REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-585/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz D., O.:

…, zastupanog po pun. A. G., odvjetniku u S., protiv tuženika

M. B. iz D.,, O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz

O. L.-V. & P. d.o.o. S., te u pravnoj stvari

tužitelja M. B. iz D., O.: …, zastupanog po

odvjetnicima iz O.D. L.V. & P. d.o.o. S., protiv

tuženika I. S. iz D., O.: …,

zastupanog po pun. A. G., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. prosinca 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja, tuženika i pun. tuženika, dana 16. veljače 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju M. B. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplati tužitelju- protutuženiku I. S. iznos od 1.061,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 20.srpnja 2017.godine do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 29.listopada 2016.godine do 20.srpnja 2017.godine zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju M. B. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade imovinske štete isplati tužitelju- protutuženiku I. S. iznos od 32,52 eura sa zakonskim

zateznim kamatama od presuđenja do isplate dok se za više zatražene kamate na ovaj dosuđeni iznos od 29.listopada 2016.godine do presuđenja zahtjev tužitelja odbija; odbija se i zahtjev u odnosu na više zatraženi iznos od 97,31 eura s naslova naknade imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 29.listopada 2016.godine do isplate.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja M. B. koji glasi: "Dužan ¸je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tuženiku- protutužitelju iznos od 17.000,00 kuna (2.256,29 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana 29. listopada 2016. do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate."

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju M. B. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju-protutuženiku I. S. parnični

trošak u iznosu od 2.767,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na

svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 29. prosinca 2017. tužitelj je postavio zahtjev protiv tuženika, radi naknade štete, vezano za štetni događaj od 29.listopada 2016.godine u mjestu D. G., tužitelj navodi da ga je tog dana oko 10 sati tuženik napao bez ikakvog razloga i povoda, verbalno pa potom i fizički, da ga je vrijeđao, udario šakom u lijevu ruku, nastavio ga udarati i uzeo sa poda alat u obliku sjekire, bacio to prema njemu i pogodio ga u područje desnog koljena, radi toga da je nastala rezna rana, potom i hematomi, tužitelj da je trpio bolove vezano uz ozljedu vrata i vratne muskulature, kasnije i glavobolje. Tužitelj postavlja zahtjev tako da na ime neimovinske štete vezano za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete potražuje iznos od ukupno 13.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29.listopada 2016.godine do isplate, ujedno potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio navodima tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naveo je kako je tužitelj zapravo njega napao u njegovom dvorištu ispred broja … ulici G. u D.. Podneskom na ročištu dana

25. travnja 2018. tuženik je podnio protutužbu, traži od tužitelja naknadu imovinske i neimovinske štete iz ovog štetnog događaja, ukupno iznos od 17.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29.listopada 2016.godine do isplate. Predmet po protutužbi spojen je sa ovim predmetom radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, tužitelj (sada tužitelj-protutuženik usprotivio se protutužbi tuženika (sada tuženik- protutužitelj), predlaže da sud protutužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom fotografija (list 3-5 spisa), specijalističkog nalaza od 2. studenog 2016. (list 6-8 spisa),računa od 2. studenog 2016. na iznos od 200,00 kuna (list 9 spisa), specijalističkog nalaza od 9. siječnja 2017. (list 10 spisa), specijalističkog nalaza od 14. studenog 2016. (list 11 spisa), računa od 14. studenog na iznos od 4,48 kuna (list 12 spisa), računa broj 501 od 11. studenog 2016. na iznos od 200,00 kuna (list 13 spisa), računa broj 491 od 2. studenog 2016. na iznos od 250,00 kuna (list 14 spisa), nalaza od 30. listopada 2016. (list 15 spisa), nalaza od 29. listopada 2006. (list 16 spisa), prijave I. S. P. P., kriminalističkoj službi od 29. listopada 2016. (list 17 spisa),

nalaza od 29. listopada 2016. (list 18 spisa), nalaza od 2. studenog 2016. (list 19 spisa), računa na iznos od 20,94 kuna od 2. studenog 2016., na iznos od 20,00 kuna od 2. studenog 2016., te računa na iznos od 57,75 kuna od 2. studenog 2016. (list 20 spisa), specijalističkog nalaza od 24. travnja 2017. (list 21 spisa), diobene pogodbe između M. B. i F. S. od ddana 9. rujna 1981. (list 36-37

spisa), potvrde D. za starije i nemoćne osobe L. broj 74/03 (list 41 spisa),

prijave M. B. P., P., K.S. od dana 29. listopada 2016. (list 42

spisa), nalaza na ime M. B. od 30. listopada 2016. (list 43 spisa), nalaza na ime M. B. od 29. listopada 2016. (list 44 Pn-637/17 3 spisa), povijesti bolesti broj 34922302 od 21. studenog 2016. (list 45), povijesti bolesti broj 34874450 od 16. studenog 2016. (list 46-47 spisa), povijesti bolesti broj 34714489 od 3. studenog 2016. (list 48-49 spisa), povijesti bolesti broj 34666154 od 31. listopada 2016. (list 50-51 spisa), specijalističkih nalaza na ime M. B. od 7. studenog 2016., od 14. studenog 2016., od 21. studenog 2016., od 5. prosinca 2016., od 25. siječnja 2017. (list 52-56 spisa), medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima medicinske struke dr. D. T., ortopedu, dr. Č. L., neuropsihijatru,

dr. M. J., neurokirurgu, saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedoka.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka stranke nisu ustrajale u daljnjim predloženim dokazima, pa je sud zaključio raspravljanje.

Dana 15.srpnja 2020.godine donesena je prvostupanjska presuda, izreka iste glasi:

"I. Nalaže se tuženiku M. B., O. … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju I. S. O. … na ime

neimovinske štete novčani iznos od 8.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Za više zatraženi iznos od 2.000,00 kuna i za više zatraženu kamatu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku M. B., O. … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju I. S., O. … na ime

imovinske štete novčani iznos od 978,17 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Za više zatraženi iznos od 1.301,83 kuna i za više zatraženu kamatu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja:

"Dužan ¸je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 17.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 29. listopada 2016. do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate."

IV. Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 19.025,00 kuna, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 3.875,00 kuna zahtjev tužitelja-protutuženika odbija kao neosnovan."

Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik-protutužitelj, dana 20.prosinca 2021.godine doneseno je drugostupanjsko rješenje ŽS u V. G.

broj Gž-1166/20 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i cijelosti, osim u odbijajućem dijelu u tč.I. izreke (jer je u tom dijelu prvostupanjska presuda postala pravomoćna). U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, upućen je prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka ponovno ocijeniti sve provedene dokaze, sagledavajući sukob stranaka u njegovoj cjelini te uspoređujući iskaze stranaka s nalazom i mišljenjem sudskim vještaka o mjestima i načinu zadobivanja ozljeda, kako bi mogao pravilno utvrditi je li tuženik-protutužitelj u cijelosti ili djelomično odgovoran (doprinos tužitelja-protutuženika) za štetu koju je u tom sukobu pretrpio tužitelj-protutuženik, te je li tužitelj-protutuženik u cijelosti ili djelomično odgovoran (doprinos tuženika-protutužitelja) za štetu koju je u tom sukobu pretrpio tuženik-protutužitelj.

U daljnjem tijeku postupka sud je pored već izvedenih dokaza izveo i dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka, te pregledom pribavljenog predmeta PS u S. broj 44.Pp J-4577/16.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja-protutuženika je djelomično osnovan, zahtjev tuženika- protutužitelja nije osnovan.

U svom iskazu tužitelj-protutuženik I. S. (dalje: tužitelj) naveo je

kako je dana 29. listopada 2016. oko 10,00 sati ujutro ispred kuće D.-G. I. vršio građevinske radove na jednom zidu, da mu je pristupio susjed M. B. (dalje: tuženik) sa kojim da ima nekoliko parnica na sudu, počeo ga vrijeđati govoreći da je to njegov zid i da su to sve ukrali misleći pri tome na njega i njegovu obitelj i je li to naučio u E., a on da ga je počeo snimati mobitelom jer je to bio jedini dokaz njegovog ponašanja i govorio mu da želi napraviti zid. Tuženik da mu je bacio mobitel iz ruke, mobitel da je pao na pod i otvorio se, tuženik da je otišao u kuću, tuženik da je ponovno došao do njega i odgurnuo ga, on da je ostao na nogama, tuženik da mu je pokušao izbiti mobitel iz ruke, ali da ga je zadržao u ruci te da tada nije ni na koji način odgovarao na takvo tuženikovo ponašanje. Tuženik da je ponovno otišao u kuću, te je ponovno došao do njega i odgurnuo ga, udario u rame, on da je pao na pod, tuženik da je pokušavao zgaziti mobitel koji je bio na podu, a on je svojom rukom držao njegovu nogu da mu ne zgazi mobitel, uzeo njegovu natikaču i zamahnuo prema njemu te ga udario u lijevu ili desnu stranu tijela. Nakon toga da je tuženik zamahnuo sjekirom i pogodio ga točno u nogu, da je od toga imao porezotinu na nozi kao i hematome. Zbog ovog događaja da se prepao, tražio pomoć psihijatra, bio na hitnoj pomoći u O. i S., da mu je postavljena tzv. osmica odnosno fiksni zavoj na lijevom ramenu jer je prethodno imao ozljedu ovog ramena. U vrijeme ovog događaja bio je slobodnim danima jer radi za jednu Š. kompaniju na način da je mjesec dana kući, a mjesec dana na brodu. Po isteku tih mjesec dana ponovno da je otišao na brod, na daljnje terapije da nije išao, a da mu je supruga pomagala prilikom oblačenja jer se zbog zavoja nije mogao sam odjenuti.

Tuženik u svom iskazu navodi da je dana 29. listopada 2016. godine oko 10,00 sati ujutro ispred svojih vrata u mjestu D.-G. zatekao Igora kako nešto radi na zidu. Kako još nije bila određena granica sa susjedovim zidom, a što je okončano tek 2018., da mu je rekao da to prestane činiti, a tužitelj da je počeo snimati, on da je ušao u kuću, tužitelj da je nastavio sa radovima, da ga je ponovno upozorio, tužitelj da ga je vrijeđao da je pijančina i tome slično, i dalje da ga je snimao mobitel pa da je on rukom zagradio kameru, mobitel da je pao, navodi da nije bilo fizičkog kontakta između njih, a kada je treći put izašao, da ga je tužitelj odgurnuo, da je on pao na pod i da mu je skliznula natikača sa noge, čvrsta natikača sa gumenim đonom, tužitelj da ga je udario natikačom sa lijeve strane u vrat, da nije vidio da bi tada tužitelju pao mobitel, on da nije prema tužitelju imao nikakvu fizičku radnju, a kako je pored njega bio čekić, da je istim zamahnuo i pogodio tužitelja u nogu i to s unutrašnje strane potkoljenice, tužitelj da je čučao jer je radio pri dnu zida, ali da nije bio na podu ni u jednom trenutku ovih događanja. Navodi da je on osobno otišao na hitnu pomoć u O. zbog crvenila na vratu, da se jako uzrujao, da je pio Helex i nekoliko puta otišao kod psihijatra.

Svjedokinja M. B., tuženikova supruga u svom iskazu navodi da je navedenog dana začula budu ispred ulaznih vrata, njen suprug da je izašao ispred, zatekao tužitelja da nešto radi, po njenom mišljenju da se radilo o provokaciji, tužitelj da je lupao dijelom po zidu, a dijelom po zgradi. Tuženik da mu je kazao da to ne radi, a tužitelj da je odmah započeo sa snimanjem mobitelom, ona i suprug da su se povukli, kako se buka nastavila to da je tuženik ponovno izašao i upozorio ga, tužitelj da nije prestajao, suprug da je ponovno izašao i bacio neku praznu kantu prema tužiteljevoj kući, kazao da tužitelj tu nema što raditi, da je ona kazala tužitelju da prestane sa takvim ponašanjem, da su ona i suprug ponovno ušli u kuću, tužitelj da nije ni tada prestajao, njen suprug da je ponovno izašao ispred kuće, kako je tužitelj ponovno snimao mobitelom, da je njen suprug stavio ruku na mobitel i mobitel da je pao, da nije vidjela da bi se isti razbio. Kako je njen suprug tužitelju branio snimanje, to da su se počeli naguravati, da je njen suprug pao i da mu je ispala kućna papuča sa tvrdim gumenim đonom, tužitelj da je tom papučom udario njenog supruga u predjelu vrata, njen suprug da se digao sa poda, zateturao i uhvatio zida, kako je tužitelj ponovno išao prema njemu, to da je njen suprug uzeo čekić sa zida i bacio ga prema tužitelju, čekić da je odskočio od poda i pogodio tužitelja u desnu potkoljenicu poviše lista. Tuženik da je imao crvenilo na vratu, mjesec i 21 dan da nije išao raditi jer po noći nije mogao spavati, da je bio vidno uznemiren pa da je zatražio pomoć psihijatra te pio tablete Helex i neke tablete za spavanje, a nakon toga da je obolio i od povišenog tlaka i od štitnjače. Do ovog događaja nikakvih zdravstvenih problema da nije imao, u veljači 2019. da je zbog šećera i žućnog kamenca bio i hospitaliziran u K. S., odnosi sa tužiteljem i njegovom obitelji da su i dalje loši.

Svjedok F. S., tužiteljev otac, u svom iskazu naveo je kako mu nije poznato ništa o samom događaju jer je bio u kući i nije ništa čuo. Za događaj da je saznao tek kada mu je policija pozvonila na vrata i kada je vidio krvavu nogu svoga sina. Par dana prije ovog događaja da mu je sin rekao kako će ožbukati jedan dio zida.

Nakon donošenja ukidnog rješenja sud je izveo dokaz dopunskim saslušanjem stranaka.

Tužitelj je u svom dopunskom iskazu u bitnom iskazao kao u ranijem iskazu, detaljno je opisao sve okolnosti štetnog događaja, kako je on to doživio i kako je po njemu bilo, iz oba iskaza tužitelja proizlazi kako isti smatra da tuženika nije ni na kakav način izazvao, da u i ranije imali problema, da mu je tužitelj prvi pristupio, verbalno ga napao i branio mu izvođenje radova, da je on to sve pokušao snimiti mobitelom, što mu je tuženik branio i da je mobitel pao na pod, tužitelj tvrdi on tuženika nije udario više od ovog jednog puta papučom, a tuženik da je njemu izbio udarcem mobitel iz ruke u ovoliko navrata, udario ga u lijevo rame, udario ga sjekirom iznad koljena i da je to ono što je po njemu bitno vezano za ovaj štetni događaj. Tužitelj je u sudnici predočio položaj stranaka prije i nakon što je tužitelj tuženika udario šlapom. Na posebno pitanje tuženika da sud predoči tužitelju fotografije (3 fotografije noge) – list 5 spisa i jesu li to fotografije tužiteljeve noge iz ovog štetnog događaja, tužitelj pregledava ove fotografije i navodi da su to upravo fotografije povrede njegove noge iz predmetnog štetnog događaja, da je ovo fotografirala njegova supruga u njihovom stanu, nakon što mu je već pružena liječnička pomoć i nakon što se vratio u stan.

U dopuni svog iskaza tuženik je ponovno opisao štetni događaj, kako ga je on doživio, detaljno, kako je do incidenta došlo i sve što se događalo, isti navodi da tužitelju niti u jednom trenutku nije bacio mobitel, nakon četvrtog izlaska iz kuće da se zbila glavnina problema, da je uzeo kantu koja je bila tužiteljeva i stala pored tužitelja, da je odnio u njegov dvor i tamo bacio kantu, da se izlila neka tekućina, voda li cement, navodi da niti jedne jedine prigode nije udario tužitelja, tužitelj da je bio u čučećem položaju, nešto radio i opet snimao, tužitelj da ga je rukama odgurnuo u predjelu prsiju, put nazad, da je počeo padati na leđa, a da je prije toga tužitelju ispao mobitel na pod i da je on imao dojam da ga je tužitelj sam ispustio. Tuženik da je u ovom padanju na leđa uspio pasti više na lijevu stranu, da ne bi pao direktno na leđa i teško se povrijedio, da je bio na podu, da su mu obje noge bile položene na podu, da je počeo pridizati gornji dio tijela, tužitelj da je prišao, a tuženiku da je prije toga sa noge ispala teška kućna papuča sa gumenim đonom, tužitelj da je zgrabio tu papuču i udario ga, da je tužitelj bio na nogama, da ga je udario sa višeg položaja u odnosu na njega, sa lijeve strane vrata, između lijevog ramena i glave odnosno lijevog uha. Taj dio da mu je pocrvenio, a da se kasnije vidjelo prilikom pružanja pomoći tko je pretrpio kakve povrede. Prilikom ovog ispuštanja mobitela od strane tužitelja njegov mobitel da se nije rasuo, tuženik da taj mobitel nije pokušao ugrabiti niti ga dirao, nakon što ga je tužitelj udario ovom šlapom da je otišao niz put, udaljio se i bacio šlapu u neko žbunje, odnosno niz put. Nakon toga da se ponovno vraćao prema tuženiku, tuženik da je bio na podu, tužitelj da je išao prema njemu, da se tuženik bojao da ga isti ne udari te da je ugrabio neki čekić sa strane, tužitelj da je vidjevši taj čekić počeo bježati, okrenuo se od tuženika i udaljio nekoliko metara, da je bio okrenut leđima, tuženik da je bacio taj čekić na pod pored njega i čekić da je odskočio od poda i udario ga u stražnji dio noge, gornji dio lista, ispod pregiba od koljena, u njegovu desnu nogu. Navodi da je čekić prema njemu bacio u nekakvom polu stajaćem položaju dijelom pognutom, zamahom rukom sa strane, dakle, tužitelj da nije pretrpio povrede koljena sa prednje strane nego sa stražnje strane i niže od pregiba. Nakon što su tuženiku predočene fotografije (list 5 spisa) koje su ranije predočene tužitelju, tuženik navodi da ovo nisu slike povrede tužiteljeve noge iz ovog štetnog događaja, da on na ovoj lokaciji noge i nije dobio povredu, da su očito ovo fotografije od ranije, a ne iz ovog štetnog događaja.

Iz pribavljenog predmeta PS u Splitu broj 44 Pp J-4677/16

proizlazi da je dana 4.srpnja 2019.godine u tom predmetu donesena presuda kojom su stranke proglašene krivima što su dana 29.listopada 2016.godine narušavali javni red i mir, iz te presude proizlazi, između ostalog, utvrđenje da je tuženik tužitelja udario u ruku i bacio na njega čekić od čega je tužitelj zadobio povredu noge, a tužitelj je tuženika udario šlapom u predio između glave i vrata. Obojica su kažnjeni novčanom kaznom iste visine, protiv tužitelj je podnio žalbu, dana 6.veljače 2020.godine donesena je presuda VPS i potvrđena je

prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja. Dakle, za navesti je da tuženik nije podnio žalbu protiv presude kojom je proglašen krivim, tužitelj jest, a to je također relevantno vezano za procjenu ovog suda o krivnji za remećenje javnog reda i mira i nastanak štetnog događaja.

Svakako, temeljem apsolutno svih izvedenih dokaza, iskaza stranaka, svjedoka, pregledanog prekršajnog predmeta, svih izvedenih dokaza, ovaj sud drži da je tuženik odgovoran za štetu koju je u ovom štetnom događaju pretrpio i trpi tužitelj i da mu je u obvezi cjelokupnu štetu naknaditi. Za navesti je da je tužitelj kao prilično mlađi muškarac iz ovog štetnog događaja izvukao, u smislu povreda, deblji kraj i da je u biti tuženik na njega zaista bacio oruđe, iz prekršajnog spisa proizlazi utvrđenje da se radilo o kombinaciji čekića i sjekire, drške dužine 30 cm i jasno je kakve povrede i štetu može takvo oruđe napraviti kada se zamahne i kada ga baci netko tko je povećanog adrenalina zbog svih događanja koja su tome prethodila, a koja je on u biti, bez obzira na početak radova tužitelja bili oni potrebni ili ne, poduzeo opetovanim izlascima iz kuće, zahtijevanjem da tužitelj prestane sa radovima, bacanjem tužiteljeve kante pred njegovu kuću, verbalnom i fizičkom zabranom snimanja od strane tužitelja mobitelo. Tužitelj navodi da se radilo o sjekiri, tuženik da se radilo o čekiću, a sud drži da se radilo o alatu, oruđu za rad, tzv. tajenti odnosno vrsti zidarskog čekića koji ima jednu spljoštenu stranu koja nalikuje na čekić. Bilo je bitno, a na to je ukazao i drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju, utvrditi lokaciju i vrstu povreda koju su stranke dobile u ovom štetnom događaju kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja i u konačnici štete. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec.ortopedu, spec.neurokirurgu i spec. psihijatru.

U svom nalazu i mišljenju sudski vještak ortoped dr. D. T. je navela kako je pregledala sudski spis s priloženom medicinskom dokumentacijom iz koje se vidi da je tužitelj dana 29. listopada 2016. zadobio udarce od druge osobe. Isti dan da se javio na HP, te da su mu tamo utvrdili da ima površinske ozljede u potkoljenici te udarce u predjelu potkoljenice. Nakon toga da je bio na HKP gdje su mu utvrđeni i udarci u predjelu lijevog ramena, istegnuće vratnih mišića, te posjekotina u predjelu desne potkoljenice, da je opisana rana duljine pola cm, a dubine 1 mm, koju je zadobio udarcem hrđavom sjekirom. Nadalje, da mu je postavljena nakon RTG obrade koja je bila uredna, imobilizacija osmicom za rame, predloženo mirovanje, te daljnje kontrole kod liječnika opće prakse. Navodi da je priložen i nalaz ortopeda iz privatne ambulante koji opisuje navedene ozljede, također na RTG snimci lijevog ramena da nije vidljivo znakova svježe koštane traume, a na jednom zglobu da je stavio sumnju na blago iščašenje. U daljnjim nalazima da nema potvrde da se radilo o takvoj ozljedi. Liječnik da je još ordinirao i Shanzov ovratnik, opisao je i hematome u predjelu koljenskog mišića desne noge. Isto tako da je dodao i dijagnozu uganuća lijevog nožnog zgloba. Drugih nalaza ortopedsko-traumatoloških da nema u spisu. Vještak navodi da može reći da se radilo o lakšim tjelesnim ozljedama koje nisu ostavile sa ortopedsko-traumatske strane umanjenje životnih aktivnosti. Što se tiče bolova tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, zatim srednjeg intenziteta 8 dana, te slabog intenziteta 4 tjedna. Tuđa njega i pomoć zbog imobilizacija te hematoma i bolova više dijelova tijela da se sastojala od treće osobe kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, a trajala je jedan tjedan 1 sat dnevno. Naruženosti da nema.

U odnosu na ozljede tuženika dr T. navodi da je utvrdila da se tuženik nakon dobivenih ozljeda javio na HP istog dana te da su mu utvrđene površinske ozljede u području glave, da se tužio na bol u vratu, a lijeva strana stražnjeg dijela vrata i pored uha da je pokazala crvenilo bez oštećenja integriteta kože. Nakon toga da je odlazio na kontrole i na HP, da nije bilo pogoršanja stanja, a da su priloženi i nalazi liječnika opće prakse koji je navodio i neke druge bolesti koje tuženik ima kao npr. visoki tlak, reakciju na stres, pa da je zbog toga i upućen kod psihijatra, tuženik da je bio na bolovanju od 4. studenog 2016. do 25. studenog 2016., da je opisivao i lupanje srca, pritisak u glavi, crvenilo itd. Dakle, što se tiče ortopedskog-traumatološkog vještva da se radi o lakšim tjelesnim ozljedama koje nisu ostavile umanjenje životnih aktivnosti, te da se radi pretežno o udarcima u predjelu glave i vrata. Bolove jakog intenziteta da je imao 1 dan, nakon toga srednjeg intenziteta 3-4 dana i slabog intenziteta 10-ak dana. Naruženosti da nema, a tuđa njega i pomoć da je bila potrebna 1 dan po 1 sat. U odnosu na ozljede tuženika navodi da je utvrdila da se tuženik nakon dobivenih ozljeda javio na HP istog dana. Vještakinja je još navela kako visoki tlak nikako ne može biti

posljedica ovakvog događaja.

U svom nalazu i mišljenju sudski vještak neurokirurg M. J. je naveo kako je prije početka ročišta pregledao medicinsku dokumentaciju od tužitelja I. S. i od tuženika M. B.. Pri tjelesnom obračunu, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji dana 29. listopada 2016. I. S. da je zadobio višekratne ozljede po tijelu koje se mogu kvalificirati kao lake tjelesne ozljede, a između ostalog i istegnuće vratnih struktura. Tužitelj da je mogao trpjeti bolove u jakom intenzitetu prvi dan, zatim, na račun svih ozljeda 10 dana u srednjem stupnju i 4 tjedna u blagom intenzitetu. Potreba za njegom kod kuće od strane treće osobe da je bila u trajanju od 7 dana, 1 sat u danu za osobne potrebe dok je nosio okovratnik te dok je imao imobilizaciju tzv. "osmicom". Trajne posljedice zbog ovog događaja da nisu preostale. Dodao je još o neugodnostima koje je imao kod ovog ozljeđivanja, a odnosi se na odlazak na hitnu pomoć višekratno, nadalje na kontrolne liječničke preglede, na RTG snimanje, na nošenje okovratnika, imobilizaciju i slično, čega svega ne bi bilo da u ovom štetnom događaju nije zadobio ozljede što ih je pojedinačno opisala vještakinja ortoped, a s neurokirurškog gledišta, naglasio je istegnuće vratnih struktura.

Kod tuženika da nije bilo kliničkih znakova ozljeđivanja niti središnjeg niti perifernog živčanog sustava, pa niti nema posljedica.

U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za psihijatriju Č. L. je naveo kako je tužitelj I. S. 29. listopada 2016. ozlijeđen na način kako je to opisano u spisu. Prema medicinskoj dokumentaciji da je ovom prilikom zadobio istegnuće vratnih struktura i ozljedu lijevog ramena i potkoljenice, da je uslijedilo liječenje po kirurgu. Zbog smetnji na psihičkom planu da se javio psihijatru u O. dr. Š. 2.studenog 2016. koja kao dijagnozu navodi akutnu reakciju na stres i nesanicu, da je uslijedilo liječenje kod istog psihijatra te da su spisu priloženi nalazi od 14. studenog 2016. od 9. siječnja 2017. i 25.travnja 2017. Prva tri nalaza da su uvijek bila označena s istom dijagnozom tj. akutna reakcija na stres i nesanica, a u nalazu od 25. travnja 2017. kao dijagnoza da se navodi anksiozno- depresivno stanje i nesanica. U trenutku ozljeđivanja tužitelj da je doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati koji dan a on da je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj da je mogao trpjeti idućih 10 dana, a strah blagog intenziteta za vrijeme kontinuiranog psihijatrijskog liječenja odnosno do 9. siječnja 2017. Na temelju ozljeđivanja kod tužitelja da nije došlo do trajne povrede duševnog integriteta.

Vještak navodi da je tuženik M. B. u sukobu doživio površinske ozljede po vratu i glavi, da ima priloženu dokumentaciju s H. iz O.. Iako su bile površinske ozljede, tuženik da je razvio neurotsku reakciju tako da je upućen kod od liječnika psihijatru gdje se prvi put javio 7. studenog 2016. dr. V. u P. T. u

O.. Kao dijagnoza da se navodi akutna reakcija na stres, da je uslijedilo kontinuirano liječenje kod istog psihijatra i sve vrijeme da se vodi pod istom dijagnozom, a ukupno da je bilo 5 psihijatrijskih pregleda s tim da je zadnji od 25. siječnja 2017. pa da je tada i završeno psihijatrijsko liječenje. U trenutku ozljeđivanja tuženik da je doživio "primarni strah" jakog intenziteta 2-3 min., da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 dan, kasnije da se nastavio strah srednje intenziteta u trajanju od 8 dana, a strah blagog intenziteta do okončanja psihijatrijskog liječenja odnosno 25.siječnja 2017. Temeljem predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja da nije došlo do trajne povrede duševnog integriteta.

Na dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka ortopeda dr. D. T. tuženik- protutužitelj je prigovorio, te je nakon dodatnih pojašnjenja vještakinje na pitanje da se izjasni u odnosu na kojoj nozi je nastupila ozljeda tužitelju, navela kako se radi o desnom koljenu, jer da je postojala optička varka nepostojanja trodimenzijalnosti, ali kada je pregledala tužitelja i bolje promotrila slike, da je riječ o ozljedi desnog koljena. Osim navedene korekcije iskaza, vještakinja je u cijelosti ostala pri nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2020.godine. Na tako dani dodatni nalaz i mišljenje vještakinje dr. D. T. tuženik je i dalje prigovarao, ali ovaj sud takav prigovor tuženika nije usvojio jer je riječ o paušalnom prigovoru, a sud je nalaz i mišljenje vještakinje dr. D. T. u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim, logičnim i objektivnim.

Tuženik je posljedično iznesenom prigovoru predložio vještačenje ozljeda tužitelja po vještaku za sudsku medicinu, kojem dokazu se tužitelj protivio jer isti nije predložen do zaključenja prethodnog postupka, pa sud takav prijedlog tuženika u skladu s člankom 299. Zakon o parničnom postupku, nije uzeo u obzir.

U odnosu na dane nalaze i mišljenja vještaka neuropsihijatra dr. Č. L. i neurokirurga M. J. stranke nisu imale primjedbi.

Dakle, za navesti je da je sud prihvatio sve nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, vještva su stručna, logična i uvjerljiva i nije preostalo niti jedno pitanje na koje je trebalo dati odgovor, vještaci su kvalitetno, stručno i obrazloženo odgovorili na zadatak vještačenja.

U ovom postupku valjalo je utvrditi doprinos svakog od sudionika štetnog događaja nastanku štetnog događaja, koliki je doprinos svakog od njih i krivnja za nastanak štetnog događaja, povrede koje su u štetnom događaju pretrpjeli, a koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i tko je kome štetu prouzročio te tko kome štetu mora nadoknaditi.

Za ponoviti je da su obojica sudionika proglašena krivima u prekršajnom postupku, pravomoćno, za remećenje javnog reda i mira, stranke su susjedi, u dugotrajnim zamršenim i poremećenim odnosima zbog imovinsko-pravnih problema, tužitelj je mlađa osoba, tuženik je u ozbiljnijim godinama života od tuženika, sud drži da su se i tužitelj i tuženik zaista trebali suzdržavati nastanka verbalnih sukoba, a kamoli fizičkih obračuna, očito su njihovi odnosi toliko poremećeni da jednostavno ne mogu kontrolirati svoje ponašanje, dakle, u ovom slučaju netko je trebao "popustiti", a to nije htio nitko od njih. Tužitelj je počeo neke građevinske radove u blizini objekta tuženika, znao je i morao znati da će tuženik na to reagirati, a isti je i reagirao, više puta izlazeći iz svoje kuće, upućivanjem zapovjednih riječi prema tužitelju da prestane sa radovima, tužitelj je pak to odbijao, počeo je snimati tuženika mobitelom, dakle, očito je bio spreman na okolnost da će tuženik izaći iz kuće i pokazati se u lošem svjetlu, koje ga može inkriminirati. Svakako, niti tužitelj niti tuženik ne mogu izbjeći krivnju za svoje postupanje i provociranje druge strane, međutim, ono što ovaj sud drži krivnjom za nastanak fizičkog obračuna i u konačnici štete tužitelju predstavlja okolnost da je tuženik bacio tužiteljevu kantu sa vodom ili cementom, u ljutnji, da je branio tužitelju da ga snima mobitelom, očito ga gurnuo ili udario rukom u rame, a svakako ono što je najproblematičnije i što samo po sebi povlači odgovornost za ozljeđivanje tužitelja i naknadu štete istom jest bacanje građevinskog čekića u tužitelja, jer je to nedopustiv čin, radi se o oruđu, teškom oruđu za koje svatko zna da je, bačeno, pogodno nekoga povrijediti. Svakako, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da je očito u naguravanju stranaka, vezano za snimanje mobitelom i pokušaj sprječavanja snimanja, došlo do toga da je tuženiku ispala papuča ili šlapa sa stopala, tu šlapu je zgrabio tužitelj i udario tuženika između lica i ramena, te je kasnije dokazano da je tuženik imao vidljivo crvenilo sa te strane tijela. Sam tuženik navodi da se nakon ovog udarca šlapom tužitelj udaljio, da je otišao i šlapu bacio dalje, sud drži da nema logike u tome da bi netko udario drugu osobu šlapom, postigao što je htio, udaljio se od te druge osobe koju je udario i nakon toga bacio šlapu, pa da bi ponovno išao udariti tu drugu osobu, koja se zbog toga morala braniti i baciti građevinski čekić. Logičnije je da je tužitelj udario tuženika šlapom, da je tuženik odmah nakon toga dograbio čekić, a da je tužitelj vidjevši da će ovaj baciti čekić, počeo udaljavanje od tuženika, te da je tuženik taj čekić bacio na tužitelja u namjeri da ga povrijedi ili teško zastraši, sud drži da se radilo svakako o nedopustivoj radnji tuženika. Sam tuženik navodi da je čekić udario u stražnji dio noge tužitelja, ukoliko bi bilo tako, to bi samo po sebi dovelo do zaključka da nije bilo mjesta bacanju čekića, jer bi sama činjenica da se netko vidjevši da će drugi baciti čekić na njega i udaljava se okrenuvši mu leđa, dovela do toga da se taj čekić ne baci, to bi bilo logično ponašanje. Svakako, ovo bacanje čekića na tužitelja od strane tuženika, činjenica da je tuženik izlazio iz kuće, branio tužitelju radove i snimanje mobitelom, bacanje kante, naguravanje, dovodi sud do zaključka da je tuženik isključivi krivac za sve povrede koje je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju, a iste su procijenjene od strane sudskih vještaka i nanio mu ih je upravo tuženik. Kada je tuženik izašavši iz kuće uvidio da tužitelj ne želi prestati sa radovima, da ga snima mobitelom, trebao je biti svjestan činjenice da će doći do sukoba i da tužitelju kao odrasloj osobi sa kojom je i inače u problemima ne može ništa narediti i spriječiti ga u tim radovima, tuženik je ustrajao u izlascima iz kuće, time je postigao i prouzročio eskalaciju sukoba koji je završio fizičkim povredama. Ni tužitelj očito nije u ovoj priči netko tko zaslužuje pohvale za svoje ponašanje, dapače, međutim, tuženik je na ono što je on protumačio kao provokaciju od strane tužitelja trebao odgovoriti civilizirano i uljuđeno, kao odrasla i razumna osoba, starija osoba od tužitelja i nije se trebao ponijeti kako se ponio, ovaj sud drži da je tuženik sa svojim reakcijama na postupanje tužitelja i svojim akcijama u vidu izazivanja fizičkog obračuna doveo do toga da isti bude u ovom slučaju krivac za nastanak štetnog događaja i odgovoran za štetu koju je prouzročio tužitelju. Sama povreda noge tužitelja građevinskim čekićem, bi, prema stavu ovog suda, bez obzira na drugu povredu tužitelja (istegnuće vratnih struktura što je procijenjeno od strane neurokirurga), dovelo do obveze da tuženik tužitelju naknadi prouzročenu štetu, i to upravo u zatraženoj visini od 8.000,00 kn odnosno po fiksnom tečaju konverzije 1.061,78 eura, tužitelj je pretrpio fizičke bolove i strah, upravo u toj visini, vezano za sada važeće orijentacijske kriterije i narav povreda, sama za sebe povreda koljena, opravdava dosuđenje naknade štete tužitelju u ovom, zatraženom iznosu, a tužitelj je pretrpio i povrede u vidu istegnuća mekih struktura tijela.

Temeljem odredbe čl. 19. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Tužitelju je radi štetnog događaja krivnjom tuženika nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom štetnom događaju tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 8.000,00 kn odnosno sada 1.061,78 eura (radi pretrpljenih fizičkih bolova i straha). Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. U ovom slučaju tužitelj je tužbu podnio dana 29.prosinca 2017.godine pa mu kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete treba priznati od tog datuma do isplate, a za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan.

Što se tiče imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, tužitelju bi sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka specijaliste ortopeda i neurokirurga ista bila potrebna ukupno 7 sati, sukladno cijeni sata tuđe njege i pomoći koja se inače dosuđuje odnosno priznaje, nemedicinskog karaktera, pružene od strane treće osobe, i potvrdi o cijeni sata tuđe njege i pomoći takvog karaktera iz potvrde D. za starije i nemoćne L. S., od po 35,00 kn po satu iste, tužitelju bi s ovog osnova pripadalo ukupno 245,00 kn odnosno po fiksnom tečaju konverzije iznos od 32,52 eura, na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate jer se radi o naknadi nenovčane imovinske štete po cijenama u vrijeme presuđenja, za više zatražene kamate na ovaj iznos od dosuđenih valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan. Ovaj sud drži da tužitelju nije trebalo priznati i dosuditi imovinsku štetu s naslova troškova liječenja, liječenje tužitelja trajalo je kratko, sve što se tiče dijagnostike i liječenja može se ostvariti putem HZZO-a, tužitelj je odlazio i privatno kod liječnika, što je očito po njemu bilo potrebno, ali to sudu nije trošak koji bi mu trebao naknaditi tuženik, jer je tužitelj dijagnostiku, liječenje i eventualne lijekove mogao ostvariti u cijelosti preko svog zdravstvenog osiguranja. Dakle, zahtjev s naslova imovinske štete od više zatraženih 733,17 kn odnosno 97,31 eura po fiksnom tečaju konverzije sa kamatama od 29.listopada 2016.godine valjalo je odbiti kao neosnovan.

Što se tiče protutužbenog zahtjeva tuženika radi naknade štete, za navesti je da je tuženik zadobio udarac šlapom, od toga je zaostalo crvenilo, dakle, radi se o neznatnoj ozljedi i šteti visina koje ne opravdava dosuđenje naknade. Nadalje, taj postupak tužitelja uslijedio je nakon koškanja sa tuženikom, postupaka tuženika kao krivca za nastanak štetnog događaja, vezano za sve okolnosti slučaja, sud drži da je zahtjev tuženika neosnovan i po pitanju osnova odgovornosti, a sami udarac i visina ove štete ne opravdavaju dosuđenje naknade štete tuženiku. Za navesti je da je tužba podnesena dana 29.prosinca 2017.godine, tuženik je odgovor na tužbu dao podneskom od 26.siječnja 2018.godine, nakon toga je podnio podnesak od 30.siječnja 2018.godine, a protutužbu tek na pripremnom ročištu održanom dana 25.travnja 2018.godine. Očito je podnošenje protutužbe tuženika sa zahtjevom za naknadu štete od tužitelja bila reakcija na podnošenje tužiteljeve tužbe, pa to samo za sebe govori o ranijem stavu tuženika vezano za ovaj štetni događaj, njegovu povredu, u konačnici i krivnju za nastanak istog, a tuženik nije podnio žalbu niti protiv rješenja u prekršajnom postupku kojim su stranke proglašene krivima za remećenje javnog reda i mira predmetne prigode. Dakle, temeljem svih okolnosti slučaja, nalaza i mišljenja sudskih vještaka, iskaza svjedoka i stranaka, sud drži da je tuženik isključivo odgovoran za nastale fizičke povrede, kako svoje tako i tužiteljeve, da mu šteta u ovom štetnom događaju nije nastala krivnjom tužitelja te sud tužitelja nije niti obvezao da tuženiku naknadi štetu, protutužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, sud je prilikom donošenja cjelokupne odluke primijenio odredbu čl.1045. i čl. 1092. ZOO-a.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Sud je obvezao tuženika da naknadi tužitelju cjelokupan trošak koji je tužitelj imao, potreban za vođenje postupka, temeljem odredbe čl. 154.st.3. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe od 100 bodova; zastupanja na 9 ročišta od po 100 bodova (13.ožujka 2018.godine ,25.travnja 2018.godine, 2.srpnja 2019.godine, 21.listopada 2019.godine, 22.siječnja 2020.godine, 5.ožujka 2020.godine, 2.lipnja 2020.godine, 25.svibnja 2023.godine i 7.prosinca 2023.godine) ; pristupa na dva ročišta od po 25 bodova (25% - 20.lipnja 2018.godine i 9.travnja 2019.godine); sastava podneska od 16.siječnja 2020.godine od 100 bodova; što ukupno zbrojeno i po vrijednosti boda od 2,00 eura daje iznos od 2.300,00 eura, na ovaj iznos valjalo je dodati i trošak sudskih pristojbi tužbe, presude i odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 149,31 eura i trošak vještačenja u iznosu od 318,53 eura (2.400,00 kn), što zbrojeno daje konačan iznos od 2.767,84 eura koliko je na ime cjelokupnog troška postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju, preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Na dosuđeni iznos trošak tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.

U Splitu, 16. veljače 2024. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja-protutuženika

2. Pun. tuženika-protutužitelja