Poslovni broj: UsI-1849/23-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: S. T. i D. T., oboje iz Z., zastupani po opunomoćeniku M. K., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Z., …, radi poništavanja rješenja, 19. veljače 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/22-05/38, URBROJ: 524-11-01/1- 23-2 od 24. travnja 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelji tužbom osporavaju tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 24. travnja 2023. godine, kojim je odbijena njihova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 08. srpnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljima kao roditeljima određena žurna mjera izdvajanja njihovo troje mlt. djece iz obitelji i njihov smještaj u dom, najdulje na 15 dana.

Tužitelji u tužbi navode da im nisu bile dostavljene Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta i Lista za procjenu roditeljskih snaga. Ističu da majčino stanje ne predstavlja razvojni rizik za djecu te se pozivaju na kasnije liječničke potvrde o svom zdravstvenom stanju i o normalnim odnosima s djecom. Tužitelji ističu i da mjera izdvajanja djece iz obitelji ne predstavlja slabiju mjeru koja se može odrediti radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djece.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljima je na temelju mišljenja psihologa i zaključka stručnog tima - a nakon što mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora od 11. siječnja 2022. godine nije dala rezultate - određena žurna mjera izdvajanja troje mlt. djece iz obitelji i njihov smještaj u dom, najdulje na 15 dana. Odluku o tome je u prvom stupnju upravnog postupka 08. srpnja 2022. godine donio tadašnji Centar za socijalnu skrb Z. Prethodno je utvrđeno da majka djece - tužiteljica S. T. - od kolovoza 2021. godine ima teške psihijatrijske probleme, da je zbog toga bila hospitalizirana i da se sumanuto ponašala prilikom samovoljnog odlaska na policiju, uz odbijanje liječenja, dok je otac - tužitelj D. T. - negirao spomenute zdravstvene probleme supruge i nije surađivao s tijelom socijalne skrbi. Također je utvrđeno da je najmlađem djetetu tužitelja (kći M.) bio dijagnosticiran lom bedrene kosti nepoznatog uzroka. Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 24. travnja 2023. godine odbio žalbu tužitelja, uz navod da im je najprije bila određena blaža mjera radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djece, koja nije dala rezultate. Ujedno je tuženik naveo da je Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem R1 Ob-521/22 od 15. srpnja 2022. godine zbog istih razloga djecu tužitelja povjerio u dom na 30 dana. Neosnovano tužitelji navode da im nisu bile dostavljene Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta i Lista za procjenu roditeljskih snaga, jer se navedene liste nalaze u priloženom spisu upravnog tijela, što znači da su tužitelji uvid u njih mogli izvršiti i u toku ovog upravnog spora (kao spora pune jurisdikcije) i na njih se očitovati, s obzirom na to da je ovaj sud u sporu pune jurisdikcije ovlašten razmatrati sva činjenična i pravna pitanja koja se pred njega postave.

Sud ne može prihvatiti tvrdnju tužitelja da majčino stanje ne predstavlja razvojni rizik za djecu. Naime, tužitelji nisu osporili utvrđenja iz upravnog postupka koja proizlaze iz dostupne medicinske dokumentacije, o tome da je majka djece od kolovoza 2021. godine imala teške psihijatrijske probleme zbog kojih je bila hospitalizirana te da se sumanuto ponašala prilikom samovoljnog odlaska na policiju, uz odbijanje liječenja. Takvo zdravstveno stanje tužiteljice S. T., kao majke mlt. djece, po ocjeni ovog suda svakako predstavlja razvojni rizik za djecu, koji onda treba promatrati i u svjetlu činjenice da je tužitelj D. T. (kao otac mlt. djece) odbio surađivati s tijelom socijalne skrbi, negirajući zdravstvene probleme svoje supruge. Zbog toga se tužitelji također neosnovano pozivaju na kasnije liječničke potvrde o svom zdravstvenom stanju i o normalnim odnosima s djecom. Te činjenice po ocjeni ovog suda samo ukazuju na učinkovitost određene žurne mjere izdvajanja mlt. djece iz obitelji, ali ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost rješenja iz upravnog postupka u vrijeme njihovih donošenja, na temelju tada aktualne medicinske i druge dokumentacije.

U odnosu na tvrdnju tužitelja da žurna mjera izdvajanja mlt. djece iz obitelji ne predstavlja slabiju mjeru koja se može odrediti radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djece, sud napominje da je ta tvrdnja točna, ali iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da ranije određena slabija mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora od 11. siječnja 2022. godine nije bila polučila uspjeh, zbog otpora tužitelja kao roditelja.

Na temelju čl. 134. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20 - ObZ) nadležno tijelo socijalne skrbi može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti jedno od sljedećeg: žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji; upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu; mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu; mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu.

Očito je da je aktualna žurna mjera izdvajanja i smještaja mlt. djece tužitelja izvan obitelji najteža od propisanih mjera koja se mogu propisati radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djece, ali sud smatra da su u konkretnom slučaju postojali uvjeti za određivanje te mjere, nakon što prethodno određena blaža mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora od 11. siječnja 2022. godine nije dala rezultate, i to zbog otpora i nesuradnje tužitelja kao roditelja.

U tom smislu sud ukazuje na to da će na temelju čl. 135. st. 1. ObZ-a nadležno tijelo socijalne skrbi u slučaju postojanja opasnosti za život, zdravlje ili dobrobit djeteta, koje se može zaštititi samo njegovim izdvajanjem iz neposrednog okruženja, odlučiti o žurnom izdvajanju tog djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi. U tom slučaju će se odlučiti i o privremenom smještaju djeteta (čl. 135. st. 2. ObZ-a).

Sud smatra da su bolest tužiteljice S. T. i tužiteljičino posljedično ponašanje, kao i ponašanje i nesuradnja tužitelja D. T., nakon prethodnog neuspješnog određivanja i provođenja blaže mjere, opravdavali određivanje najstrože mjere iz čl. 134. ObZ-a radi zaštite osobnih prava i dobrobiti mlt. djece - posebno imajući u vidu i činjenicu da je najmlađem djetetu dijagnosticiran lom bedrene kosti, za koji se ni u kontaktu s tužiteljima kao roditeljima nije mogao utvrditi uzrok.

Zbog svega navedenog sud smatra da su donesena rješenja u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelji su izgubili ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njihov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 19. veljače 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.