Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-436/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. J. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici Ž. K. (ranije P.), odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2841/20-14 od 23. srpnja 2021., 16. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se kao neosnovana odbija i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2841/20-14 od 23. srpnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravovremena tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je predana sudu 9. lipnja 2020.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj po punomoćniku zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 282. st. 1. ZPP-a i predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode tužitelja, predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Utvrdivši da je 6. svibnja 2020. tužitelj zaprimio zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-524/2018-18 od 30. ožujka 2020. kojim je sukladno čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. 131/20 – dalje: OZ) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dostave tog zaključka, te utvrdivši da je tužitelj tužbu u ovome parničnom predmetu podnio 9. lipnja 2020., prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem tužbu kao nepravovremenu odbacio primjenom čl. 282. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (članak 16. ZPP-a) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti.

6. Pobijajući takvu odluku prvostupanjskog suda tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je rok od 15 dana za podnošenje tužbe od primitka zaključka kojim se upućuje na pokretanje parnice prekluzivan, te navodi da je Ovršni zakon lex specialis u odnosu na Zakon o parničnom postupku, pa da je prvostupanjski sud primjenom čl. 282. st. 1. ZPP-a pogrešno odbacio tužbu. Poziva se na odredbu čl. 55. st. 1. OZ-a i iznosi da istom nije propisano da nepodnošenje tužbe u roku od 15 dana od primitka zaključka povlači za sobom sankciju odbacivanja tužbe.

7. Suprotno naprijed iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem tužbu kao nepravovremenu odbacio, pravilno ocijenivši da je rok od 15 dana za podnošenje tužbe od primitka predmetnog zaključka prekluzivan.

8. Prije svega valja reći da iz obrazloženja zaključka od 30. ožujka 2020. proizlazi da je tužitelj kao ovršenik 23. listopada 2019. podnio „redovnu“ žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-524/2018-4 od 10. listopada 2019. (a ne žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. OZ-a kod koje je odredbama čl. 55. OZ-a uređeno postupanje suda kod upućivanja na parnicu), a u kojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi je iznio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Kako je ovrhovoditelj u svome očitovanju na žalbu protiv rješenja o ovrsi osporio žalbene navode ovršenika, ovršni sud je primjenom čl. 52. st. 3. OZ-a donio zaključak kojim je ovršenika/tužitelja uputio da u roku od 15 dana od primitka istoga pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Iz odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a proizlazi da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9.-11. OZ-a u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama čl. 52. st. 4. OZ- a, donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojega je izjavio žalbu.

9.1. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10. Kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz čl. 52. st. 3. OZ-a, primjenjuje se odredba čl. 282. st. 1. ZPP-a, a to stoga što za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom čl. 52. OZ-a, kao i žalbe uređene odredbom čl. 55. OZ-a, je predviđen isti rok od 15 dana, a koji rok je prekluzivan. Takvo shvaćanje da se radi o prekluzivnom roku je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 477/2021-3 od 17. listopada 2023. koja je donesena u povodu pravnog pitanja koje glasi: "Je li rok od 15 dana za pokretanje parnice propisan odredbom čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona prekluzivne ili instruktivne naravi?".

11. Kako nisu ostvareni žalbom istaknuti razlozi, niti oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.

12. O troškovima žalbenog postupka tužitelja ovaj sud nije odlučivao jer taj trošak nije bio zahtijevan, dočim tuženiku nije dosuđen zahtijevani trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Bjelovar, 16. veljače 2024.

Sudac

Vladimir Šestak v.r.