Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europska avenija 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: 62 P-478/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, pravnoj stvari tužitelja Dom za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z., Z.,

OIB: …,

zastupan

po

punomoćniku

G.

M., odvjetniku iz V., protiv tuženika Z. Š. iz J., …

.., OIB: …, nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku I. K., odvjetniku iz V., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave održane 17. siječnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika na ročištu za donošenje i objavu presude 16. veljače 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. Š., J., OIB: …, da tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z.,

Z. OIB: …, s osnova dospjelih, a nenaplaćenih

mjesečnih iznosa za pružene usluge smještaja L. Š. po ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 28.4.2020.godine, isplati ukupan iznos od 3.716,23 eura/28.000,00 kuna, uvećan za zakonsku kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2022.godine, a od 1.1.2023.godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.7.2020.godine do konačne isplate;

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.10.2020.godine do konačne isplate;

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.11.2020.godine do konačne isplate;

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.12.2020.godine do konačne isplate;

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.1.2021.godine do konačne isplate;

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.2.2021.godine do konačne isplate;

- 530,89 eura/4.000,00 kuna od dana 16.3.2021.godine do konačne isplate,

- sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi trošak u iznosu od 200,00 eura privremenom zastupniku tuženika za zastupanje tuženika u ovom predmetu.

III. Nalaže se tuženiku Z. Š., J…, OIB: …, da tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z.,

Z., OIB: …, nadoknadi prouzročeni parnični trošak u

iznosu od 1.343,73 eura, uvećan za zakonsku kamatu koja na isti teče od dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako

polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena i sve to u roku od 15

dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. O zahtjevu tužitelja za naknadom troška postupka za zastupanje tužitelja na ročištu za donošenje i objavu presude sud će odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika 09. lipnja 2022., radi isplate 28.000,00 kn. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je sa tuženikom zaključio 28. travnja 2020. ugovor o međusobnim pravima i obvezama, vezano za smještaj korisnika L. Š. u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z..

Tužitelj je u cijelosti izvršio sve svoje obveze prema L. Š. iz predmetnog ugovora, dok je tuženik tek djelomično izvršio svoje obveze iz ugovora prema tužitelju. Naime, tuženik nije tužitelju uplatio iznose od po 4.000,00 kn, a što je bio dužan učiniti do 15.tog dana u mjesecu za tekući mjesec na ime mjesečne cijene za pružene usluge

L. Š., pobliže navedene u članku I. predmetnog ugovora i to za razdoblje:

srpanj 2020., listopad 2020., studeni 2020., prosinac 2020., siječanj 2021., veljaču 2021., i ožujak 2021. Dakle, tuženik je ostao dužan tužitelju isplatiti ukupan iznos od 28.000,00 kn s osnova pruženih, a neplaćenih usluga smještaja u domu za starije i nemoćne osobe. Prije podnošenja tužbe tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku sa zahtjevom za plaćanje navedenog dugovanja, ali se tuženik oglušio na pozive tužitelja.

Zbog navedenog, kako tuženik nije izvršio svoju dospjelu obvezu prema tužitelju iz predmetnog ugovora, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od ukupno 28.000,00 kn, uvećan za zakonsku kamatu koja na svaki mjesečni iznos od po 4.000,00 kn teče od 16. u mjesecu i to za mjesec srpanj,

listopad, studeni i prosinac 2020. godine te za siječanj, veljaču i ožujak 2021. pa do isplate.

2. Podneskom od 21. prosinca 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude obzirom da je od 01. siječnja 2023. uveden euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj te je došlo i do promjene u načinu iskazivanja stope zakonske zatezne kamate.

3. Sud je pokušao dostaviti tuženiku tužbu uz poziv za davanje pisanog odgovora na tužbu na adresu naznačenu u tužbi, ali je dostava ostala bezuspješna.

Stoga je zatražena provjera adresa tuženika od nadležne policijske postaje.

4. Prema izvješću Policijske uprave O.- B., I. Policijske postaje

O. s ispostavom Č. od 14. rujna 2022. proizlazi da je nakon izvršene terenske provjere u J., B. … utvrđeno da Z. Š., OIB: …

ne stanuje na navedenoj adresi. Nadalje, uvidom u službene evidencije MUP-a RH utvrđeno je da je predmetni 20. travnja 2016. izvršio urednu odjavu iz registra prebivališta građana u Republici Hrvatskoj te je zbog rada u inozemstvu prijavio adresu stanovanja u Republici NJ. u mjestu C., T…

5. Budući da se tuženik nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud ga je pozvao rješenjem od 28. rujna 2022.da u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja postavi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj te da po imenu, prezimenu i adresi te osobe obavijesti sud, uz upozorenje da ako tuženik ne postavi takvog punomoćnika, sud će mu na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome će obavijestiti stranku.

6. Kako je dostava tuženiku i na adresu iz izvješća Policijske uprave O.-

B., I. Policijske postaje O. s ispostavom Č. ostala bezuspješna sud je donio rješenje 05. siječnja 2023. (list 26 spisa), kojim je tuženiku postavio privremenog zastupnika – odvjetnika I. K. iz V., sukladno odredbi članka 84. stavak

1. i 2. točka 4. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19, 80/22, 114/22). Oglas o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku objavljen je u Narodnim Novinama br. 22/2023 od 24. veljače 2023.

7. Privremeni zastupnik tuženika u odgovoru na tužbu (list 40 spisa) čini nespornim da je između stranaka 28. travnja 2020. sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a vezano za smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. A. u Z.. Ujedno navodi da nije uspio ostvariti kontakt sa tuženikom niti doći do adrese njegovog boravišta te je predložio da sud pokuša službenim putem pribaviti ove podatke od Policijske uprave u O..

8. Nakon primitka odgovora na tužbu po privremenom zastupniku tuženika sud je ponovno zatražio terensku provjeru adrese tuženika i provjeru iste u evidenciji MUP- a. Iz izvješća I. Policijske postaje O. s ispostavom Č. terenskom provjerom na posljednjoj adresi prebivališta tuženika u J., B. …, utvrđeno je da je

kuća napuštena i derutna, a prema saznanjima iz razgovora sa susjedima policijski službenici su došli do saznanja da u toj kući nitko ne živi već oko 4 do 5 godina, a predmetni Z. Š. se nalazi negdje na području R. NJ..

9. Na pripremnom ročištu od 27. listopada 2023. privremeni zastupnik tuženika je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje tuženika, obzirom da je njegova adresa nepoznata pa sud obzirom da se točna adresa tuženika nije mogla utvrditi ni putem nadležne policijske postaje nije izveo dokaz saslušanjem tuženika, budući je činjenično stanje dostatno utvrđeno materijalnim dokazima koje je tužitelj dostavio u spis te saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja.

10. U dokaznom postupku sud je saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja M. B. te pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključen između tužitelja i tuženika 28. travnja 2020. na listu 5-9 spisa, izvršio uvid u pregled uplata i zaduženja za tuženika po predmetnom ugovoru, odnosno u kartice kupaca na listu 10-12 spisa, pročitao opomenu od 22.4.2021. upućenu tuženiku na listu 13 spisa, izvješće PU O. –

baranjske, I. policijske postaje O. s Ispostavom Č. od 14. rujna 2022. na listu 22, rješenje o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku na listu 26-27, odgovor na tužbu na listu 40, izvješće PU O. – B., I. policijske postaje O. s

ispostavom Č. o terenskoj provjeri adrese tuženika na listu 44, podnesak tužitelja od 21. prosinca 2023. na listu 51-52 spisa te izvršio uvid u ovjereni izvod otvorenih stavki poslovnog odnosa tužitelja i tuženika na listu 53, pročitao zapisnik CZSS O. od 28. travnja 2020. na listu 54, rješenje CZSS O. od 20.05.2020. i 7.7.2021. na listu 55-57 spisa i socijalnu anamnezu od 29.4.2020. na listu 58 spisa.

11. Na izvedene dokaze nije bilo primjedbi niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

12. Nije izveden dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, jer je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga, a privremeni zastupnik tuženika je izjavio na glavnoj raspravi od 17. siječnja 2024. da također smatra da nije potrebno provoditi financijsko – knjigovodstveno vještačenje.

13. Među strankama nije sporno da su zaključili ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 28. travnja 2020., kojim se tužitelj obvezao na smještaj korisnika L.

Š., rođenog 26. studenoga 1996. i pružanje usluga za istog: smještaja u dom,

prehranu, usluge socijalnog rada i zdravstvene njege, pranje osobnog i posteljnog rublja, korištenje svih prostorija i uključivanje u aktivnosti doma prema vlastitoj želji i interesima te druge usluge utvrđene statutom doma, dok se tuženik Z. Š.

obvezao plaćati za smještaj i usluge doma iznos od 4.000,00 kn mjesečno najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, što proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja i ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji je priložen na listu 5-9 spisa.

14. Nesporno je utvrđeno uvidom u zapisnik Centra za socijalnu skrb O. od

28. travnja 2020. na listu 54 spisa da je Z. Š., kao brat L. Š. istoga

dana zatražio postupanje toga Centra vezano za hitno zbrinjavanje za L. Š.,

koji je osoba s invaliditetom i o kojem je tuženik do tada brinuo, budući da tuženik zbog posla odlazi u NJ. i više nije u mogućnosti brinuti o bolesnom bratu koji je ovisan

o tuđoj pomoći i nije u mogućnosti živjeti sam. Za L. Š. je dogovoren smještaj kod tužitelja te je Centar za socijalnu skrb donio usmeno rješenje da se istome priznaje socijalna usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z., O…, s danom 28. travnja 2020. pa nadalje

dok za to postoje zakonski uvjeti.

15. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb O. broj klasa: UP/I-551-

05/20-02/33, URBROJ: 2158-017-03/2-20-3 od 20. svibnja 2020. na listu 57 spisa nedvojbeno je utvrđeno da je Centar priznao L. Š. pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama kod tužitelja počevši od 28. travnja 2020. te da će cijenu usluge smještaja plaćati njegov brat Z. Š., a temeljem ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sklopljenim između Doma za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z. i Z. Š. dana 28. travnja 2020. godine.

16. Iz socijalne . Centra za socijalnu skrb O. od 29. travnja 2020. na listu 58 spisa nedvojbeno je utvrđeno

da

je

brat

tuženika

L.

Š.

osoba

s

invaliditetom, bez prihoda, ima poteškoće u govoru, vidu, nesamostalan je u zadovoljavanju osobnih životnih potreba te su na adresi u J., B…., neadekvatni stambeni uvjeti i loša je materijalna situacija obitelji. Iz anamneze proizlazi da se L. brat Z. Š. obratio Centru i izvijestio ga da je za brata pronašao smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z., budući da nije u mogućnosti samostalno skrbiti o L. obzirom da bi trebao početi raditi 04. srpnja 2020., a za troškove L. smještaja tuženik je naveo da će ih samostalno podmirivati.

17. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb O. broj klasa: UP/I-551-

05/21-02/56. URBROJ: 2158-017-03/2-21-2 od 07. srpnja 2021. na listu 55-56 spisa nedvojbeno je utvrđeno da je L. Š. prestalo pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z. s datumom 08. srpnja 2021. godine.

18. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja M. B. proizlazi da je, kao zakonska zastupnica Doma za starije i nemoćne osobe Sv. A. Z. 28. travnja 2020. sklopila ugovor o međusobnim pravima i obvezama sa Z. Š., za

njegovog brata L. Š. koji je bio težak bolesnik. U Domu su izvršili sve obveze koje su ugovorom preuzeli za tuženikovog brata L., koji se vrlo teško kretao i kojemu je trebala skrb 24 sata, te se radilo i o psihičkom bolesniku. Skrb se sastojala u tome da mu se redovno daju lijekovi, odvozi na liječničke preglede, osigurava prehrana i oblačenje te održavanje osobne higijene i kupanje. L. je cijelo vrijeme imao pelene te nije mogao kontrolirati osobne potrebe. U Domu su također vodili brigu o pranju njegovog osobnog i posteljnog rublja te su nabavljali sve što je potrebno za njega. Za plaćanje usluge Doma i smještaja bila je ugovorena cijena od 4.000,00 kn mjesečno te je tuženik par puta platio taj smještaj, odnosno prvih dva do tri mjeseca, a zatim nije platio pa je opet platio za jedan mjesec, nakon čega je potpuno prestalo plaćanje u periodu od 01. srpnja 2020. pa nadalje u trajanju od sedam mjeseci, što je razvidno iz knjigovodstvene dokumentacije. Zvali su tuženika više puta, ali se on nije javljao niti je dolazio u Dom te se nije ni telefonskim putem informirao o svome bratu. Kako se radilo o stvarno teškom bolesniku kojemu je bila potrebna cjelodnevna skrb, iz Doma su kontaktirali Centar za socijalnu skrb da pomogne vezano za smještaj L. Š.,

obzirom da nisu bili podmirivani troškovi njegovog smještaja u Domu pa je Centar L. smjestio u udomiteljsku obitelj. Na upit zakonska zastupnica tužitelja je izjavila da su uplate za Dom vršene na račun Doma, a potrajalo je barem oko mjesec dana od kada su se obratili Centru za socijalnu skrb dok Centar nije L. pronašao smještaj, jer bi za takve bolesnike bila najbolja skrb u specijalnoj ustanovi te su iz Centra bili u Domu u Z. vidjeti o kakvom se bolesniku radi.

Tuženik je u početku, kada je L. Š. smješten u Dom Sv. A. u Z.,

bio dva do tri puta u Domu i par puta je zvao telefonom, ali kasnije, kada su ga više puta pokušali telefonski kontaktirati zbog neplaćanja, isti je bio nedostupan.

19. Na iskaz zakonske zastupnice tužitelja nije bilo primjedbi te ga je sud prihvatio kao istinit, jer je iskazivala uvjerljivo i razložno te sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu.

20. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

21. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje

22. U ovom je predmetu tužitelj dokazao postojanje tražbine prema tuženiku na temelju naprijed navedene materijalne dokumentacije i iskaza zakonske zastupnice tužitelja, a iz kojih je sa sigurnošću utvrđeno da su stranke bile u ugovornom odnosu, budući su 28. travnja 2020. zaključile ugovor o međusobnim pravima i obvezama, kojim se tužitelj obvezao pružiti smještaj i ostale usluge naznačene u članku I. toga ugovora bratu tuženika L. Š., dok se tuženik obvezao u članku II. istog ugovora kao korisnik – obveznik plaćanja plaćati tužitelju za usluge iz točke I. ugovora cijenu u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec.

23. Nesporno je da je tužitelj svoje obveze po ugovoru o međusobnim pravima i obvezama prema bratu tuženika L. Š. ispunjavao kroz cijelo utuženo razdoblje te da tuženik nije platio tužitelju ugovorenu cijenu za usluge tužitelja prema njegovom bratu L. Š.. Iz ovjerenog izvoda otvorenih stavki tužitelja na listu 53 spisa utvrđeno je da tuženik nije platio cijenu kojom se obvezao za svog brata L. Š.

za sljedeće razdoblje: srpanj 2020., listopad 2020., studeni 2020., prosinac 2020. te za siječanj 2021., veljaču 2021. i ožujak 2021., odnosno ostao je dužan ukupno 28.000,00 kuna tužitelju (sedam mjeseci x 4.000,00 kuna).

24. Prema iskazu zakonske zastupnice tužitelja i uvidom u opomenu pred pokretanje sudskog postupka od 22. travnja 2021. proizlazi da je tužitelj u više navrata pokušao kontaktirati telefonskim putem tuženika, radi ispunjavanja obveze plaćanja koju je predmetnim ugovorom preuzeo, ali bezuspješno, jer se isti nije javljao niti se više interesirao za zdravlje svoga brata koji je bio smješten kod tužitelja.

25. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude, jer tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze prema tužitelju iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. travnja 2020.

26. Tužitelju na dosuđeni iznos od 3.716,23 eura/ 28.000,00 kuna (službeni tečaj 1 EUR= 7,53450 kn) pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima kako je u izreci presude u stavku I. pobliže naznačeno.

27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti te mu je tuženik dužan naknaditi nužne troškove.

28. Tužitelj potražuje trošak na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu ukupno 84,00 EUR, trošak objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika u iznosu od 59,73 EUR te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku: za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 27.10.2023. iznos od 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 12.12.2023. iznos od 200,00 EUR, za sastav podneska od

21.12.2023. iznos od 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 17.01.2024. iznos od 200,00 EUR te za pristup na ročište za donošenje i objavu presude iznos od 100,00

EUR. Ujedno potražuje trošak zastupanja tuženika po privremenom zastupniku u iznosu od 200,00 EUR. Dakle, tužitelj sveukupno potražuje na ime troška ovog parničnog postupka iznos od 1.443,73 EUR.

29. Privremeni zastupnik tuženika zatražio je trošak postupka u iznosu od ukupno 200,00 EUR-a, a koji se trošak odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR-a te zastupanje na ročištima od 27.10.2023., 12.12.2023. i 17.01.2024.

u iznosu od 3 x po 50,00 EUR.

29.1. Navedeni trošak je bio opravdan, a odluka o trošku privremenog zastupnika temelji se na odredbama čl. 84. i čl. 85. Zakona o parničnom postupku. Za napomenuti je da prema zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela svih županijskih sudaca sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. broj: Su IV-148/2018 od 21. studenoga 2018., sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenih zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.

30. Trošak tužitelja koji je zatražen u iznosu od ukupno 1.443,73 eura sud smatra osnovanim do iznosa od 1.343,73 eura, jer je troškovnik punomoćnika tužitelja sukladan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), dok će o zahtjevu za naknadu troška u iznosu od 100,00 eura za zastupanje tužitelja na ročištu za donošenje i objavu presude sud odlučiti naknadno,

posebnim rješenjem, nakon ročišta za objavu, jer je u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo neizvjesno da li će tužitelju taj trošak nastati ili ne, odnosno hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na to ročište.

U Valpovu 16. veljače 2024. godine

Sutkinja:

Tatjana Varžić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu, u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Privremenom zastupniku tuženika.