Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-346/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. T. C., G., Š., zastupanog po punomoćniku T. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. P., OIB:.., iz B., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja po punomoćniku T. H., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Povrv-442/2021-98 od 04. prosinca 2023., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj 3 Povrv-442/2021-100 od 20. prosinca 2023. godine, 16. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se uvažava kao osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Povrv- 442/2021-98 od 04. prosinca 2023. godine, ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj 3 Povrv-442/2021-100 od 20. prosinca 2023. godine:
-potvrđuje u točki I. izreke;
-preinačuje u točki II. izreke, tako da glasi:
"Nalaže se tužitelju V. T. C., G., Š., da tuženiku Z. P. iz B., isplati na ime naknade troška postupka odlučivanja o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje iznos od 10.062,46 EUR, u roku od 15 dana, a sa preostalim dijelom zahtjeva, preko navedenog iznosa pa do iznosa od 29.442,06 EUR, tuženik se odbija kao s neosnovanim."
II.) Točka III. izreke, kao ne pobijana, ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Povrv-442/2021-98 od 04. prosinca 2023. godine, ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj 3 Povrv- 442/2021-100 od 20. prosinca 2023. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja iz podneska datiranog sa 10. veljače 2023. godine, za povratom u prijašnje stanje zbog propuštanja punomoćnika tužitelja da pristupi na ročište za glavnu raspravu dana 07. veljače 2023. godine u 13:00 sati (točka I. izreke).
1.1.) O troškovima postupka povodom zahtjeva za povrat u prijašnje stanje odlučeno je na način da je tužitelju naloženo da tuženiku isplati iznos od 29.442,06 EUR / 221.831,20 kuna (točka II. izreke), a preko navedenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 79.534,14 EUR tuženik je odbijen kao s neosnovanim (točka III. izreke).
2.) Protiv navedenog rješenja sadržanog u točki I. i točki II. izreke, žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači prihvaćanjem zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, ili da ga ukine a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
3.) Žalba je djelomično osnovana.
4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl.117.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), jer nalazi utvrđenim da do propuštanja tužiteljeva punomoćnika u osobi odvjetnika da pristupi na ročište za glavnu raspravu dana 07. veljače 2023. godine nije došlo zbog opravdanih razloga već zbog propusta u postupanju tužiteljeva punomoćnika koji se mogu pripisati njegovoj krivnji.
4.1.) Navedeni zaključak sud prvog stupnja izvodi nakon što u provedenom postupku utvrđuje slijedeće važne činjenice:
-da je sporno ročište za glavnu raspravu bilo održano dana 07. veljače 2023. godine u 13,00 sati, s tim da je isto zaključeno u 13,06 sati;
-da na navedeno ročište nije pristupio niti tužitelj niti njegov punomoćnik, iako je o istom bio uredno obaviješten, a o svojoj spriječenosti pristupa nije obavijestio sud;
-da je punomoćnik tužitelja (odvjetnik T. H.) u sudnicu suca zaduženog predmetom pristupio navedenog dana u 13,09 sati;
-da je punomoćnik tužitelja na navedeno ročište krenuo osobnim automobilom nešto prije 11,00 sati te da je tijekom vožnje kod V. došlo do kvara na osobnom vozilu, zbog čega je bio prisiljen sa istim zastati u najbližem auto servisu "Auto Š." u V. oko 11,45 sati;
-da je, prema izdanom radnom nalogu navedenog servisa, vozilo punomoćnika tužitelja u servis zaprimljeno u 11,56 sati, nakon čega je punomoćnik sa zamjenskim vozilom nastavio vožnju prema B.;
-da se je punomoćnik tužitelja, tijekom puta od V. do B., rukovodio vremenom koje je pokazivao sat u zamjenskom vozilu te da je tek nakon pristupa u zgradu suda shvatio da navedeni sat nije pokazivao točno vrijeme;
-da punomoćnik tužitelja, niti nakon kvara na vozilu, niti za vrijeme boravka u servisu niti tijekom vožnje zamjenskim vozilom, nije obavijestio sud o kvaru na vozilu te o mogućem kašnjenju na zakazanu raspravu u 13,00 sati.
4.2.) Naime, sud prvog stupnja polazeći od navedenih utvrđenja, i polazeći od odredbe čl.117.st.1. ZPP-a, zauzima stav da je punomoćnik tužitelja, unatoč kvaru na osobnom vozilu objektivno bio u mogućnosti pravovremeno pristupiti na zakazanu raspravu 07. veljače 2023. godine u 13,00 sati, jer je put iz auto servisa u V. prema B. korištenjem zamjenskog vozila nastavio oko 12,00 sati, te da na raspravu nije pristupio samo zbog toga što se je pouzdavao u vrijeme koje je pokazivao sat u zamjenskom vozilu bez provjere njegove točnosti na osobnom ručnom satu ili na satu vlastitog mobitela, što predstavlja isključivo njegov propust, tj. propust koji je sam skrivio. Pored toga, sud prvog stupnja, pri izvođenju naprijed navedenog zaključka uzima u obzir i to da je punomoćnik tužitelja imao mogućnosti, bilo osobno ili putem svoje tajnice, i obavijestiti sud o nastalom kvaru na vozilu te zatražiti da ga se pričeka sa početkom ročišta za slučaj kašnjenja, a što on nije učinio, a da je imao i mogućnost i angažirati zamjenu od strane drugog odvjetnika sa sjedištem u B., što također nije učinio. Zbog svega navedenog sud prvog stupnja smatra da se ne radi o propuštanju punomoćnika tužitelja u osobi odvjetnika zbog objektivnih opravdanih ne skrivljenih razloga, već upravo zbog postupanja koje se može pripisati njegovom skrivljenom postupanju, zbog čega, pozivom na naprijed navedenu odredbu, odbija zahtjev za povrat u prijašnje stanje.
4.3.) S obzirom da je zahtjev za povrat u prijašnje stanje odbijen, sud prvog stupnja obvezuje tužitelja da tuženiku naknadi trošak koji mu je nastao u svezi zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, i to temeljem odredbe čl.122.st.1. ZPP-a, – s tim da sud tuženiku, kao potreban trošak, priznaje trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, i to za sastav dva podneska u iznosu od po 3.925,94 EUR primjenom Tbr.8.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr. – dalje: Odvjetnička tarifa), trošak zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 15.701,77 EUR, trošak obračunatog PDV-a na navedene radnje u iznosu od 5.888,41 EUR, što sve ukupno čini trošak u iznosu od 29.442,06 EUR / 221.831,20 kuna.
5.) Kada pobija odluku kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za povrat u prijašnje stanje tužitelj u žalbi u bitnome ističe – odnosno, navodi da je na sporno ročište pristupio sa zakašnjenjem od svega 3 minute; da se je sud, pri ocjeni da li je osnovan zahtjev za povrat, pogrešno rukovodio time što punomoćnik tužitelja nije suca zaduženog predmetom obavijestio o kvaru na vozilu te što nije tražio da ga se sačeka sa početkom rasprave, umjesto da se je rukovodio da li je postojao opravdani razlog za ne pristupanje na raspravu zakazanu u 13,00 sati; da su navedeni opravdani razlozi postojali jer nije sporno da je na raspravu pravovremeno (oko 11,00 sati) krenu osobnim vozilom iz Z. u B., da mu se je tijekom puta dogodio kvar na vozilu, zbog čega je isto morao ostaviti u servisu a put od V. nastaviti zamjenskim vozilom što je sve dovelo do toga da nije stigao na vrijeme na zakazanu raspravu; da je uslijed navedenog potpuno irelevantno zašto punomoćnik tužitelja tijekom vožnje zamjenskim vozilom nije provjeravao vrijeme na svojem osobnom satu ili na mobitelu niti se to može pripisivati njegovoj krivnji te uzimati kao razlog kašnjenja na raspravu. Smatra da je sud prvog stupnja uslijed naprijed navedenog učinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da je sud propustio na pravilan način primijeniti odredbu čl.117.st.1. ZPP-a.
5.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje tužitelja ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja ove odluke.
6.) Prije svega neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, tj. onim činjenicama temeljem kojih prosuđuje o postojanju razloga za povrat u prijašnje stanje, a navedeno rješenje nema niti drugih nedostataka zbog kojih ga ne bi bilo moguće na valjan način preispitati. Isto tako, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi sud prvog stupnja učinio i bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje se, u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a u svezi čl.381. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
7.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje o postojanju žalbenog razloga iz odredbe čl.355. ZPP-a, odnosno da se donesena odluka temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
8.) Odredbom čl.117.st.1. ZPP-a je propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.
8.1.) Dakle, razlog za povrat u prijašnje stanje u smislu naprijed citirane odredbe može biti samo neki objektivni događaj koji se je zbio i zbog kojeg stranka nije bila u mogućnosti pristupiti na neko ročište ili zbog kojeg nije mogla poduzeti neku radnju u postupku, što znači da to ne može biti događaj ili radnja koju je skrivila sama stranka ili njen punomoćnik.
9.) U predmetnom slučaju radi se o propuštanju ročišta za glavnu raspravu, koje je održano dana 07. veljače 2023. godine sa početkom u 13,00 sati, i koje je zaključeno u 13,06 sati, s tim da je na to ročište punomoćnik tužitelja pristupio po njegovom zaključenju u 13,09 sati. Tužitelj u žalbi posebno naglašava na svoje zakašnjenje od svega 3 minute, no za ocjenu osnovanosti podnesenog zahtjeva za povrat u prijašnje stanje neodlučno je da li je on zakasnio tri, deset ili trideset minuta, već je odlučno da je pristupio na sud kada je zakazano ročište već završeno, odnosno zaključeno, kao što je to slučaj u ovom predmetu.
10.) U pravu je žalitelj da je za ocjenu da li je osnovan zahtjev za povrat u prijašnje stanje odlučno da li je za to postojao opravdani razlog u smislu naprijed navedenog u točki 8.1. ovog obrazloženja. Isto tako, prihvaćaju se kao utemeljene i žalbene tvrdnje da kvar na prijevoznom sredstvu (osobno vozilo) kojim se stranka ili njen punomoćnik koristio radi pristupa na zakazanu raspravu, koji se je dogodio tijekom putovanja na tu raspravu, objektivno može činiti objektivnu okolnost zbog koje je došlo do propuštanja rasprave a time onda i opravdan razlog za dopuštenje povrata u prijašnje stanje.
10.1.) Međutim, iz dokaza koje je proveo sud prvog stupnja te iz činjenica koje je utvrdio izvođenjem tih dokaza izvjesno proizlazi da kvar na vozilu punomoćnika koji se je dogodio tijekom putovanja od Z. do B., tj. kod V., u konkretnom slučaju nije bio razlog zbog kojeg je došlo do propuštanja.
10.2.) Naime, iz utvrđenih činjenica izvjesno proizlazi da je punomoćnik tužitelja tijekom vožnje osobnim vozilom, zbog uočenih problema u radu motora osobnog vozila, bio primoran svratiti u najbliži servis u V. , gdje je zbog tih problema morao ostaviti svoje vozilo te put prema B. nastaviti zamjenskim vozilom. Isto tako, iz utvrđenih činjenica izvjesno proizlazi da je punomoćnik tužitelja nastavio put zamjenskim vozilom iz V. prema B. najkasnije oko 12,00 sati, što znači da mu je za pristup na raspravu preostalo vrijeme od 60 minuta. Imajući u vidu cestovnu udaljenost (42,4 km putem ŽC3052/D28, odnosno 46,9 km putem D12), te imajući u vidu vrijeme (44-45 minuta) koje je, uz uvažavanje svih zakonskih ograničenja brzine kretanja navedenim cestama, bilo potrebno za savladavanje navedene cestovne udaljenosti do suda u B., punomoćnik tužitelja je zasigurno objektivno bio u mogućnosti pravovremeno pristupiti na zakazanu raspravu u 13,00 sati. To tim više što on niti u svojem iskazu prilikom saslušanja nije isticao da su tijekom putovanja od V. pa do B., na prometnici kojom se je kretao zamjenskim vozilom, postojale neke nove okolnosti (loše stanje kolnika, prometna gužva i sl.) koje su ga usporavale u vožnji, ili okolnosti vezano uz poteškoće sa parkiranjem vozila prilikom dolaska u B. 10.3.) Unatoč naprijed navedenom u prethodnoj točki punomoćnik tužitelja je na zakazano ročište pristupio u 13,09 sati, tj. nakon što je već isto održano (zaključeno), a stvarni razlog navedenog kašnjenja, proizlazi iz njegova iskaza u kojem on navodi da se je pouzdavao u neispravan sat u zamjenskom vozilu, koji nije pokazivao točno vrijeme, što se i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, jednako kako to zaključuje i sud prvog stupnja, ne može smatrati objektivnom okolnošću koja bi predstavljala opravdan razlog propuštanja, već je riječ o radnji odnosno propustu kvalificiranog punomoćnika tužitelja, koji se doista može pripisati njegovoj krivnji. Naime, ne može se prihvatiti da je punomoćnik tužitelja u osobi odvjetnika bio vremenski dezorijentiran sve to zbog činjenice da mu se je na vozilu dogodio kvar zbog kojeg je morao svratiti u najbliži auto servis, jer i iz njegova iskaza proizlazi da je bio svjestan i vremena kada je krenuo na put iz Z. (oko 11,00 sati), bio je svjestan i vremena kada mu se dogodio kvar na vozilu (nešto prije 12,00 sati), bio je svjestan i vremena kada je nastavio put (oko 12,00 sati) iz V. prema B.. Osim toga, kontrolu vremena koje je imao na raspolaganju za savladavanje navedenog puta te za pravovremeni pristup na zakazanu raspravu imao je mogućnost kontrolirati i upotrebom osobnog sata, jer nije naveo da ga nije imao, ili putem mobitela jer nije naveo da ga nije imao. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, od svakog kvalificiranog punomoćnika (odvjetnika), u konkretnoj situaciji u kojoj se je našao punomoćnik tužitelja, to bi se i očekivalo budući je riječ o osobi koja je bila potpuna svjesna važnosti predmeta u kojem je bila angažirana zastupati tužitelja, koja je bila upoznata i sa posljedicama kašnjenja, odnosno ne pristupanja na raspravu, na koju je uredno pozvana a svoje kašnjenje ili ne pristupanje nije prethodno opravdala iako je to objektivno bila u mogućnosti učiniti.
11.) S obzirom na naprijed navedeno ne mogu se prihvatiti kao osnovane žalbene tvrdnje tužitelja da je sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje, pogrešno primijenio odredbu čl.117.st.1. ZPP-a, pa je stoga, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, valjalo u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki I. izreke rješenja. 12.) Sud prvog stupnja je pravilno, primjenom odredbe čl.122.a ZPP-a, obvezao tužitelja da naknadi tuženiku trošak koji mu je nastao povodom podnesenog zahtjeva za povrat u prijašnje stanje.
12.1.) S osnova navedenog troška, ispravljenim rješenjem u tom dijelu, sud prvog stupnja je tuženiku kao potreban trošak, u skladu sa vrijednošću predmeta spora, priznao trošak sastava dva podneska (od 14.02.2023. i 29.08.2023.), i to po 1972 boda, ili 29.580,00 kuna / 3.925,94 EUR, sve to primjenom Tbr.8.t.3. Odvjetničke tarife, i za zastupanje na ročištu 09.11.2023. priznao mu je 7.887 bodova ili 15.701,77 EUR, i na navedene tri radnje u zastupanju trošak obračunatog PDV-a u iznosu od 5.888,41 EUR.
13.) Osnovano tužitelj u žalbi prigovara visini troška priznatog za naprijed navedena dva podneska, za koje je sud trošak odmjerio primjenom Tbr.8.t.3. Odvjetničke tarife – tj. za koje je tuženiku priznato po 1972 boda ili 25 % od 7887 bodova. Međutim, pri tome je sud prvog stupnja ispustio iz vida da se za ostale obrazložene podneske, u skladu sa odredbom Tbr.8.t.3. Odvjetničke tarife ne može priznati trošak u iznosu većem od 50 bodova. Dakle, pravilnom primjenom navedene odredbe odvjetničke tarife, tuženiku je valjalo trošak za navedena dva podneska priznati u vrijednosti od 100 bodova (za svaki po 50 bodova), što daje 199,08 EUR (1.500,00 kuna).
14.) Nadalje, za zastupanje na ročištu na kojem se je raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za povrat u prijašnje stanje sud je tuženiku odmjerio trošak u vrijednosti od 7887 bodova, tj. primjeno Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife kao da se radi o ročištu na kojem se je raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi.
14.1.) Osnovano tužitelj prigovara i visini navedenog priznatog troška. Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, naprijed navedena odredba Odvjetničke tarife ne podrazumijeva ročište na kojem sud raspravljanje o osnovanosti zahtjeva za povrat u prijašnje stanje. Na tom ročištu sud nije raspravljao o predmetu spora, u konkretnom slučaju o mjeničnoj tražbini tužitelja, već o procesnom pitanju – da li je do propuštanja održanog ročišta od strane tužitelja došlo zbog opravdanih razloga i da li s obzirom na to osnovan njegov zahtjeva za povrat u prijašnje stanje. Slijedom toga, za navedeno ročište tuženiku je bilo moguće odmjeriti trošak prema odredbi Tbr.9.t.2. Odvjetničke tarife – tj. u visini od 50 % od nagrade iz Tbr.7.t.1., u konkretnom slučaju u visini od 50 % od 7887 bodova ili 3943,50 bodova, što pak daje iznos od 7.850,89 EUR / 59.125,50 kuna.
15.) Dakle, iz naprijed izloženog bi proizlazilo da je tuženiku pravilnom primjenom odredbi Odvjetničke tarife valjalo, za navedene tri radnje u zastupanju po punomoćniku u osobi odvjetnika, valjalo odmjeriti trošak u iznosu od 8.049,97 EUR. Na navedeni trošak, u skladu sa odredbom Tbr.42. Odvjetničke tarife, tuženiku pripada i pravo na trošak PDV-a u iznosu od 2.012,49 EUR, pa ukupan trošak tuženika na koji ima pravo iznosi 10.062,46 EUR, koliko mu je ovim rješenjem i dosuđeno.
14.) Iz naprijed navedenih razloga valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, žalbu tužitelja djelomično uvažiti i preinačiti točku II. izreke prvostupanjskog rješenja.
Bjelovar, 16. veljače 2024.
Sudac
Antun Dominko, v.r.
