Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž-379/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. I., odvjetnici u Z. protiv tuženika J. Š. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2006/2022-15 od 20. rujna 2023., dana 16. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2006/2022-15 od 20. rujna 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Sporazumom stranaka od 4. studenoga 2021., ugovoreno u članku 5. da će tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 150.000,00 eur po isplati kupoprodajne cijene od kupca A. Š., koja je isplaćena prema tvrdnjama tužiteljice 8. siječnja 2022., što tuženik ne spori, a da je kupoprodajna cijena isplaćena može se također zaključiti i iz povijesnog zk uloška br. 2286 k.o. B. iz kojeg je razvodno da se kupac upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, dostavljen uz tužbu. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da je najkasnije u siječnju 2022. dospjela obveza tuženika po navedenom sporazumu te je isti do dostave tužbe dana 20. travnja 2022. imao više nego dovoljno vremena ispuniti svoju obvezu tužiteljici, slijedom čega navode tuženika da ranije nije mogao podmiriti dugovani iznos jer nije imao načina da to učini s obzirom da je tužiteljica tek 12. svibnja 2022. otvorila devizni račun kod R. A. d.d. te je time omogućila tuženiku realizaciju uplate, ocjenjuje kao nelogične i nevjerodostojne, a niti tuženik ničim nije potkrijepio da je pokušao dugovani iznos platiti mirnim putem tužiteljici prije utuženja.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tuženik dao povoda za tužbu zbog čega mu ne pripada pravo na parnični trošak.

8. Žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost odluke o parničnom trošku navodeći da je tužiteljica trebala pozvati tuženika dopisom u mirnom postupku prije upuštanja u parnicu, da izvrši uplatu iznosa od 150.000,00 EUR na određeni račun što je propušteno navesti u cit. Sporazumu stranaka od 04. studenog 2021.

9. Međutim, takvi navodi tuženika ne mogu se prihvatiti. Naime, sporazumom stranaka od 4. studenoga 2021., ugovoreno u članku 5. da će tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 150.000,00 eur po isplati kupoprodajne cijene od kupca A. Š., koja je isplaćena 8. siječnja 2022. i to u roku od 8 dana od dana isplate kupoprodajne cijene, dok nije ugovoreno niti postoji obveza tužiteljice da poziva tuženika u mirnom postupku izvršiti dogovorenu isplatu.

10. Isto tako, tuženik nije čak niti po primitku tužbe 20. travnja 2022. postupio po citiranom sporazumu, već je tek isplatu po Sporazumu izvršio tek 12. svibnja 2022., a niti je dokazao da je da je pokušao dugovani iznos platiti mirnim putem tužiteljici prije utuženja.

11. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik mogao sukladno čl. 186. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO), ispuniti svoju obvezu iz navedenog sporazuma tužiteljici polaganjem dugovanog iznosa u sudski polog, a isto tako mogao je položiti dugovani iznos i u javnobilježnički polog sukladno čl. 110. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22 - dalje u tekstu: ZJB), čime bi se oslobodio svoje obveze iz navedenog sporazuma.

12. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi da tuženik svojim postupcima nije dao povoda za podnošenje predmetne tužbe, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjenje propisane pretpostavke za primjenu odredbe čl.157. ZPP-a.

13. Stoga kako žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke te kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

14. Tuženiku nije dosuđen trošak nastao izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu 16. veljače 2024.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.