- 1 -              Revd 3753/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3753/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. iz Z., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4321/2022-3 od 21. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1046/2018-46 od 20. rujna 2022., sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4321/2022-3 od 21. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1046/2018-46 od 20. rujna 2022.

 

2. Tužitelj podnosi prijedlog na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.

 

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužitelj ponosi prijedlog za dopuštenje revizije uz tvrdnju da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta kojima je bio izložen tijekom boravka u Zatvoru u Z. i u Zatvorskoj bolnici u Z., a zajamčeno čl. 23. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

5. Razmatrajući prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, ovaj sud je postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

5.1. Naime, imajući u vidu da je Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu USRH), u nizu svojih odluka, pa tako u svojoj odluci poslovni broj U-III-2388/15 od 26. veljače 2018., u kojoj se radilo o parničnom postupku koji je vođen o činjenično i pravno podudarnoj pravnoj stvari, imajući u vidu pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), ponovio načelna shvaćanja o pravima zatvorenika u vezi s ponižavajućim postupanjem u zatvorima, izražena u odluci poslovni broj U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., u kojima je slijedio pravno shvaćanje iz odluke poslovni broj U-IIIB-890/2012 od 14. svibnja 2016. ("Narodne novine", broj 54/2016), u kojoj ističe da „Trpljenje i poniženje koji su povezani sa nekim oblikom kažnjavanja mora nadilaziti stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan kako bi moglo doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije. Međutim, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravka u zatvoru. Postupanje protivno dobrobiti zatvorenika nedopušteno je i dostatno je da ono doseže minimalni stupanj težine. Ocjena o tom stupnju ovisi o svim okolnostima slučaja, kao što su, primjerice, trajanje takvog postupanja ili okolnost da je cilj takvog postupanja bio (odnosno nije bio) poniziti i omalovažiti žrtvu (pored kriterija dobi, spola, zdravstvenog stanja, utjecaja na psihofizičko zdravlje zatvorenika i drugih okolnosti svakog pojedinog slučaja).“.

 

5.2. Nadalje, i ESLJP u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s Konvencijom, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene na temelju čl. 3. Konvencije. Pritom je ESLJP naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako Muršić protiv Hrvatske broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.). U toj odluci ESLJP precizira da će se čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije obično moći oboriti samo ako su sljedeći čimbenici kumulativno ispunjeni:

 

(1) ako su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3m2 kratka, povremena i minimalna,

 

(2) ako su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe te

 

(3) ako je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za pritvor i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

 

6. Prema tome, po ocjeni ovog suda pitanje prava na novčanu satisfakciju zbog nezadovoljavajućih uvjeta u zatvoru ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja pa se stoga ne mogu mehanički i doslovno svako odstupanje od standarda smještaja u zatvoru smatrati povredom prava osobnosti koje bi opravdavalo dosuđivanje štete zatvoreniku.

 

7. Tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, da nisu primijenjena načela i standardi za ocjenu prenapučenosti jer su sudovi primijenili mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora iz presude Muršić protiv Republike Hrvatske (paragraf 137. i 138.).

 

8. Nižestupanjski sud je imajući na umu činjenična utvrđenja da je tužitelj boravio u zatvoru u Z. 11 mjeseci u ćeliji površine 21,10 m2, u sobi u kojoj je bio smješten sanitarni čvor, uglavnom sa 5-6 zatvorenika, dakle osobnim prostorom manjim od 3 m2 (2,79 m2) ocijenio da takav smještaj predstavlja povredu dostojanstva korisnika te je dosudio pravičnu novčanu naknadu u skladu s odredbom čl. 19., 1046. i 1100. ZOO.

 

9. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije koji se svodi na prigovor visine i načinu na koji su sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje ne mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje. Stoga do povrede tog prava ne može doći niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

10. Stoga ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na zaštitu od ponižavajućeg i neljudskog ponašanja zajamčeno čl. 23. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

11. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odrede čl. 389.a st. 4. ZPP u vezi sa čl. 385. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.