Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-346/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. T. C., G., Š., zastupanog po punomoćniku T. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. P., OIB:.., iz B., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja po punomoćniku T. H., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Povrv-442/2021-74 od 07. veljače 2023., 16. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tužitelja djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Povrv- 442/2021-74 od 07. veljače 2023. godine:
-potvrđuje u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog,
-ukida u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Povrv-442/2021-74 od 07. veljače 2023. godine utvrđeno je da se smatra da je tužitelj povukao tužbu (točka I. izreke); i platni nalog iz rješenja o ovrsi Javne bilježnice S. L. br. Ovrv-434/09 od 23. prosinca 2009. godine je ukinut u cijelosti, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi isplate iznosa od 1.6052,007,15 EUR / 12.447,047,84 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 22. prosinca 2009. godine pa sve do isplate, ali i zahtjev tužitelja u vezi isplate iznosa od 14.726,70 EUR / 110.958,30 kuna zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos (točka II. izreke).
2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, i to drugom sucu navedenog suda.
3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.) Žalba je djelomično osnovana.
5.) Pobijanu odluku sadržanu u točki I. izreke sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl.295.st.2. ZPP-a, jer na ročište za glavnu raspravu održano dana 07. veljače 2023. godine nije pristupio tužitelj niti njegov punomoćnik, koji je na istu bio uredno pozvan a svoj izostanak nije opravdao, a tuženik, koji pristupio na ročište odbio se je upustiti u raspravljanje. Odluku sadržanu u točki II. izreke sud prvog stupnja donosi nakon presumiranog povlačenja tužbe pozivom na odredbu čl.451.st.3. ZPP-a.
6.) Sporeći pravilnost odluke o presumiranom povlačenju tužbe (točka I. izreke rješenja) tužitelj u bitnome ističe da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje navedene odluke, a koje su propisane odredbom čl.295.st.2. ZPP-a – jer je riječ o situaciji kada sa ročište nisu izostale obje stranke već samo jedna (tužitelj) a druga se je odbila upustiti u raspravljanje; da iz obrazloženja nije razvidno koji zakon sud prvog stupnja primjenjuje, jer je odredbu čl.295.st.2. ZPP-a mogao primijeniti samo u sadržaju bez izmjena izvršenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN broj 80/22. – dalje: ZID ZPP/22), a pri iznošenju navedenog se poziva i na susku praksu izraženu u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2182/15.
6.1.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog slijedećih razloga.
7.) Uvodno treba napomenuti da je odredbom čl.295.st.2. sada važećeg ZPP-a (sa izmjenom iz ZID ZPP 80/22) propisano: "Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu", dok je odredbom istog članka, ali bez izmjena iz ZID ZPP 80/22, bilo propisano: "Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke, ili ako dođu na ročište ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu".
7.1.) Dakle, iz navedenog doista proizlazi da je institut presumiranog povlačenja tužbe nešto drugačije reguliran navedenim odredbama, s tim da treba reći i to da je u predmetnom slučaju, imajući u vidu prijelaznu i završnu odredbu čl.107. ZID ZPP 80/22, trebalo primijeniti odredbu čl.295.st.2. ZPP-a u sadržaju prije novele ZID ZPP 80/22. Međutim, i primjenom navedene odredbe – kojom je propisano da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke, ili ako dođu na ročište ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu, pobijana odluka je pravilna i zakonita, odnosno ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje da u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za njenu primjenu.
8.) Naime, vezano za naprijed navedenu odredu pravni stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom izvanredne revizije u odluci (rješenju) Rev-3838/18 od 09. siječnja 2019. godine, a povodom postavljenog pitanja: "Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi li do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP ili će sud održati raspravu s prisutnom strankom u smislu odredbe čl. 295. st. 1. ZPP".
8.1.) Polazeći od sadržaja odredbe čl.295.st.1. i st.2. ZPP-a Vrhovni sud RH je na postavljeno pitanje odgovorio da prema pravnom shvaćanju toga suda u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP, jer u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje, i da u takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati).
9.) S obzirom na to da tužitelj doista na ročište dana 07. veljače 2023. godine nije pristupio a bio je uredno pozvana, a nije niti opravdao svoj izostanak, i s obzirom da se je tuženik odbio upustiti u raspravljanje, sud prvog stupnja je donio pravilnu odluku o presumiranom povlačenju tužbe, sve to pozivom na naprijed navedenu zakonsku odredbu. Isto tako, imajući u vidu i naprijed navedeno pravno shvaćanje VSRH, neutemeljeno je tužiteljevo žalbeno pozivanje pri sporenju donesene odluke na ranije shvaćanje ovog drugostupanjskog suda izraženo u odluci Gž-2182/15.
10.) Nadalje, kada osporava pravilnost primjene odredbe čl.295.st.2. ZPP-a, tužitelj u žalbi ističe i to da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja kako je tužitelj na raspravu od 07. veljače 2023. godine bio uredno pozvan, a to stoga što u pozivu na navedenu raspravu nije bio upozoren na posljedice ne pristupanja na ročište za glavnu raspravu propisane navedenome odredbom, no niti navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.
10.1.) Naime, sasvim je u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da urednost pozivanja na neko raspravno ročište ne podrazumijeva samo to da je poziv osobi koja se poziva na to ročište pravilno uručen, odnosno da pri toj dostavi nisu povrijeđena pravila kojima se regulira dostava poziva, već navedeno podrazumijeva i to da je poziv, u skladu sa odredbom čl.114.st.4. ZPP-a, sadržavao i valjano upozorenja o posljedicama ne pristupanja na ročište.
10.2.) Kao dokaz da tužitelj, odnosno njegov punomoćnik u osobi odvjetnika, nije uredno pozvan na ročište od 07. veljače 2023. godine, tj. da je pozvan bez upozorenja o posljedicama neopravdanog izostanka, tužitelj je uz žalbu priložio rješenje (list 363) od 24. siječnja 2023. godine. Iz tog rješenja proizlazi da se radi o rješenju kojim se stranke obavještavaju da ročište za glavnu raspravu, koje je bilo zakazano za 03. veljače 2023. godine, odgađa za dan 07. veljače 2023. godine, i to rješenje doista ne sadrži nikakva upozorenja strankama glede posljedica propisanih odredbom čl.295.st.2. ZPP-a.
10.3.) Dakle, već iz navedenog rješenja, ali i iz sustava e-spis, sasvim izvjesno proizlazi, što tužitelj zanemaruje ili svjesno prešućuje, da je raspravno ročište, koje je održano dana 07. veljače 2023. godine, u stvari ročište koje je u dva navrata bilo odgađano. Naime, iz sustava e-spis sasvim izvjesno proizlazi da je navedeno raspravno ročište prvotno bilo zakazano za dan 19. prosinca 2022. godine te da je dana 15. studenog 2022. godine za punomoćnika tužitelja odvjetnika T. H. kreiran i otpravljen poziv za to ročište, a primatelju je uručen dana 16. studenog 2022. godine. Iz kreiranog, otposlanog te uručenog poziva sasvim izvjesno proizlazi da isti sadrži slijedeće:
"POZIV ZA GLAVNU RASPRAVU
Odvjetnik T. H.
Pozivate se na glavnu raspravu u gornjem predmetu koja će se održati 19. prosinca 2022. u 14:00 sati, soba broj 22 1.KAT.
Na ročištu će se izvoditi dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu stranke. Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom (članak 295. stavak 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19, 80/22 – dalje: ZPP).
Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (članak 295. stavak 2. ZPP-a).
Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP-a).
Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno gore navedenom, sud neće uzeti u obzir (članak 299. stavak 3. ZPP-a)".
10.4.) Dakle, iz naprijed navedenog izvjesno proizlazi da je punomoćnik tužitelja u pozivu koji mu je uručen dana 16. studenog 2022. godine upozoren i na moguće posljedice ne pristupanja na zakazanu raspravu propisane odredbom čl.295. st.2. ZPP-a. Navedeno raspravno ročište je kasnije u dva navrata odgađano bez slanja novih poziva već procesnim rješenjima suda, što ni na koji način ne utječe na urednost pozivanja na koju se u žalbi tužitelja ukazuje.
11.) Nadalje, tužitelj u žalbi ističe da je nezakonita i odluka o točki II. izreke, kojom je sud, ukidajući platni nalog iz rješenja o ovrsi te odbijajući postavljeni zahtjev meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, što nije mogao jer se meritorno o tužbenom zahtjevu može odlučiti samo presudom, a i da je navedenom odlukom prekoračio tužbeni zahtjev jer je sudio o zahtjevu koji se smatra povućenim. U navedenom djelu žalba tužitelja je djelomično osnovana.
11.1.) Naime, u postupcima povodom prigovora protiv platnog naloga, u skladu sa odredbom čl.451. ZPP-a, sud o glavnoj stvari (predmetu spora) odlučuje presudom, bilo da održava na snazi platni nalog, bilo da ga ukida u kojem slučaju mora i odbiti tužbeni zahtjev.
11.2.) Međutim, odredbom čl.456.st.1. ZPP-a je propisano da tužitelj može bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora povući tužbu, u kojem slučaju će sud rješenjem ukinuti platni nalog. Dakle, u slučaju povlačenja tužbe, pa i onog presumiranog utemeljenog na odredbi čl.295.st.2. ZPP-a, koje se utvrđuje rješenjem, sud nije ovlašten meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu njegovim odbijanjem, kako je to učinio sud prvog stupnja u točki II. izreke pobijanog rješenja, na koji način je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu iz odredbe čl.354.st.1. u svezi čl.456.st.1. ZPP-a.
12.) Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenja u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog, a temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, žalbu tužitelja djelomično uvažiti te ukinuti pobijano rješenje u točki II. izreke, u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
13.) Tužitelju nije dosuđen trošak izjavljivanja žalbe jer je sa istom uspio u neznatnom dijelu.
Bjelovar, 16. veljače 2024.
Sudac
Antun Dominko, v.r.
