Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-38/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IL, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog IL podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kzd-1/2022. od 14. srpnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog IL kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kzd-1/2022. od 14. srpnja 2023. optuženi IL proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. KZ/11. i pod točkom II. kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom IL utvrđene su za ta djela kazne zatvora i to: za kazneno djelo pod točkom I. na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 6 (šest) godina, a za kazneno djelo pod točkom II. prvostupanjske presude, na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11. u trajanju od 2 (dvije) godine te je optuženi IL na temelju članka 51. stavak 1. i stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2022. do 5. listopada 2022. i od 28. studenog 2022. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog IL odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženom IL će se vratiti privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske službe krim policije broj 38047 od 5. srpnja 2022. i to tablet "Vivax" crne boje, mobitel "Readme" plave boje, kutija u kojoj se nalazio mobitel "Meanit" crvene boje, kutija s mobitelom "Meanit" crvene boje, tvrdi disk 4tb Western digital, računalo King ict platinum sive boje, računalo Asus crne boje, računalo "hiperx" crne boje, tablet "Ipad" crne boje, tvrdi disk 40 tb, tvrdi disk 500 GB, prijenosni tvrdi disk 2,5 HDD crne boje, prijenosno računalo "Microsoft" sivo srebrne boje, te na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Bjelovarsko-bilogorske službe kriminalističe policije broj 38047 od 5. srpnja 2022. i to dva USB sticka "Sun disk", USB stick transcend crne boje, USB stick crne boje, USB stic transcend 8 GB crni, USB stick ljubičaste boje, USB stick crne boje i bijele boje, memorijska kartica crne boje i adapter s memorijskom karticom.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi IL oslobođen je od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti i isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi IL po branitelju Žarku Obradoviću, odvjetniku u Bjelovaru.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom " da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda“, a u obrazloženju žalbe je navedeno da su „pojedinačne kazne zatvora odmjerene u preniskom trajanju i izrečena jedinstvena kazna zatvora je preblaga i ne može postići svrhu kažnjavanja pa bi bilo nužno optuženika osuditi na strožu kaznu“.

2.2. Optuženi IL po branitelju Žarku Obradoviću, odvjetniku u Bjelovaru žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od odgovornosti, odnosno predmet ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje".

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

5.1. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da je trebalo saslušati oca djevojčice žrtve, koji je dijete dovodio na nastavu te odvodio sa nastave tako da je uvijek gotovo dolazio u sobu gdje se održavala nastava. Žalitelj osporava da je on kao profesor klarineta znao da je dijete bolesno jer mu nitko nije to rekao, već je žrtva završila razred unatoč činjenici što se optuženiku stavlja na teret.

5.2. Međutim, neosnovano žalitelj osporava da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz razloga što prvostupanjski sud nije ispitao oca žrtve, jer je kao svjedoka ispitao majku djevojčice, koja je iskazivala o tome što joj je djevojčica pričala i kako i na koji način je otac dovodio i odvodio djevojčicu na sate poduke glazbe. Tijekom dokaznog postupka stranke nisu predlagale izvođenje dokaza ispitivanjem oca žrtve, a niti je sud smatrao da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica.

5.3.Također, nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je odbijen prijedlog branitelja okrivljenika da se žrtva dijete ponovno sasluša pred vijećem putem video linka, a ne radi se o "pogrešnoj primjeni materijalnog prava", kako se to u žalbi ističe već o osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 8.2. naveo da je iskaz djeteta ZL reproduciran na raspravi, a kako se nisu pojavile nove okolnosti koje bi opravdale njezino ponovno pozivanje i utvrđivanje nekih novih odlučnih činjenica dokazni prijedlog branitelja optuženika je osnovano odbijen i nije provedeno ponovno ispitivanje djeteta. Naime, na temelju članka 292. ZKP/08. dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, a u konkretnom slučaju nema nikakvog razloga koji bi opravdao takvu iznimku.

5.4. Iz nalaza i mišljenja vještačenja žrtve ZL po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, kliničkom psihologu i psihoterapeutu i doc. prim. dr.sc. Vlatki Boričević Maršanić, dr.med.spec. psihijatra, subspec. dječje adolescentne psihijatrije proizlazi da se radi o djevojčici visoko prosječnih intelektualnih kapaciteta kod koje se aktualno nalaze simptomatologija posttraumatskog stresnog poremećaja, a utvrđena je simptomatologija iz kruga neurorazvojnih poremećaja: dislalija, disgrafija, diskalkulija te blaži poremećaj pažnje zbog kojih je bila uključena u tretman logopeda i školovala se po redovnom programu uz individualne postupke pa se radi o posebno ranjivom djetetu.

6. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 25.2. naveo da je žrtva ZL posebno ranjivo dijete. Utvrđeno je da se radi o emocionalno nezrelom djetetu, neujednačenih intelektualnih sposobnosti sa podprosječnim verbalnim sposobnostima i općim znanjima te da upravo zbog svoje vulnerabilnosti i ranjivosti sluša odrasle osobe od autoriteta. Naime, i sam optuženik je naveo da je djevojčica imala problema u savladavanju solfeggia te da je on želio njoj pomoći, dakle da je bio svjestan da ima određenih poteškoća u savladavanju gradiva, a ne radi se o djetetu koje bi bilo bolesno. Time nije nepotpuno niti pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6.1. Žalbeni navod optuženika koji ponavlja svoju obranu da nije počinio kaznena djela i da se u prostoriju u kojoj se nalazio sa učenicom moglo vidjeti kroz prozor te da su u tu prostoriju mogli ulaziti učenici i druge zaposlene osobe ne dovodi u pitanje ispravno utvrđeno činjenično stanje da je optuženik počinio dva kaznena djela na štetu žrtve djeteta od jedanaest godina kojoj je držao nastavu glazbenog odgoja. Također, navodi optuženika da je kao profesor klarineta dobro obavljao svoje dužnosti u glazbenoj školi te da su to potvrdili i iskazi zaposlenika, kao i sama ravnateljica nisu, kako se to u žalbi želi prikazati, u suprotnosti sa utvrđenjima prvostupanjskog suda o počinjenju kaznenih djela, na temelju iskaza djeteta žrtve, iskaza posrednih svjedoka, majke žrtve kao i njezine učiteljice u školi i prijateljice iz razreda, kojoj se povjerila zbog čega više ne želi odlaziti u glazbenu školu.

6.2. Optuženikov navod da je svjedokinja BL, koja je radila u glazbenoj školi, navela da je žrtva bila djetinjasta i razigrana te da nije u njezinom ponašanju primijetila razlike i da joj roditelji nikada nisu rekli da dijete ima disleksiju, ne utječe na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o počinjenju kaznenih djela, koja su se dogodila kada nitko drugi, osim počinitelja i žrtve, nije bio prisutan, kao i da je djevojčica tajila što joj se događa. Međutim, ispravno je zaključio prvostupanjski sud da se prema ponašanju djeteta vidjelo da se radi o djevojčici koja je emocionalno nezrelija, podprosječnih verbalnih sposobnosti, što je sve optuženik kao iskusni i dugogodišnji nastavnik u glazbenoj školi radeći sa djetetom sigurno primijetio i bio toga svjestan.

6.3. Dakle, nije osnovan navod žalitelja da nema dokaza da je optuženik počinio ova kaznena djela i da vještaci nisu "mogli garantirati" da se navedeni događaj dogodio sa sigurnošću, jer to i nije uloga vještaka u ovom kaznenom predmetu već su isti utvrdili da žrtva dijete nije imala motive za lažno svjedočenje i da je njezino iskazivanje bilo popraćeno emocionalnom pratnjom govora tijela i glasa.

7. Vjerodostojnost iskazivanja žrtve djeteta je ispravno utvrdio prvostupanjski sud tako da je analizirao i druge provedene dokaze uspoređujući ih sa iskazom žrtve pa i s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra i psihologa te ocjenjujući daljnje ponašanje djevojčice, a to je traženje stručne pomoći u Obiteljskom centru.

8. Upravo prema mišljenju vještakinje dr. Buljan Flander proizlazi da je nakon provedenog psihologijskog testiranja žrtve utvrđeno da postoje simptomi zaokupljenosti spolnošću, disocijacija i da je nakon kvalitativne analize utvrđena kod žrtve nelagoda vezana uz bilo što vezano za spolnost, da se to povezuje sa spornim događajima te da ima nametajuće slike spornih događaja uz osjećaj anksioznosti, gađenja, nelagode od čega se brani disocijacijom u odnosu na proživljena događanja. Tijekom forenzičkog intervjua djevojčica žrtva je pokazivala nelagodu, sram, krivnju, osjećaj da je prljava, disocijaciju na način da je o najtežim temama počela govoriti na drugom jeziku.

8.1. U žalbi optuženik navodi da se nalazi u vrlo skladnom i dugotrajnom bračnom odnosu u kojem ima četvero djece, dvije unuke i da je uspješno obavljao svoj posao te da je u međuvremenu otišao u mirovinu pa da nema obilježja čovjeka koji bi počinio navedena kaznena djela. Međutim, sve navedeno od strane žalitelja optuženika je ustvari samo opis ličnosti optuženika, što može imati utjecaja kod procjene pojedinačnih utvrđenih kazni, ali i jedinstvene kazne zatvora na temelju članka 51. KZ/11.

9. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da su utvrđene kazne kao i jedinstvena kazna preblage dok se optuženik žali zbog kazne, koju kasnije ne obrazlaže pa je ovaj drugostupanjski sud utvrđivao je li pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice važne za individualizaciju kazne.

10. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud nije precijenio olakotne okolnosti optuženika cijeneći da se radi o osobi starije životne dobi, ocu četvero punoljetne djece, koji živi sa svojom obitelji, sada sa suprugom i dvojicom sinova koji su nezaposleni, a loših je imovinskih prilika, sada umirovljenik, jer je sam zatražio odlazak u mirovinu, a narušenog je zdravstvenog stanja i ima brojne zdravstvene tegobe, dok je kao otegotno cijenjeno da je razlika između žrtve i počinitelja gotovo 50 godina, da se radilo o djetetu starosti od jedanaest godina sa nizom poteškoća u funkcioniranju te da je pokušao prikazati žrtvu dijete kao osobu neobičnog ponašanja i inicijatora neprimjerenih kontakata i ponašanja, dok je sebe prikazao kao uglednog i cijenjenog građanina.

10.1. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika da prvostupanjski sud nije mogao cijeniti kao olakotne okolnosti, loše imovno stanje optuženika, ponašanje optuženika nakon počinjenja djela prema djetetu, ne činjenje kaznenih djela na štetu druge djece te tijekom postupka ne iskazivanje neprilagođenog ponašanja i dobrovoljni odlazak u mirovinu, jer se radi o okolnostima koje se trebaju cijeniti vezano za ličnost optuženika i koje okolnosti ukazuju kakvo je sada ponašanje optuženika i što se može očekivati u budućnosti. Naime, olakotne okolnosti u kaznenom pravu su važan faktor pri odmjeravanju kazne za počinjena kaznena djela. Sud ih uzima u obzir kako bi individualno prilagodio kaznu svakom počinitelju jer su to čimbenici koji smanjuju težinu krivnje počinitelja i utječu na odmjeravanje kazne. Sud ih procjenjuje kako bi donio pravednu odluku o kazni. Ako počinitelj pokazuje kajanje ili surađuje s pravosuđem nakon počinjenog djela, to može smanjiti kaznu kao i prijašnji život i osobne prilike, npr. imovinske prilike.

10.2. Dakle, ispravno je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne koje su više od propisanog minimuma kazne za svako pojedino kazneno djelo, a prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da treba izreći takve kazne, što sve u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također se prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od sedam godina te da se takva jedinstvena kazna ukazuje potpuno primjerenom, a prema članku 51. KZ/11. u odnosu na ličnost optuženika i sveukupnosti utvrđenih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

10.3. Ovako odmjerena kazna zatvora nužna je i pravedna kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela na štetu djece te utjecalo na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i da se tom kaznom upozore drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

11. S obzirom na izloženo, a budući ispitivanjem prvostupanjske presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede kaznenog postupka i kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić