Poslovni broj: UsI-2179/22-27

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Ljiljani Lijić, u upravnom sporu tužitelja G. P. iz S., …, protiv

tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dohodak, 16. veljače 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/16- 01/1069, URBROJ: 513-04-20-2, od 07. siječnja 2020. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/16-01/1069, URBROJ: 513- 04-20-2, od 07. siječnja 2020. godine, odbijena je žalba G. P. (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-23/2016-02/39728, URBROJ: 513- 07-29-08/2016-3, od 24. kolovoza 2016. godine, kojim je odbijen njegov prigovor podnesen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-23/2016-02/39728, URBROJ: 513-07-29-08-2016-01, od 14. srpnja 2016. godine. Tim privremenim poreznim rješenjem od 14. srpnja 2016. godine tužitelju je za 2015. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 102.561,61 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 46.800,00 kn, obveza poreza i prireza u iznosu od 11.559,24 kn, uplaćeni predujam poreza i prireza u iznosu od 8.556,24 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 3.003,00 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 05. veljače 2020. godine tužitelj je naveo da je u upravnom postupku u ovoj upravnoj stvari pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Istaknuo je da tijekom cijele 2015. godine njegov sin L. P. nije bio njegov uzdržavani član obitelji, te da nakon što se on zaposlio u 7. mjesecu 2015. godine za njega nije ostvarivao nikakva prava u smislu uvećanja osobnog odbitka. Drži da nije uvažena činjenica da je L. P. svoj primitak u iznosu većem od 13.000,00 kn ostvario kao porezni obveznik koji je uredno podmirio svoje porezne obveze, a ne kao uzdržavani član njegove obitelji. Citirao je pojedine odredbe Zakona o porezu na dohodak. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Povodom ove tužbe osnovan je spis pod poslovnim brojem UsIsav-58/20, te je u njemu 01. srpnja 2020. godine donesena presuda kojom je poništeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela državne uprave, te utvrđen nastup zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetnog poreza na dohodak. Povodom žalbe tuženika podnesene protiv te presude, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom od 29. travnja 2021. godine pod poslovnim brojem Usž-1301/21-2 istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kojeg je podnijelo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 12. travnja 2022. godine pod poslovnim brojem U-zpz 145/2021-7 isti usvojio, ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 29. travnja 2021. godine pod poslovnim brojem Usž-1301/21-2 i presudu Upravnog suda u Splitu od 01. srpnja 2020. godine pod poslovnim brojem UsIsav-58/20-6, te predmet vratio Upravnom sudu u Splitu na ponovno rješavanje, navodeći kako treba primijeniti materijalno pravo što se tiče zastare, te da je potrebno odlučiti o ostalim navodima iz tužbe.

5. U ponovnom suđenju ovaj predmet se vodi pod poslovnim brojem UsI-2179/22.

6. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 08. veljače 2024. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04 i 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13 - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 120/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/13, 148/13, 83/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 143/14; u daljnjem tekstu ZPD) propisano je da se porez na dohodak utvrđuje i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdoblje).

11. Člankom 36. stavkom 1. ZPD-a određeno je da se rezidentima ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ZPD-a, umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 2.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Rezidentima se kod ostvarene mirovine na temelju prijašnjih uplata obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje i na temelju prijašnjih uplata premija osiguranja za dokup dijela mirovine na teret poslodavca te kod ostvarene mirovinske rente na temelju prijašnjih uplata sredstava na teret poslodavca, priznaje osobni odbitak u visini ukupne mirovine i mirovinske rente ostvarene u poreznom razdoblju, najmanje 2.600,00 kuna, a najviše do 3.800,00 kuna mjesečno. Stavkom 2. istog članka, u točkama 1. i 2. propisano je da rezidenti mogu uvećati osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. ZPD-a u visini: 1. 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za uzdržavane članove uže obitelji te bivšega bračnog druga za kojeg plaćaju alimentaciju, 2. za uzdržavanu djecu: 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za prvo dijete, 0,7 za drugo, 1,0 za treće, 1,4 za četvrto, 1,9 za peto, a za svako daljnje dijete faktor osnovnoga osobnog odbitka progresivno se uvećava i to za 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0… više u odnosu prema faktoru osnovnoga osobnog odbitka za prethodno dijete. Stavkom 4. tog članka određeno je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ZPD-a ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. ZPD-a, na godišnjoj razini.

12. Člankom 53. stavkom 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15; u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da ako u tijeku poreznog razdoblja uzdržavani član uže obitelji i/ili dijete za koje porezni obveznik u istom poreznom razdoblju koristi dio osobnog odbitka prema članku 36. stavku 2. ZPD-a, ostvari primitke iz članka 53. stavka 1. Pravilnika u iznosu većem od 13.000,00 kuna godišnje, porezni obveznik koji je po toj osnovi koristio osobni odbitak, obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu. U tom slučaju, porezni obveznik nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi koristiti osobni odbitak za te uzdržavane članove uže obitelji i djecu, a uzdržavani član uže obitelji i/ili dijete koji je ostvario oporezive primitke od kojih se prema članku 5. ZPD-a utvrđuje dohodak, može, u skladu sa člancima 39. i 40. ZPD- a, podnijeti godišnju poreznu prijavu i koristiti osobni odbitak iz članka 36. ZPD-a. Na poreznog obveznika uzdržavatelja i na uzdržavanog člana primijenit će se poseban postupak u skladu s člankom 43.a ZPD-a te će mu Porezna uprava dostaviti privremeno porezno rješenje u skladu s člankom 43.a stavkom 5. ZPD-a pod uvjetom da porezni obveznik nije u skladu s člankom 89.b stavkom 3. Pravilnika izuzet od primjene posebnog postupka.

13. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je prvostupanjsko tijelo privremenim poreznim rješenjem od 14. srpnja 2016. godine tužitelju za 2015. godinu utvrdilo dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 102.561,61 kn, sukladno odredbi članka 36. stavka 1. i stavka 2. ZPD-a ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 46.800,00 kn, obvezu poreza i prireza u iznosu od 11.559,24 kn, uplaćeni predujam poreza i prireza u iznosu od 8.556,24 kn, te razliku poreza i prireza za uplatu u iznosu od 3.003,00 kn. Prvostupanjsko tijelo tužitelju nije priznalo pravo na uvećani osobni odbitak po osnovi uzdržavanog djeteta, sina L. P., jer je isti u 2015. godini ostvario primitak koji je prešao iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. ZPD-a, odnosno ostvario je primitak veći od 13.000,00 kn. Prigovor tužitelja u kojem je istaknuo da mu nije pravilno obračunato pravo na uvećanje osobnog odbitka za sina L. P., prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 24. kolovoza 2016. godine odbilo, navodeći da mu se sukladno članku 36. stavku 4. ZPD-a sin L. P. ne može priznati kao uzdržavani član. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv prvostupanjskog rješenja od 24. kolovoza 2016. godine, u kojoj je ponovo istaknuo da mu je trebalo priznati pravo na uvećanje osobnog odbitka za sina L. P., iako je nesporno da mu je sin u 2015. godini ostvario primitke veće od 13.000,00 kn, tuženik je rješenjem od 07. siječnja 2020. godine istu odbio, te istaknuo da sukladno odredbi članka 53. stavka 3. Pravilnika tužitelj u tom slučaju nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi koristiti osobni odbitak za uzdržavano dijete (sin L. P.). Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

14. Tužitelj pogrešno smatra da ima pravo na uvećanje osobnog odbitka za sina L. P. za dio godine prije nego mu se sin zaposlio. Naime, u odredbi članka 53. stavka 3. Pravilnika jasno je propisano da ako uzdržavano dijete u istom poreznom razdoblju ostvari primitke veće od 13.000,00 kn, porezni obveznik nema pravo u godišnjoj poreznoj prijavi koristiti osobni odbitak za to dijete. Prema tome, kako je nesporno da je tužiteljevo dijete (sin L. P.) u 2015. godini ostvarilo primitak veći od 13.000,00 kn, tužitelj u ovoj upravnoj stvari nije imao pravo na uvećanje osobnog odbitka za to dijete, odnosno nije imao pravo na uvećanje osobnog odbitka ni za jedan mjesec u 2015. godini, pa ni za one mjesece dok mu je dijete bilo nezaposleno. To da je L. P. na taj svoj primitak u iznosu većem od 13.000,00 kn uredno podmirio svoje porezne obveze, nema nikakvog utjecaja na to da tužitelj u ovoj upravnoj nema pravo na uvećanje osobnog odbitka za L. P.

15. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 16. veljače 2024. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - tužitelju, uz zapisnik o objavi od 16. veljače 2024. godine

- tuženiku - u

spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ