REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 UsI-1430/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice K. P. iz L., … T. P., E. 2UY, UK, koju zastupa opunomoćenica H. K., odvjetnica u Z., D. D. …, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Adamićeva 10, radi povrata poreza na kuće za odmor, 19. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, KLASA: UP/II- 410-03/22-01/105, URBROJ: 2170-02-01/3-23-2 od 18. svibnja 2023. i rješenja Općine Omišalj, Upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-01/22-01/2, URBROJ: 2170-30- 22-01-2 od 18. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općine Omišalj, Upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-01/22-01/2, URBROJ: 2170-30-22-01-2 od 18. listopada 2022., odbijen je zahtjev tužiteljice za povrat poreza na kuće za odmor za 2017., 2018. i 2019. i odbačen je zahtjev za storniranje razreza poreza na kuću za odmor za 2021.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-410-01/22-01/2, URBROJ: 2170-30-22- 01-2 od 18. listopada 2022., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je istaknula da joj je rješenjima o porezu na kuću za odmor za 2017-2021. porezni teret bio nezakonito obračunat jer se za nekretninu, koja je bila predmet oporezivanja poreza na kuću za odmor, od 2015. paralelno plaća porez na dohodak, da je nekretnina predmet iznajmljivanja turistima od strane njezine majke A. P., a o čemu da je kao dokaz dostavila Rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 2. srpnja 2015. Pri podnošenju zahtjeva da se vodila okolnošću da joj je u 2022. temeljem navedene činjenice, Upravni odjel Općine Omišalj smanjio poreznu obvezu poreza na kuće za odmor za 2022., te da je u Poreznom rješenju, KLASA: UP/I-410- 15/22-01/1352, URBROJ: 2170-30-22-01-1 od 14. lipnja 2022. utvrdilo poreznu obvezu za površinu od 40 m2 u iznosu od 560,00 kn. Dakle, Upravni odjel Općine Omišalj da je navedenim rješenjem od oporezivanja izostavio dio nekretnine na adresi G. .., N., na kojoj da se obavlja turistička djelatnost iznajmljivanja, te da je porez na kuće za odmor razrezao samo na preostalih 40 m2, koji porezna obveznica koristi za svoje privatne potrebe. Stoga da je uputila prvostupanjskom tijelu zahtjev, koji je naslovila kao „zahtjev za povrat plaćenog poreza“, smatrajući da rješenje od 14. lipnja 2022. potvrđuje da je Upravni odjel Općine Omišalj u svojim poreznim rješenjima 2017.-2021. neispravno utvrđivao K. P. poreznu obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor za cjelokupnu površinu nekretnine na adresi G. …, N. od 387,50 m2. U podnesenoj žalbi da je prigovarala tome da je prvostupanjsko tijelo odbilo njezin zahtjev strogo formalističkom ocjenom, bez da je razmatralo ima li ona, s obzirom na razloge na koje se u zahtjevu pozivaju, osnovu za ostvarivanje svog prava koristeći se drugim pravnim sredstvom koje propisuje Zakon o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP). Tužiteljica je tako istaknula da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo svoje zakonske dužnosti pružanja pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a te utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, te da je prvostupanjsko tijelo, ukoliko je smatralo da tužiteljica svoja prava može ostvariti jedino putem prijedloga za obnovu upravnog postupka, trebalo tužiteljicu poučiti o njezinim pravima i pozvati da uredi, odnosno dopuni svoj zahtjev. Osim navedenog, prvostupanjsko tijelo da je, iako je nedvojbeno imalo saznanja o tome da ranije porezne obveze s osnova poreza na kuće za odmor nisu pravilno utvrđene, posve ignoriralo ovlast iz članka 123. ZUP-a koja propisuje mogućnost upravnog tijela da po službenoj dužnosti pokrene postupak obnove postupka, ako sazna za nove činjenice koje mogu dovesti do drugačijeg rješenja, odnosno ako dođe do bitno drugačijeg rješenja prethodnog pitanja u odnosu na ranije utvrđenja. Na istaknute žalbene navode tuženik kao drugostupanjsko tijelo da je propustilo odgovoriti te ih posve izostavlja u svojoj odluci, a čime da ponavlja propuste prvostupanjskog tijela. Na prigovore tužiteljice da je prvostupanjsko tijelo pri razmatranju njezinog zahtjeva propustilo ispitati postoje li razlozi za oglašavanje navedenih pravomoćnih rješenja ništavim ili razlozi za njihovo poništenje, da je tuženik paušalno odgovorio kako dokazi i navodi tužiteljice ne udovoljavaju uvjetima za oglašavanje rješenja ništavim, sukladno odredbama članka 128. Zakona o općem upravnom postupku, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu naveo kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i navodi da je žalba po kojoj je ovo drugostupanjsko tijelo postupalo podnesena od strane opunomoćenika, ovlaštenog poreznog savjetnika D. A., broj licence UP/I-131-01/04-01/13, URBROJ:513-07-2107/04-06 od 15. prosinca 2004., tako da se ne može tvrditi kako stranka nije znala razlikovati pojmove „zahtjev za povrat plaćenog poreza“, od pojma „zahtjev za obnovu postupka“ te da se neosnovano pozivati na propust javnopravnog tijela koje da je trebalo poduzeti radnje propisane odredbama članka 7. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, i prvostupanjsko tijelo i drugostupanjsko tijelo da su postupili prema zahtjevu opunomoćenika tužiteljice. Zahtjev za povrat plaćenog poreza da se nije mogao smatrati zahtjevom za obnovom postupka budući da je pravo povrata poreza propisano Općim poreznim zakonom te predstavlja zasebnu pravnu osnovu temeljem koje porezni obveznik može tražiti povrat neosnovano naplaćenog poreza. Na temelju navedenog rukovodeći se odredbama Općeg poreznog zakona drugostupanjsko tijelo da je donijelo rješenje kojim je odbilo žalbu te nije usvojilo zahtjev za povrat poreza koji je plaćen temeljem pravne osnove koja je egzistirala u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat poreza (Ustavni sud Republike Hrvatske, broj: U-III/4795/2018), slijedom čega ovo upravno tijelo smatra da su tužbeni navodi neosnovani u cijelosti. Prema svemu prethodno navedenom, ovo tijelo da nije imalo razloga niti osnove predmetni zahtjev za povratom poreza tretirati kao zahtjev za obnovom postupka. Također da je u postupku pokrenutom, zahtjevom za povrat plaćenog poreza, kao što je to prethodno navedeno, tužiteljica bila zastupana od stručne osobe – ovlaštenog poreznog savjetnika te da se ne može smatrati neukom strankom u konkretnom slučaju. Stoga da su neosnovani navodi tužiteljice da je javnopravno tijelo bilo dužno podučiti podnositeljicu o mogućnosti podnošenja prijedloga za obnovu postupka, slijedom čega da je ovo upravno tijelo postupilo na način da je sukladno članku 116. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku žalbu odbilo kao neosnovanu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne a stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS) te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom članka 21. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, 2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

8. Tužiteljica je 20. listopada 2022., podnijela zahtjev za povrat plaćenog poreza na kuće za odmor za 2017., 2018. i 2019. i zahtjev za storniranje razreza poreza na kuću za odmor za 2021. Uvidom u spis predmetnog postupka utvrđeno je:

- da je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-15/17-01/1205, URBROJ: 2142-06-17- 01-1 od 19. svibnja 2017. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2017.

- da je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-15/18-01/1261, URBROJ: 2142-06-18- 01-1 od 23. svibnja 2018. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2018.

- da je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-15/19-01/1298, URBROJ: 2142-06-19- 01-1 od 11. srpnja 2019. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2019.

- da je poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-15/20-01/1321, URBROJ: 2142-06-20- 01-1 od 2. srpnja 2020. tužiteljici utvrđen porez na kuće za odmor za 2020.

- da je poreza na kuće za odmor za 2021. utvrđen rješenjem KLASA: UP/I-410- 15/21-01/1336, URBROJ: 2142-06-20-01-1 od 8. lipnja 2021.

9. Navedena rješenja su postala pravomoćna i izvršna jer na niti jedno rješenje nije izjavljena žalba.

10. Dakle, iz navedenoga proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 21. stavak 2. OPZ-a, obzirom da je postojala pravna osnova za naplatu poreza na kuće za odmor, pa je stoga pravilno odlučilo nadležno tijelo kada je odbilo zahtjev tužiteljice za povrat poreza na kuće za odmor.

11. Što se tiče prigovora tužiteljice koji se odnose na ne pružanje pravne pomoći neukoj stranci, u pravu je tuženik kada navodi da su takvi prigovor neosnovani, obzirom na činjenicu da je tužiteljicu u upravnom postupku zastupala porezna savjetnica koja je i podnijela zahtjev za povrat poreza na kuće za odmor, za koju se zasigurno ne može reći da je neuka stranka. U odnosu na prigovore tužiteljice da tuženik nije odgovorio na žalbene navode koji se odnose na ništavost spomenutih rješenja, tuženik je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za oglašavanje rješenja ništavim iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21). Stoga su i svi prigovori tužiteljice neosnovani.

12. Na temelju cjelokupno provedenog postupka, ovaj Sud je sagledavajući ukupnost svih utvrđenih činjenica u sporu utvrdio da je u predmetnom slučaju tužiteljica pravilno odbijena sa zahtjevom za povrat poreza na kuće za odmor za navedene godine, da su javnopravna tijela u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, iz čega je izveden pravilan zaključak, u zakonito provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa obzirom da Sud nije našao da bi u postupku koji je prethodio ovom sporu na štetu tužiteljice bile počinjene povrede prava na način kako to tužiteljica opisuje u tužbi, to se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjuju zakonitima.

13. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 19. veljače 2023.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.