priložen u prijedlogu za odobrenje predstečajne nagodbe, a što je protivno članku 66. stavak 9. ZFPPN-a.

47. Stoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je odredba članka III. točke 1. stavak 2. predstečajne nagodbe ništetna te utvrditi da predstečajna nagodba tužitelja odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. proizvodi pravne učinke i da postoji pravni odnos koji je na temelju te predstečajne nagodbe uspostavljen između tužitelja i tuženika, osim u odredbi članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe.

48. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tijekom postupka tvrdio kako je tuženik pod 1. Republika Hrvatska, koristeći svoj dominantan položaj i stanje nužde tužitelja, postupao nemoralno i protivno načelu savjesnosti i poštenja kada je na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe inzistirao na tome da sporni članak III. točka 1. stavak 2. uđe u tekst predstečajne nagodbe, a tužitelj je postupao neoprezno i lakomisleno, pa da bi bilo pravično prihvatiti barem eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i predstečajnu nagodbu izmijeniti na način da se, brisanjem odredbe članka III. točka 1. stavak 2., uspostavi pravična ravnoteža između dugovanih činidbi stranaka kako bi, nakon ispunjenja uvjeta iz članak III. točke 5., tužitelj bio u mogućnosti uredno ispuniti svoju obvezu iz članka III. točke 1. stavak 1. predstečajne nagodbe (sklapanje ugovora o prijenosu vlasništva na određenim nekretninama u korist vjerovnika koji su označeni kao Grad Zadar, Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava te Republika Hrvatska).

49. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tužbom od 28. prosinca 2021. obuhvatio 795 tuženika, kao ni to da je podneskom od 14. listopada 2022. tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženike 2. -425., 427.-791. te 794.-795., kao i da je naveo da ustraje u tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženike Republiku Hrvatsku (tuženik pod 1.), Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik pod 426.), Grad Zadar (tuženik pod 792.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava (tuženik pod 793.).

50. Rješenjem ovog suda, poslovni broj P-210/2022-5 od 22. studenog 2022., sukladno članku 193. stavak 1. ZPP-a, utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženike pod 2.-425., 427.-791. te 794.-795.

51. Tijekom postupka nije bilo sporno ni to da su tuženik Republika Hrvatska i Grad Zadar isticali kako je tužbu potrebno odbaciti iz razloga što da tužbom nisu obuhvaćeni svi vjerovnici predstečajne nagodbe, a sve s obzirom na to da su isti jedinstveni suparničari te da se postupak može riješiti u odnosu na njih samo na jednak način.

52. Nadalje, nije bilo sporno ni to da je tužitelj kao tuženike označio Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik pod 2.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava (tuženik pod 4.).

53. Stoga, najprije je trebalo kao sporno utvrditi jesu li ispunjene procesne pretpostavke za raspravljanje s obzirom na to da tužbom nisu obuhvaćeni svi vjerovnici predstečajne nagodbe.

54. Člankom 196. stavak 1. ZPP-a propisano je da više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene (suparničari): 1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove, 2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika i 3) ako je to drugim zakonom određenom.

55. Suparničarstvo se može podijeliti na obično i jedinstveno. O običnom suparničarstvu će se raditi onda kada se protiv svakog od suparničara može donijeti sadržajno različita presuda. Svaki od njih je u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanje niti koriste niti štete drugim suparničarima (članak 200. ZPP-a). O jedinstvenom suparičarstvu će se raditi u slučaju kada se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (članak 201. ZPP-a). Oni se smatraju kao jedna parnična stranka tako da se u slučaju, ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Vrijedit će od radnji koje poduzimaju pojedini jedinstveni suparničari samo one koje su najpovoljnije za svih njih. Štetne procesne radnje neće djelovati osim ako su ih podnijeli svi jedinstveni suparničari. Tako npr. priznanje tužbenog zahtjeva jednog suparničara neće imati učinak ako i ostali jedinstveni suparničari ne priznaju tužbeni zahtjev.

56. O nužnom suparničarstvu (kao doktrinarnoj, a ne i zakonskoj kategoriji) radi se onda kada tek određeni suparničari zajedno čine stranku kojoj se priznaje procesna legitimacija za vođenje parnice. Pri tom su nužni suparničari ujedno i jedinstveni suparničari. Dakle, nužni su oni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni tužbom na pasivnoj strani jer u suprotnom vođenje parnice zbog nedostatka procesne legitimacije nije dopušteno.

57. Jesu li tuženici jedinstveni, odnosno nužni suparničari, ovisit će o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravalja u postupku.

58. U odnosu na ugovorne strane eventualno ništavog ugovora te ugovorne strane su jedinstveni suparničari (članak 201. ZPP-a), ali ne i nužni suparničari. Zato okolnost što sve ugovorne strane nisu obuhvaćene tužbom ne predstavlja procesnopravnu smetnju za postupanje po tužbi i vođenje parnice. Stav o tome da ugovorne strane eventualno ništavog ugovora nisu nužni suparničari te da nedostatak jedne od njih ne predstavlja nedostatak procesnopravne pretpostavke za vođenje parnice zbog kojeg tužbu treba odbaciti ako tužitelj tužbom ne obuhvati sve ugovorne strane koje tek zajedno čine stranku u parnici zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-x-204/2010 od 5. studenog 2013. i Rev- 1802/1999 od 18. prosinca 2002.

59. Stoga, nisu osnovani navodi tuženika o tome da je tužbu trebalo odbaciti zbog toga što na strani tuženika tužbom nisu obuhvaćeni svi vjerovnici predstečajne nagodbe.

60. Nakon toga, kao sporno trebalo je utvrditi mogu li Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik pod 2.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava (tuženik pod 4.) biti stranke u postupku.

61. Člankom 77. stavak 1. ZPP-a propisano je da stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se posebnim propisom određuje tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba.

62. Sukladno članku 82. ZPP-a sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. 63. Člankom 83. stavak 1. ZPP-a propisano je da kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti straka u postupku.

64. Prema shvaćanju ovog suda, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, kao ni Ministarstvo financija, Porezna i Carinska uprava, koji su označeni kao tuženici pod 2. i pod 4. u tužbi, nemaju stranačku sposobnost niti mogu biti stranke u postupku s obzirom na to da se radi o tijelima izvršne vlasti Republike Hrvatske.

65. Naime, niti jedno ministarstvo (dakle, ni Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, kao ni Ministarstvo financija, Porezna i Carinska uprava) nema stranačku sposobnost niti može biti stranka u postupku.

66. Kao što je to pravilno i tužitelj naveo u podnesku od 15. ožujka 2023., tuženik može biti samo Republika Hrvatska, ali ne i pojedino ministarstvo kao tijelo izvršne vlasti sukladno Zakonu o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/2019.).

67. Stoga, kako je već u tužbi kao tuženik pod 1. označena Republika Hrvatska, nije bilo mjesta pozivanju tužitelja da umjesto navedenih ministarstava kao stranku označi osobu koja ima stranačku sposobnost nego je tužba u odnosu na te tuženike odbačena kao nedopuštena.

68. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

69. Nakon toga, kao sporno trebalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje predstečajne nagodbe tužitelja Tankerkomerc d.d., koja je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn- 55/2013 od 14. veljače 2014.

70. Predstečajna nagodba je kao institut uvedena u hrvatski pravni sustav 2012. Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012.).

71. Člankom 83. ZFPPN-a propisano je da se predstečajna nagodba može pobijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe.

72. Predstečajna nagodba jest sudska nagodba čije sklapanje je regulirano posebnim zakonom (ZFPPN-u). Kao što je naprijed navedeno, taj Zakon sadrži i odredbu kojom je predviđeno da se predstečajna nagodba može pobijati te propisuje da se ona može pobijati "po pravilima za pobijanje sudske nagodbe". Međutim, niti jedan zakon ne propisuje koja su to pravila za pobijanje sudske nagodbe. Postoje pravila za sklapanje sudske nagodbe, ali ne i pravila za pobijanje.

73. ZFPPN 2012. je u članku 83. omogućavao "stavljanje predstečajne nagodbe izvan snage" propisujući da se predstečajna nagodba može pobijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe.

74. Zakon o izmjenama i dopunama ZFPPN-a ("Narodne novine" broj 81/2013.) mijenja dotadašnji naslov članka 83. novim naslovom "Pobijanje predstečajne nagodbe" zadržavajući istu zakonsku formulaciju. Iako se zakonodavac u obrazloženju prijedloga ZID ZFPPN-a nije izjasnio o tome koja je svrha zakonske izmjene, naknadna intervencija nije otklonila brojne nedoumice koje su u vezi s pobijanjem predstečajne nagodbe postojale.

75. Stoga, kako članak 83. ZFPPN-a propisuje da se predstečajna nagodba može pobijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe, a ZPP-a kada regulira pitanje sudske nagodbe (članci 321. – 324. ZPP-a) ne propisuje pretpostavke za pobijanje sudske nagodbe, te pretpostavke je bilo nužno pronaći u sudskoj praksi.

76. Sudska nagodba je procesni ugovor kojeg njegovi potpisnici zaključuju u postupku pred sudom (redovito) o predmetu spora, uz sudjelovanje suda koje se očituje u njezinom zapisničkom konstatiranju i (prešutnom prethodnom) odobrenju. U sadržajnom smislu sudska nagodba može biti materijalnopravna, procesna i mještovita. U svakom slučaju ona kao procesna dispozicija koja (onda kada) se tiče predmeta spora ima značenje pravozaštitne radnje, radnje kojom se s relevantnim pravozaštitnim učincima rješava sudbina predmeta spora, već i o njezinu sadržaju.

77. S obzirom na to da je sudska nagodba primarno parnična radnja kojom se disponira predmetom spora, sudska nagodba bi se, prema stavu pravne teorije, trebala moći pobijati iz istih razloga kao presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja, odnosno analogno kao arbitražni pravorijek na temelju nagodbe te bi tim razlozima trebalo pridodati i mane volje.

78. Tužitelj u tužbi, kao i tijekom postupka, u bitnom navodi kako je odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe koja je odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., ništena zbog toga što rok iz te odredbe predstavlja "nemogući uvjet" pa da se treba uzeti kao da ga nema.

79. Nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-53/2013 od 14. veljače 2014., koje je postalo pravomoćno 28. veljače 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika Tankerkomerc d.d. (ovdje tužitelja) i njegovih 800 vjerovnika (među kojima je i Republika Hrvatska – ovdje tuženik pod 1.).

80. Također, nije sporno ni to da predmetna nagodba sadržava odredbu prema kojoj "stranke suglasno utvrđuju da tu nagodbu sklapaju pod raskidnim (rezolutivnim) uvjetom – ova nagodba će se raskinuti i neće proizvoditi nikakve pravne učinke ukoliko dužnik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje ove nagodbe ne izvrši povećanje temeljnog kapitala – dokapitalizacije društva i to upisom i uplatom novih redovnih dionica, s isključenjem prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica, u ukupnom iznosu od 108.900,00 kuna, a koju obvezu je dužnik preuzeo točkom III.5 nagodbe.", kao ni to da su stranke člankom III. točka 1. stavak 2. predmetne nagodbe ugovorile kako se "dužnik obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U protivnom, smatrat će se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati raskinutom."

81. Iz članka III. točka 5. predmetne nagodbe proizlazi da se dužnik na osnovi Plana financijskog restrukturiranja obvezuje izvršiti povećanje temeljnog kapitala – dokapitalizaciju društva i to upisom i uplatom novih redovnih dionica, s isključenjem prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica, u ukupnom iznosu od 108.900,00 kuna, i to u roku od 30 dana od dana kada se kumulativno ispune sljedeća dva uvjeta: a) pravomoćnost rješenja Trgovačkog suda u Zadru kojim se odobrava sklapanje te nagodbe i b) pozitivno rješavanje imovinsko pravnih i koncesijskih odnosa za luke posebne namjene – Marinu Zadar i Marinu Iž te skladišnog prostora (tankovi) za tekuće terete na Gaženica Zadar.

82. Iz članka III. točka 1. stavak 1. predmetne nagodbe proizlazi obveza predlagatelja osiguranja da u roku od 30 dana od dana povećanja temeljnog kapitala iz točke III.5 predmetne nagodbe sklopi sa vjerovnicima Grupe I. Ugovor o prijenosu prava vlasništva na nekretninama i vrijednosnim papirima pobliže navedenim u tom članku, a ukoliko dužnik (ovdje tužitelj) ne postupi na taj način smatrat će se nagodba raskinutom (članak III. točka 1. stavak 2.).

83. Člankom 297. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.

84. Po shvaćanju ovog suda, ne može se smatrati da je predstečajna nagodba sklopljena pod "nemogućim uvjetom".

85. Naime, po ocjeni ovog suda, predmetna odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe predstavlja odredbu ugovora kojom su stranke prilikom prihvaćanja teksta predstečajne nagodbe unaprijed ugovorile što će se dogoditi s predstečajnom nagodbom ukoliko dužnik Tankerkomerc d.o.o. ne postupi u skladu s člankom III. točka 1. stavak 1. predmetne nagodbe te je tužitelj kao dužnik u čijem interesu je predmetna nagodba i sklopljena prilikom pristajanja na takav tekst predstečajne nagodbe pristao i na to da se nagodba smatra raskinutom ukoliko tužitelj ne ispuni one obveze na koje je pristao potpisivanjem predstečajne nagodbe.

86. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja o tome da bi predmetna odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe predstavljala ništetnu odredbu.

87. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka isticao i kako je postupanje tuženika Republike Hrvatske na ročištu za sklapanje nagodbe bilo nemoralno i protivno načelu savjesnosti i poštenja iz razloga što je pri inzistiranju na izmjeni u članku III. točki 1. stavku 2. unaprijed znao ili barem mogao znati da će se tako određen raskidni uvjet sigurno (izvjesno) ispuniti jer tužitelj u tom roku objektivno neće moći ispuniti obvezu prema razlučnim vjerovnicima i brisati terete koji su u njihovu korist upisani na njegovim nekretninama pa da bi iz tog razloga predmetna odredba bila ništetna.

88. Na predstečajnu nagodbu se, po ocjeni ovog suda, mogu primijeniti odredbe ZOO-a koje reguliraju institut nagodbe kao svojevrsnog stranačkog ugovora.

89. Člancima 150. – 159. ZOO-a reguliran je institut nagodbe pa je tako propisano da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze (članak 150. stavak 1. ZOO-a).

90. Članak 158. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ništetna nagodba ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti.

91. Člankom 159. ZOO-a propisano je da odredbe nagodbe čine cjelinu te ako je jedna odredba ništetna, cijena je nagodba ništetna osim ako se iz same nagodbe vidi da se ona sastoji od neovisnih dijelova.

92. Članak 322. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je člankom 324. stavak 1. ZOO-a propisano kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. 93. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14 – dalje: Ustav RH) ne sadržava odredbe kojima bi bio protivan članak III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe dužnika Tankerkomerc d.d., odobrene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013. od 14. veljače 2014.

94. Stoga, trebalo je utvrditi je li članak III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe protivan prisilnim propisima i moralu.

95. Kako bi se utvrdilo je li predmetna odredba protivna prisilnim propisima, potrebno je najprije utvrditi što su to „prisilni propisi“. Određenje pojma „prisilnog propisa“ potrebno je potražiti u pravnoj teoriji s obzirom na to da ZOO ne sadrži definiciju prisilnih propisa.

96. Prisilni (kogentni) propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići. Prisilni propisi nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica nepoštivanja određenog propisa ništetnost, odnosno da ugovor nema pravni učinak. Nekad se posebno rabe izrazi "mora" i "zabranjuje", odnosno prisilnost propisa se izražava izrazom "samo ako".

97. Člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a, koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predstečajne nagodbe dužnika Tankerkomerc d.d., propisano je da će sud rješenjem odobriti sklapanje predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe svoj pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz članka 63. tog Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene nagodbe u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u bitnim sastojcima odgovarajući prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika.

98. Dakle, kako ni tom odredbom, kao ni niti jednom drugom odredbom ZFPPN-a nije propisano da predstečajna nagodba ne smije sadržavati odredbu kojom bi stranke ugovorile da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik u određenom roku ne ispuni određenu činidbu koju se obvezao izvršiti tom nagodbom, predmetna odredba nije protivna niti prisilnim propisima.

99. ZOO, iako na više mjesta spominje "moral društva" ne daje definiciju morala društva. Stoga, za zaključiti je kako moral nije zakonom definirana kategorija nego da je isti sastavljen od pravila etike koja podrazumijevaju skup pravila poželjnog ponašanja, pa ako netko postupa suprotno, postupa protivno moralu društva.

100. Po ocjeni ovog suda, odredba predstečajne nagodbe kojom stranke ugovaraju da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik ne izvrši tom nagodbom preuzetu obvezu u određenom roku (na kojeg je sam dužnik pristao onda kada je dao pristanak za sklapanje predstečajne nagodbe) ne može se smatrati niti protivnom moralu jer stranke predstečajnom nagodbom, koja predstavlja svojevrstan oblik ugovora kojim vjerovnici dužnika istom otpisuju određena dugovanja i pristaju na namirenje tražbine pod određenim uvjetima koji su prihvatljivi dužniku radi nastavka poslovanja i sanacije, mogu ugovoriti i da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik ne ispuni one obveze koje je na sebe preuzeo sklapanjem takve nagodbe.

101. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja o tome da bi odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe bila ništetna.

102. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka isticao kako je člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a propisano da "sadržaj predstečajne nagodbe mora biti u cijelosti istovjetan sa sadržajem prihvaćenog plana financijskog restrukturiranja".

103. Najprije, za navesti je kako je člankom 66. stavak 9. tada važećeg Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je da će sud rješenjem odobriti sklapanje predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe svoj pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz članka 63. tog Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene nagodbe u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u bitnim sastojcima odgovarajući prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika, a ne da "sadržaj predstečajne nagodbe mora biti u cijelosti istovjetan sa sadržajem prihvaćenog plana financijskog restrukturiranja", kako to pogrešno navodi tužitelj.

104. Iz stavka 13. istog članka proizlazi da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene.

105. Člankom 63. stavak 1. ZFPPN-a propisano je da se vjerovnici, u svrhu odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja, dijele na tri grupe od kojih jednu čine tijela javne uprave i trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu, drugu financijske institucije, a treću ostali vjerovnici. Iz stavka 2. istog članka propisano je da se plan financijskog restrukturiranja smatra prihvaćenim ako za njega glasuju vjerovnici čije tražbine prelaze polovinu vrijednosti utvrđenih tražbina za svaku grupu vjerovnika, ili ako za njega glasuju vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da će se smatrati kako su protiv plana financijskog restrukturiranja oni vjerovnici koji imaju pravo glasa, a nisu glasovali.

106. Stoga, kako nije sporno da su tekst predstečajne nagodbe koji je odobren rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn- 53/13 od 14. veljače 2014., prihvatili vjerovnici u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 63. ZFPPN-a, predmetna nagodba je obvezujuća u svim njenim odredbama pa tako i u odredbi članka III. točka 1. stavak 2.

107. Dakle, kako je između stranaka te nagodbe prihvaćeno da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik u čijem interesu je sklapanje takve nagodbe i odobreno ne ispuni obveze koje je nagodbom na sebe preuzeo, a nije sporno da ovdje tužitelj nije ispunio nagodbom preuzete obveze iz članka III. stavak 1. predstečajne nagodbe, suprotno navodima tužitelja, predmetna nagodba se ima smatrati raskinutom pa tužitelj u ovom postupku ne može osnovano tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe niti utvrđenje da je predmetna nagodba na snazi, osim u odredbi članka III. točka 1. stavak 2.

108. Naime, u situaciji kada je između stranaka ugovoreno da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik (ovdje tužitelj) ne ispuni obveze preuzete tom nagodbom, a dužnik takve obveze nije ispunio, nagodba se smatra raskinutom.

109. Cilj predstečajne nagodbe je uspostaviti likvidnost i solventnost dužnika te sklapanjem takve nagodbe vjerovnici dužnika otpisuju određeni dio svojih potraživanja prema dužniku kako bi se dužniku omogućio nastavak poslovanja, a dužnik se obvezuje ispuniti obveze preuzete tom nagodbom. Stoga, suprotno shvaćanju tužitelja, predstečajna nagodba čini cjelinu i sve njene odredbe obvezuju, kako dužnika, tako i njegove vjerovnike. Prema tome, da bi predstečajna nagodba opstala, dužnik mora ispuniti sve obveze preuzete tom nagodbom, a kako nije sporno da su stranke ugovorile kako će se predstečajna nagodba smatrati raskinutom ukoliko tužitelj kao dužnik ne ispuni obveze preuzete nagodbom u ugovorenim rokovima, tužitelj ne može sada u ovom postupku s uspjehom pobijati predmetnu odredbu. Tužitelj je prilikom potpisivanja predmetne nagodbe pristao na raskidne uvjete i rokove koji su sadržani u predmetnoj nagodbi.

110. I sam tužitelj je tijekom postupka isticao kako je tuženik pod 1., kao jedan od vjerovnika tužitelja kao dužnika u postupku predstečajne nagodbe, glasao za plan financijskog restrukturiranja dužnika Tankerkomerc d.d. upravo zbog toga što je dužnik tim planom na sebe preuzeo obveze propisane člankom III. stavak 1. točka 1. nagodbe. Prema tome, tužitelj je obveze iz te nagodbe bio dužan i ispuniti jer će se u protivnom nagodba smatrati raskinutom (kako je to i ugovoreno između tužitelja kao dužnika i njegovih vjerovnika). Suprotno shvaćanju tužitelja, isti ne može zahtijevati od vjerovnika koji su već otpisali dio svog potraživanja prema njemu kao dužniku te istom prihvaćanjem predstečajne nagodbe omogućili nastavak poslovanja i izbjegavanje pokretanja stečajnog postupka da se odredbe predstečajne nagodbe ispunjavaju selektivno jer to zasigurno nije cilj predstečajne nagodbe.

111. S obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka isticao kako predmetna odredba članka III. stavak 1. točka 1. predstečajne nagodbe nije bila sadržana u javno objavljenom tekstu plana financijskog restrukturiranja dužnika, nego da je tek na ročištu za glasanje o predstečajnoj nagodbi umetnuta na zahtjev predstavnika Ministarstva financija, trebalo je utvrditi može li se zbog toga predmetna odredba smatrati ništetnom.

112. Kao što je već ranije navedeno, prevladavajući stav je da se sudska nagodba, pa samim time i predstečajna nagodba, može pobijati zbog onih razloga zbog kojih se može pobijati presuda na temelju priznanja i presuda zbog odricanja te zbog mana volje.

113. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što su izjava o priznanju odnosno odricanju dane u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

114. Tijekom postupka tužitelj je isticao kako je na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe Ministarstvo financija uvjetovalo suglasnost ako se u tekst predstečajne nagodbe unese odredba članka III. točka 1. stavak 2., a na što je tužitelj kao dužnik morao pristati jer bi "posljedica ne prihvaćanja nagodbe bio stečajni postupak" nad tužiteljem.

115. Po ocjeni ovog suda, činjenica što je tužitelj pristao na to da se predmetna odredba uvrsti u tekst predstečajne nagodbe zbog toga što u protivnom predstečajna nagodba ne bi bila odobrena, a što bi dovelo do otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, ne predstavlja izjavu tužitelja danu u bitnoj zabludi niti pod utjecajem prisile ili prijevare.

116. Upravo suprotno, tužitelj je svjesno pristao na to da se u tekst predstečajne nagodbe uvrsti odredba članka 3. točka 1. stavak 2., a razlozi zbog kojih je tužitelj na to pristao (da izbjegne otvaranje stečajnog postupka), iako je očito već tada znao da neće moći ispuniti preuzete obveze u rokovima u kojima se obvezao, ne mogu se smatrati opravdanim razlozima za pobijanje predmetne odredbe.

117. Tužitelj je tijekom postupka isticao da ta odredba nije bila sadržana u prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika, a da je člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a propisano kako će sud rješenjem odobriti sklapanje predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe svoj pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz članka 63. tog Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene nagodbe u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u bitnim sastojcima odgovarajući prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika.

118. U odnosu na te navode tužitelja, istom je za odgovoriti kako ta odredba propisuje pod kojim uvjetima sud može odobriti rješenjem sklapanje predstečajne nagodbe te da u situaciji kada je sud odobrio rješenjem sklapanje predstečajne nagodbe, smatrajući da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenje kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe, stranka te nagodbe koja smatra da sud nije smio odobriti sklapanje predstečajne nagodbe na raspolaganju ima žalbu koju može podnijeti protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

119. Stoga, kako nije sporno da tužitelj nije iskoristio to svoje pravo i podnio žalbu protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe, tužitelj ne može s uspjehom niti u ovom postupku isticati razloge koje je mogao isticati u žalbi protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

120. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je kako je tužitelj prilikom pristajanja na to da se članak III. stavak 1. točka 2. predstečajne nagodbe uvrsti u tekst predstečajne nagodbe bio svjestan značenja te odredbe te da je svjesno pristao na raskidne uvjete i rokove predstečajne nagodbe pa se takva odredba ne može smatrati ništetnom.

121. Stoga, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na utvrđenje ništetnom predmetne odredbe te na utvrđenje da predstečajna nagodba proizvodi pravne učinke osim u odredbi članka III. točka 1. stavak II. nije osnovan (točka I. izreke ove presude).

122. Tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe te utvrđenja da je predstečajna nagodba na snazi, osim u odredbi članka III. točka 1. stavak II., za slučaj da sud utvrdi kako taj zahtjev nije osnovan, istaknuo i drugi (eventualni) tužbeni zahtjev koji glasi na izmjenu teksta predstečajne nagodbe na način da sud donese presudu kojom će iz teksta predstečajne nagodbe izbrisati članka III. točku 1. stavak 2.

123. Člankom 188. stavak 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. 124. Prema tome, kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev koji je prvi istaknut (glavni tužbeni zahtjev) nije osnovan, sukladno članku 188. stavak 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti o eventualnom tužbenom zahtjevu.

125. Po ocjeni ovog suda ni eventualni tužbeni zahtjev nije osnovan. 126. Naime, ZFPPN ne sadržava odredbe o tome da bi se odobrena predstečajna nagodba mogla izmijeniti pa je, po shvaćanju ovog suda, na tu pravnu situaciju, moguće primijeniti jedino odredbe ZOO-a o izmjeni ugovora sudskim putem.

127. ZOO u članku 369. stavak 1. propisuje kako stranka može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak.

128. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je već prilikom sklapanja predstečajne nagodbe i pristajanja na uvjete iz te nagodbe bio dužan uzeti u obzir sve okolnosti same nagodbe, pa tako i odredbu članka III. točka 1. stavak 2. kojom je propisano da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko tužitelj kao dužnik ne ispuni preuzete obveze u rokovima u kojima se obvezao. Osim toga, nije sporno da je tužitelj te okolnosti i uzeo u obzir, međutim, neosnovno o tome, isti je (prema vlastitim navodima) pristao na sklapanje predstečajne nagodbe koja je sadržavala sporni članak III. točku 1. stavak 2. kako bi izbjegao otvaranje stečajnog postupka.

129. Stoga, tužitelj ne može u ovom postupku zahtijevati izmjenu predstečajne nagodbe na način da sud sada, deset godina nakon što je ta nagodba odobrena, intervenira u tekst te nagodbe i mijenja ga na način da iz teksta odobrene predstečajne nagodbe selektivno briše pojedine odredbe.

130. Slijedom navedenog, ni taj zahtjev tužitelja nije osnovan pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

131. Tuženik pod 3. Grad Zadar je podneskom od 15. rujna 2023. priznao tužbeni zahtjev. Međutim, kako su stranke u ovom postupku jedinstveni suparničari (članak 201. ZPP-a) priznanje tužbenog zahtjeva od strane tog tuženika, u situaciji kada je tužbeni zahtjev osporen od strane tuženika Republike Hrvatske, nema nikakav učinak.

132. Osim toga, ovaj sud navode tog tuženika koji se tiču prigovora prenisko određenoj vrijednosti predmeta spora ocjenjuje kao neosnovane. Naime, u ovom postupku tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti, podredno izmjenu predstečajne nagodbe pa je mjerodavna upravo ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi označio, a ne vrijednost tražbina iz predstečajne nagodbe kako to pogrešno smatra taj tuženik.

133. Tuženik Republika Hrvatska je postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

134. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

135. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

136. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

137. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku Republici Hrvatskoj je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 23. ožujka 2023. (Tbr. 9.2. Tarife), te po 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 5. listopada 2023. i 14. prosinca 2023. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tuženiku je valjalo priznati 450 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 900,00 EUR-a.

138. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a tuženiku je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja (19. veljače 2024.) pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) po stopi određenoj za ostale odnose, sve na način kako je to pobliže određeno pod točkom II. izreke ovog rješenja.

139. Zahtjev tuženika Republike Hrvatske odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 100,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 23. ožujka 2023. Naime, tuženiku je za zastupanje na tom ročištu priznato 50 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife, umjesto zatraženih 100 bodova s obzirom na to da je to ročište odgođeno. 140. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja. 141. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno članku 326. stavak 2. ZPP- a.

U Splitu 19. veljače 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Miljenku Krželju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke

- tuženiku pod 1., 2. i 4. po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- tuženiku pod 3. po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu

Korljan & Partneri d.o.o. iz Zadra

- u spis

Broj zapisa: 9-30863-aaf2e

Kontrolni broj: 003e8-dc48f-6efa9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.