Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Pn-150/2019.-45.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja M. U. iz P., M. G., OIB: , kojeg zastupa o. I. Đ. iz Z., protiv tužene R. H., OIB: , koju zastupa O. d. o. iz S., radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 17. siječnja 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja o. B. P. i zamjenice zastupnika tužene T. K. , na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ''(Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22; 155/23. - dalje: ZPP-a) 19. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku R. H. da tužitelju M. U. iz P., M. G. isplati iznos od 7.352,84 eur , zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu od 6.3.2021. do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.950,00 €, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 5.2.2008. počeo izdržavati kaznu zatvora u Zatvoru u Zagrebu pri Centru za socijalnu dijagnostiku, a na kojoj je bio do 2.9.2008. i gdje je bio smješten u uvjetima koji ne odgovaraju standardima propisanim pozitivnim propisima o izdržavanju kazne jer veličina i zapremnina sobe ne udovoljava uvjetima propisanim odredbama Zakona o izdržavanju kazne zatvora.

Nadalje tužitelj navodi da je 2.9.2008. prebačen u Kaznionicu Lepoglava gdje je također bio smješten u neadekvatne sobe čija veličina i zapremnina ne udovoljavaju standardima navedenim u pozitivnim propisima odnosno odredbama Ustava Republike Hrvatske, Zakona o izdržavanju kazne zatvora, kao i Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Smještajni kapaciteti u potpunosti su u suprotnosti sa poštivanjem prakse Europskog suda za ljudska prava koji potvrđuje da neosiguranje 4m2 predstavlja kršenje članka 3. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Tužitelj navodi da je posljedice štete pretrpljene zbog neadekvatnih smještajnih uvjeta on trpio i da ih trpi i danas i da se one manifestiraju u povredi njegova osobnog ljudskog prava – osobnosti u smislu potrebe za prostorom, svjetlom i privatnošću. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 55.400,00 kn odnosno konačno određenim zahtjevom naknadu štete u iznosu od 7.352,84 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Tužena navodi da je tužba neodređena i nerazumljiva.

Ističe se i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

Nadalje tužena navodi da smatra da uvjeti boravka u predmetnim ustanovama odgovaraju propisanim zdravstvenim, higijenskim, medicinskim i ostalim uvjetima propisanim Zakonom o izvršavanju kazne zatvora i da stoga boravkom u istima tužitelju nije povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao niti Zakonom o izvršavanju kazne zatvora. Tužena naglašava da se osim navedenog treba voditi računa o tome da se radi o penalnim ustanovama, predviđenim za smještaj osoba lišenih slobode, sa svim pravima ali i obvezama koje iz toga proizlaze, te eventualna duševna bol na koju se tužitelj poziva, ne prelazi onaj neizbježan element trpljenja i poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u podatke o smještaju tužitelja u Kaznionici Lepoglava, u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i u Zatvoru u Šibeniku i proveo saslušanje tužitelja i svjedoka N. Š., S. T., D. M. i D. P.

4 Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da se je tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora i to u razdoblju od 29.7.2008. do 2.9.2008. u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, u razdoblju od 2.9.2008. do 18.7.2014. u Kaznionici u Lepoglavi i u razdoblju od 18.7.2014. do 9.12. 2014. u Zatvoru u Šibeniku.

6. Članak 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO) propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

7. Nesporno je da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora dana 25.9.2014. i da je stoga u zastari potraživanje tužitelja za razdoblje izdržavanja kazne zatvora prije 25.9.2011.

Slijedom navedenog djelomično je osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja naknade štete.

8. U periodu za koji potraživanje tužitelja nije u zastari odnosno u periodu od 25.9.2011. do 18.7.2014. tužitelj je boravio u Kaznionici u Lepoglavi i od 18.7.2014. do 9.12.2014. u Zatvoru u Šibeniku.

9. Prema odredbi članka 14. stavak 1. točka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (''Narodne novine'' broj 128/99., 55/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 98/11., 125/11., 56/13., 150/13.- dalje ZIKZ) svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

Člankom 74. stavak 3. ZIZK je propisano da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog kaznenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

10. U svom iskazu tužitelj je u bitnome naveo da su u Kaznionici Lepoglava bili najlošiji uvjeti. Najprije je bio smješten u jednoj karanteni, a nakon mjesec i pola na odjelu gdje ih je u sobi bilo 6 do 10 osoba, a soba je bila površine manje od 10 m2. Grijanje je bilo loše jer postoji stara dotrajala kotlovnica, a ljeti je bilo vruće i preko 40 stupnjeva.

Tužitelj je radio u pogonu, ali su i tu bili loši uvjeti jer je bilo puno prašine, iznad pogona su se nalazile azbestne ploče koje su štetne za zdravlje, a zimi je u tim pogonima bilo hladno jer su poneka stakla na prozorima bila razbijena.

Na odjelu je bilo 56 ljudi i 4 tuša i tuširali su se dva puta tjedno. Često su znali boraviti i na hodniku.

Sanitarni čvor se je sastojao od čučavaca i tek kasnije su postavljene WC školjke, prava vrata i ventilacija.

Šetalište je bilo ogromno, šetnja je dva sata dnevno i ljudi se mogu skloniti u slučaju kiše, te ima i kantina, teretana i drugi sadržaji.

Prozori na sobi su bili mali s rešetkama i u sobi žarulja.

U sobi je bio jedan mali umivaonik sa hladnom vodom, moglo se je koristiti kuhalo i imati televizor u sobi.

Soba je bila otvorena tijekom dana s time da su zatvorenici mogli izaći na hodnik i postojale su dvije tv sale i jedna prostorija za kompjutore. Tužitelj je ujutro imao pravo uzeti knjige. Teretana i igralište su bili u prostoru izvan odnosno na šetalištu. Ustajanje je u 6 sati ujutro, a u 19 sati navečer je postrojavanje i tada se sve sobe zaključavaju, svjetlo se gasi u 22 sata, a struja isključuje u 23 sata i vikendom u ponoć. U zatvoru u Šibeniku je bio nešto bolji tretman prema ljudima i u početku je bio nešto manji broj ljudi, ali je kasnije i to bilo prenapučeno.

Što se tiče sanitarnog čvora postojala je WC školjka, ali nije bilo vrata nego je preko toga bila samo prebačena deka.

Prozori su bili normalne veličine i moglo ih se je otvarati i sobe su bile otvorene. U sobi je bio umivaonik, ali vrlo rijetko topla voda.

Šetalište je jako malo i radi se o šetnji u krug i kada bude 30 ljudi gotovo da nema prostora za šetnju.

Postojala je i jedna prostorija kao tv sala i tu su zatvorenici mogli pristupiti i tijekom dana.

Bila je i teretana koju se je moglo koristiti vrlo kratko vrijeme jer je bilo puno ljudi.

11. Svjedok N. Š. je služio kaznu zatvora u Lepoglavi, a tužitelja ne poznaje. Svjedok je bio smješten u sobi sa još tri osobe, a soba je bila površine oko 9 kvadrata. U toj prostoriji je bio i WC koji je bio odvojen vratima dok su kabine za tuširanje bile posebno odvojene i one su bile u redu.

U sobi su bila 4 kreveta, 4 ormarića i 1 stol s dvije stolice, a jeli su u kuhinji koja je bila posebno. U sobi je bio manji radijator i kad je bila jača zima u sobi je bilo pohladno. U toj prostoriji je bio jedan prozor veličine 1 m s 60 cm, isti se je dobro zatvarao. Radionice u kojima su radili su bile primjerene i svjedok nije imao primjedbe na izgled i uvjete u radionici.

12. Svjedok S. T. je bio u Kaznionici u Lepoglavi od 2009. do 2012. i najprije je bio smješten u vrlo maloj sobi i njim je bilo još troje ljudi između kojih i tužitelj, a kasnije je bio smješten u veću sobu gdje je bilo 12 ljudi. Ni u jednoj ni u drugoj sobi nije bilo mjesta za zatvorenike i nisu mogli hodati ni proći jedan pored drugoga.

U sobi je bilo jako hladno, grijanje je bilo loše i dobili su jednu do dvije deke koje su bile toliko istrošene da su izgubile svoju funkciju.

Preko ljeta je bilo vruće jer je u sobi bilo previše ljudi, a sobe bez klime i zraka. Prozor je bio maleni 40x60 cm sa rešetkama i nije bilo dotoka zraka.

Na odjelu je bilo 50 ljudi i bila su 4 tuša s time da je tople vode bilo samo u jutarnjim satima i ako su išli na posao nisu se stigli tuširati, a nakon što se je vratio sa posla bila je samo hladna voda.

U svim radionicama su bili loši uvjeti jer su to bile male, zastarjele prostorije. U cijelom zatvoru je bila izuzetno loša zdravstvena zaštita i ukoliko bi se razboljeli dva do tri dana se je čekalo na red kod doktora.

WC je bio u svakoj ćeliji u posebnom dijelu odvojen vratima, a ukoliko bi neki zatvorenici radili probleme vrata su se skinula i stavile bi se plahte, bila je WC školjka bez ozračnika. Zid od WC-a je bio do vrha stropa.

Zatvorenici su se imali pravo tuširati svaki dan i slobodno su birali vrijeme kada se žele tuširati, postojale su kabine u kojima se je dalo otuširali, ali bez tople vode. Osvjetljenje u sobi je bilo loše jer su bile žarulje od 40 Wati.

Postojale su dvije tv sale i knjižnica i također je postojala mogućnost obrazovanja i svjedok je završio dvije škole za dva zanimanja.

13. Svjedok D. M. je pomoćnik načelnika u zatvoru u Šibeniku i on je iskazivao da su u vrijeme tužiteljeva boravka u zatvoru u Šibeniku uvjeti bili humani uz poštivanje ljudskog dostojanstva svakog zatvorenika.

Tužitelj je promijenio više soba, prozori na sobama su bili dovoljne veličine da bi kroz njih mogla prodirati dovoljna količina dnevne svjetlosti.

Sanitarni čvor se nalazi u sklopu svake sobe i fizički je odvojen vratima od same sobe. Zatvorenicima su u svakom trenutku dostupni tuševi sa toplom vodom, a oni se nalaze u jednom hodniku.

U ljetnim mjesecima zatvorenici su dobivali ventilatore u sobe.

Zatvorenici se hrane u blagovaonici i dostupan im je dnevni boravak gdje mogu čitati dnevne tiskovine i boraviti.

Svaka soba ima televizor i DVD uređaj, a zatvorenicima je na raspolaganju i prostorija za tjelovježbu gdje se nalaze različite sprave za vježbanje i stolni tenis. Zatvorenici imaju pravo boravka na svježem zraku 2 sata dnevno, a osiguran im je i vanjski prostor na kojem mogu igrati nogomet, te im je osigurana i medicinska skrb. 14. Svjedok D. P. je u Kaznionici Lepoglava obavljao više funkcija, a od 1.7.2013. je upravitelj Kaznionice.

Svjedok je iskazao da su u predmetnom periodu bili zadovoljeni svi smještajni uvjeti od zdravstvenih, higijenskih i dr. osim prostornih uvjeta s obzirom da je u periodu od kada se je tužitelj nalazio u Kaznionici bila prisutna prekapacitiranost. Tužitelj je cijelo vrijeme boravio na radnim odjelima i bio je radno angažiran te su mu sobe od jutarnjeg ustajanja radnog dana od 6 sati i vikendima i blagdanima od 7 sati pa do večernjeg zatvaranja u 19,15 sati bile otvorene.

Tužitelj je od 7 do 15 sati boravio na radu tijekom radnih dana, a nakon toga je imao ručak i 2 sata boravka na svježem zraku. Mogao je birati da li se ide tuširati ili ide u zajednički tv boravak gdje je imao na raspolaganju razne društvene igre i čajnu kuhinju. Isto tako je mogao birati kada su se navečer zatvarala vrata od soba da li će boraviti u sobi ili će do 23 sata ili vikendima do 24 sata boraviti u zajedničkom tv boravku. Svim zatvorenicima je bilo omogućeno obrazovanje, a radilo se je o jednostavnijim zanimanjima.

Uz teretanu zatvorenicima je bilo omogućeno organizirati turnire tijekom cijele godine u malom nogometu, stolnom tenisu, šahu, bočanju, košarci.

Bila im je svakodnevno dostupna knjižnica i informatička učionica.

U predmetnom periodu je u Kaznionici radio stalno zaposleni stomatolog i na 8 sati je radio jedan liječnik na temelju ugovora o djelu, 2 ili 3 puta tjedno je dolazio jedan psihijatar.

Što se tiče higijene deke se peru dva puta godišnje, posteljina svaka dva tjedna, a svaki tjedan je omogućeno pranje vlastite odjeće zatvorenika.

Sobe površine 9 i pol kvadrata imaju 2 prozora veličine 90x115 cm što je bilo dovoljno dnevnog svjetla, a umjetno svjetlo zadovoljava potrebe zatvorenika, sve sobe su imale centralno grijanje i u predmetnom periodu je kotlovnica imala kotao na plin i tijekom noći u zimskom periodu temperatura nikad nije padala ispod 20 stupnjeva.

Sve sobe su imale WC koji je bio odvojen od soba, imao je umivaonik sa hladnom vodom i WC školjkom i vertikalnu prirodnu ventilaciju sa izlazom na krov, te površina sanitarnog čvora koja je iskazana u dostavljenim tablicama je zasebna i nije unutar površina sobe koje su iskazane.

Svaki odjel je imao kupaonicu sa 4 tuša gdje su zatvorenici cijelo vrijeme imali toplu vodu i mogli su se više puta dnevno tuširati.

15. Uvidom u tablicu sa podacima o smještaju tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi (str. 66-67 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 25.8.2011. do 12.9.2012. bio smješten u sobi površine 9,69 m2, volumena sobe 28,49 m3 sa još 3 zatvorenika , u razdoblju od 12.9.2012. do 20.9.2012. u sobi površine 9,69 m2, volumena 28,49 m3 sa još dvoje zatvorenika , u razdoblju od 20.9.2012. do 16.4.2013. u sobi površine 9,69 m2, volumena 28,49 m2 sa još dvoje ili troje zatvorenika.

U razdoblju od 16.4.2013. 12.2.2014. tužitelj je smješten u sobi površine 9,62 m2, volumena 28,28 m3 sa još dvoje ili troje zatvorenika odnosno u sobi gdje je imao 3,20 ili 2,40 m2 osobnog prostora, u razdoblju od 12.2.2014. do 20.2.2'014. u sobi površine 9,33 m2, volumena 27,05 m3 sa još troje zatvorenika te je imao 2,33 m2 osobnog prostora, od 20.2.2014. do 17.7.2014. u sobi površine 9,51 m2, volumena 28,05 m3 sa još dvoje ili troje zatvorenika, te je imao 3,17 ili 2,37 m2 osobnog prostora i od 17.7.2014. do 18.7.2014. u sobi površine 11,78 m2, volumena 27,80 m3 sa još dvoje zatvorenika odnosno 3,92 m2 osobnog prostora.

16. Iz gore navedenog slijedi da cijelo vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi tužitelj nije imao u sobi Zakonom o izvršavanju kazne zatvora propisani osobni prostor od najmanje 4 m2.

Nesporno je stoga, a navedeno i proizlazi i iskaza svjedoka S. T. da u sobama nije bilo dovoljno mjesta za zatvorenike i da oni nisu mogli prolaziti jedan pored drugog. Sve navedeno ukazuje na zaključak da su sobe u kojima je tužitelj boravio tijekom izdržavanja zatvorske kazne u Kaznionici Lepoglava bile prenapučene.

17. U postupku je također utvrđeno da u Kaznionici u Lepoglavi u sobama je postojao prozor sa rešetkama koji su zatvorenici smjeli otvarati na kip s time da svjedok S. T. navodi da je prozor bio veličine 40x60 cm, dok svjedok N. Š. iskazuje da je u sobi površine 9 m2 prozor bio veličine 1 m x 60 cm.

Svi svjedoci i tužitelj navode da je sobi bila i žarulja.

Na temelju navedenog sud zaključuje da je u predmetnim sobama postojala dostatna dnevna i umjetna svjetlost, kao i dotok svježeg zraka.

Iz iskaza svjedoka S. T. je vidljivo da je u sobi postojao WC sa WC školjkom i da su bila normalna vrata i zid od WC-a do vrha stropa, ali da nije bilo ozračnika dok svjedok D. P. pojašnjava da je WC bio odvojen od prostora sobe i to sa vratima, da je bila WC školjka i umivaonik sa hladnom vodom i da je postojala vertikalna ventilacija s izlazom na krov.

Također iz iskaza tužitelja i svjedoka S. T. i D. P. proizlazi da je na predmetnom odjelu gdje se je nalazio tužitelj postojala kupaonica sa 4 tuša i zatvorenici su se mogli otuširati kad god su to htjeli s time da svjedok S. T. navodi da je samo u jutarnjim satima bilo tople vode.

U sobama je bio manji radijator i kotlovnica je bila na plin, te svjedok N. Š. iskazuje da je u zimskom periodu znalo biti u sobama hladnije dok svjedok D. P. navodi da se temperatura nije spuštala ispod 20 stupnjeva.

18. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje da je radio u pogonu, da su zatvorenici često boravili u hodniku odjela i da je postojalo ogromno šetalište na kome su svakog dana zatvorenici imali 2 sata šetnje i mogli su se skloniti u slučaju kiše.

Tužitelj potvrđuje da je postojala i kantina, teretana, igralište i drugi sadržaji. Soba je bila otvorena tijekom dana, zatvoreni su mogli izaći na hodnik i postojale su i dvije tv sale i jedna prostorija sa kompjuterima, te je ujutro tužitelj mogao uzeti i knjige iz knjižnice.

Svjedok D. P. je detaljnije opisao uvjete boravka u Kaznionici i na temelju istog je utvrđeno da je tužitelj cijelo vrijeme bio radno angažiran u radionicama i da su mu sobe od 6 sati ujutro (vikendom od 7 sati ujutro) pa do uvečer 19,15 sati cijelo vrijeme bile otvorene.

Dnevni raspored tužitelja je bio takav da je od 7 sati ujutro do 15 sati boravio na radu u pogonu, nakon toga je imao ručak i zatim 2 sata boravka na svježem zraku. Mogao je nesmetano odlaziti u kupaonicu tuširati se ili boraviti u zajedničkom prostoru (tv sali) gdje su i različiti sadržaji od društvenih igara do čajne kuhinje. Vrata od soba su se zatvarala uvečer u 19,15 sati, a zatvorenik može birati da li će boraviti u sobi ili će do 23 sata (vikendom do 24 sata) boraviti u zajedničkom tv boravku.

19. Slijedom gore navedenog sud zaključuje da su sobe u kojima je tužitelj boravio u Kaznionici u Lepoglavi bile prekapacitirane i prenapučene, te da je postojao nedostatak osobnog prostora u ćelijskim prostorima no da je isti uspješno kompenziran mogućnošću slobodnog kretanja tužitelja na odjelu izvan sobe odnosno ćelije jer su sobe bile otvorene od 6 sati ujutro do 19 sati uvečer, a i nakon toga tužitelj je mogao do 23 sata boraviti u zajedničkom prostoru (tv sala) odnosno tužitelj je radnim danom u vremenu od 6 ujutro do 23 sata uvečer i vikendom od 7 sati ujutro do 24 sata uvečer mogao boraviti izvan ćelije.

Pored toga mogao je svakodnevno koristiti kupaonicu sa tušem, u sobi je imao dovoljno dnevnog i umjetnog svjetla i dotok svježeg zraka i pristup pitkoj vodi, a WC je bio odvojen od sobe i sa WC školjkom, umivaonikom i sa vratima, te sa prirodnom ventilacijom sprovedenom prema krovu.

Također je svakog dana mogao 2 sata boraviti na svježem zraku, te također koristiti i teretanu i knjižnicu.

Zbog navedenog povreda članka 3. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na neosiguravanje 4 m2 osobnog prostora je ovdje otklonjena upravo iz razloga što je penalna ustanova kumulativno osigurala da je smanjenje potrebnog minimalnog osobnog prostora popraćeno dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, te uvjeti zatvora u kome je tužitelj boravio nisu doveli do ponižavajućeg postupanja prema tužitelju.

20. Prema podacima Zatvora u Šibeniku (str. 70-71 spisa) tužitelj je od 18.7.2014. do 21.8.2014. bio smješten u sobu površine bez sanitarnog čvora 30,87 m2 i kubikaže 116,93 m2 i u sobi je bilo 6-7 zatvorenika, a što znači da je osobni prostor tužitelja iznosio 4,41 m2.

U sobi se je nalazio sanitarni čvor sa umivaonikom odvojen od spavaonice drvenim vratima i zidom.

Od 21.8.2014. do 10.10.2014. tužitelj je u sobi površine 13,54 m2, kubikaže 56,42 m3 i u sobi su bila smještena 2 do 3 zatvorenika odnosno osobni prostor tužitelja je iznosio 4,51 m2.

U sobi se je nalazio sanitarni čvor sa umivaonikom odvojen od spavaonice drvenim vratima i zidom.

Od 10.10.2014. do 15.10.2014. tužitelj je smješten u sobi površine 11,23 m2 i kubikaže 41,00 m3 i u tom periodu tužitelj je bio sam u sobi.

U sobi se nalazi sanitarni čvor sa umivaonikom, odvojen od spavaonice betonskim zidom.

Od 15.10.2014. do 29.10.2014. tužitelj je premješten u sobu površine 30,87 m2 i kubikaže 116,93 m3 i u sobi su bila smještena 3-5 zatvorenika odnosno tužitelj je imao 6,17 m2 osobnog prostora.

Sanitarni čvor sa umivaonikom je odvojen od spavaonice drvenim vratima i zidom. U periodu od 29.10.2014. do 20.1.2015. tužitelj je smješten u sobi površine 11,23 m2 i kubikaže 41,00 m3 i u sobi su bila pored tužitelja još dva zatvorenika te je stoga osobni prostor tužitelja iznosio 3,73 m2.

Sanitarni čvor je također odvojen od spavaonice betonskim zidom.

Od 20.1.2015. do 16.5.2016. tužitelj je smješten u sobi površine 11,23 m2 i kubikaže 41,00 m3 sa još jednim zatvorenikom , te je osobni prostor tužitelja ovdje iznosio 5,61 m2, Sanitarni čvor sa umivaonikom je odvojen od spavaonice betonskim zidom. Od 16.5.2016. do 17.7.2016. tužitelj je smješten u sobu površine 34,10 m2 i kubikaže 124,46 m2 sa još 7 zatvorenika, te je ovdje osobni prostor tužitelja iznosio 4,26 m2. Od 17.7.2016. do 9.12.2016. tužitelj se sa još jednim zatvorenikom nalazi u sobi površine 11,23 m2 i kubikaže 41,00 m3 i ovdje je osobni prostor tužitelja iznosio 5,61 m2.

21. Uvidom u gore navedene podatke sud zaključuje da sobe u kojima je tužitelj bio smješten u Zatvoru u Šibeniku većinom dijelom nisu bile prenapučene i uglavnom je tužitelju bio osiguran dostatni osobni prostor od 4 m2 osim u jednom kraćem razdoblju. Također je uvidom u predmetne podatke utvrđeno da je u navedenim sobama postojao sanitarni čvor sa umivaonikom koji je uvijek bio fizički odvojen od spavaonice bili betonskim zidom, bilo drvenim vratima.

22. Iz iskaza svjedoka D. M. je također vidljivo da su sobe imale prozore sa rešetkama koji su osiguravali prodor dovoljne količine dnevne svjetlosti, te su se u hodniku nalazili tuševi sa toplom vodom koji su zatvorenicima bili dostupni u svakom trenutku.

Zatvor se grije na centralno grijanje, a u ljetnim mjesecima zatvorenici bi u sobe dobivali ventilatore.

Zatvorenici se hrane u blagovaonici, a dostupan im je i dnevni boravak, kao i prostorije za tjelovježbu, svaka soba ima televizor, a zatvorenici mogu svakodnevno 2 sata boraviti na svježem zraku, te im je osigurana i medicinska skrb.

23. Uzevši u obzir sve okolnosti boravka u Zatvoru u Šibeniku sud zaključuje da u navedenom zatvoru tužitelju nisu povrijeđena osobna ljudska prava, niti je ovdje povrijeđen članak 3. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. jer je tužitelj imao minimalno potreban osobni prostor u odnosu na kvadraturu soba u kojima je boravio, a i ostali uvjeti u zatvoru nisu ponižavali tužiteljevu osobnost jer je on imao u sobi dovoljnu količinu dnevnog svjetla i dotok svježeg zraka, mogao je svakodnevno 2 sata boraviti na svježem zraku, baviti se sportskim aktivnostima i boraviti u dnevnom boravku, a i sanitarni i higijenski uvjeti su bili na jednoj zadovoljavajućoj razini jer je sanitarni čvor bio fizički odvojen od spavaonice, mogli su se svakodnevno koristiti tuševi, a zatvorenici se nisu hranili u prostoru sobe gdje spavaju nego u blagovaonici.

24. Prema odredbi članka 19. stavak 1. ZOO svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. istog članka ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

25. Kod ocjene povrede prava osobnosti tužitelja sud je uzeo u obzir trajanje istražnog zatvora odnosno okolnost da je tužitelj 3 mjeseca bio neosnovano lišen slobode što svakako ima za posljedicu traumu koju je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, okolnost da sama činjenica povrede prava na slobodu i boravak u pritvoru imaju za posljedicu duševne boli, kao i okolnost da je u tom periodu bio odvojen od svoje obitelji, te se ovdje posebno cijeni da je tužitelj otac šestoro djece koja su ovo sve vrijeme bila odvojena od svog oca.

26. Kako u tijeku postupka tužitelj nije dokazao da bi za vrijeme njegova izdržavanja kazne u zatvorima u Lepoglavi i Šibeniku bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo u mjeri koja uvelike premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano s lišenjem slobode odnosno da bi se radilo o takvoj težini povrede i okolnostima slučaja koji bi opravdali dosuđivanje štete to sud cijeni da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti.

27. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 200,00 €, zastupanja na ročištu od 26.11.2015. 100,00 €, na ročištu od 18.9.2017. 100,00 €, na ročištu od 21.2.2019., 50,00 €, na ročištu od 7.3.2019. 100,00 €, na ročištu od 12.2.2020. 200,00 €, sastava podneska od 25.1.2021. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 26.5.2021. 200,00 €, na ročištu od 11.11.2022. (zamolbeno saslušanje kod Općinskog suda u Požegi) 100,00 €, na ročištu od 19.1.2023. (zamolbeno saslušanje kod Općinskog suda u Čakovcu) 100,00 €, na ročištu od 15.3.2023. 200,00 €, na ročištu od 24.5.2023. (zamolbeno saslušanje kod Općinskog suda u Šibeniku) 100,00 €, na ročištu od 2.6.2023. (zamolbeno saslušanje kod Općinskog suda u Varaždinu) 100,00 € i na ročištu od 17.1.2024. 200,00 €

28. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 19. veljače 2024.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Sisku, pismenim podneskom u 4 primjerka.

Dna

1.O. I. Đ., Z.

2. O. S.