Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž Ob-3/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić u pravnoj stvari predlagatelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv protustranke ZA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi donošenja odluke o zastupanju maloljetnog djeteta stranaka ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici UA, dipl. iur., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, u postupku promjene djetetova osobnog imena, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-871/2022-11 od 20. studenog 2023., dana 15. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-871/2022-11 od 20. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja kojim traži da mu se kao ocu maloljetnog djeteta pred nadležnim Matičnim uredom sukladno čl. 100. Obiteljskog zakona odobri zatražiti i ishoditi izmjenu prezimena djeteta u OA ili VAM, kao i pred nadležnim MUP-om zatražiti izdavanje osobne iskaznice i putovnice maloljetnog djeteta s novim prezimenom djeteta kao i da te radnje može samostalno poduzeti, bez sudjelovanje majke djeteta.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagatelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Kao prvenstveni žalbeni razlog ističe da je sud poklonio vjeru izjavi maloljetnog djeteta starog šest godina, a zatim napominje i kako je sud u postupku o kojem se odlučuje o pravima djeteta dijelom vezan i sporazumom stranaka koje su iskazale tijekom postupka da bi prihvatili promjenu prezimena u VAM ili GA – predlagatelj, a protustranka promjenu u CA.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba predlagatelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, žalbeni sud ocijenio je da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja kao oca za ostvarivanje pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, samostalnog traženja i ishođenja (pravilno bi bilo zastupanja) izmjene prezimena maloljetnog djeteta ŠA u postupku promjene osobnog imena iz članka 100. stavka 1. točke 1. ObZ koji je prijedlog utemeljen na odredbi članka 478. stavka 1. točke 6. ObZ.

7. U postupku je utvrđeno da je maloljetno dijete stranaka ŠA rođen **.**.2017., te od rođenja stanuje s majkom ZA temeljem odluke Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-721/2017 od 20. siječnja 2020. Roditeljska skrb je zajednička, ocu su određeni osobni odnosi s djetetom i naloženo mu je plaćanje uzdržavanja. Predlagatelj je 14. srpnja 2022. podnio tužbu radi izmjene ranije odluke u pogledu vremena i načina održavanja osobnih odnosa njega i maloljetnog djeteta.

8. Predlagatelj u prijedlogu navodi kako je protustranka bez njegova znanja ili odobrenja izmijenila prezime maloljetnog djeteta, ne da mu da vidi dijete, te činjenica što je djetetu dala svoje prezime on osjeća sram u zajednici u kojoj živi, a isto mu ne odgovara roditeljski, ljudski i svjetonazorski. Također prijedlog temelj i na tvrdnji kako dijete trpi primjedbe da se radi o djetetu koje nema oca, već samo majku, te isto stvara djetetu bespotrebne traume.

9. Nesporno je da je prema odredbi čl. 100. st. 1. točka 1. ObZ-a jedno od bitnih osobnih prava djeteta i promjena djetetovog osobnog imena, te da je prema stavku 2. čl. 100. ObZ-a zastupanje djeteta u vezi s istim osobnim pravom valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji zastupa dijete, a što je u konkretnom slučaju izostalo, s obzirom na protivljenje protustranke kao majke, te da u tom slučaju prema stavku 5. istog članka sud donosi odluku na prijedlog djeteta ili roditelja koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete.

10. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog predlagatelja smatrajući kako promjena prezimena djeteta ne bi bila u interesu djeteta, te da bi prilikom donošenja odluke u predmetu trebao prevagnuti interes maloljetnog djeteta, a ne želje predlagatelja kao oca i njegovo opće neslaganje sa činjenicom da dijete nosi prezime majke.

11. Naime, tijekom postupka sud je utvrdio kako majka maloljetnog djeteta nije samovoljno promijenila prezime djeteta, a kako je to isticao predlagatelj, već je isto po rođenju s prezimenom ZA upisano u matičnu knjigu rođenih. Također predlagatelj tijekom postupka nije pružio niti jedan dokaz za svoju tvrdnju kako dijete zbog svog sadašnjeg prezimena trpi primjedbe da se radi o djetetu koje nema oca ili da bi se zbog toga loše osjećalo. Cijeneći mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR), na čemu je prvostupanjski sud između ostalih dokaza utemeljio svoju odluku, utvrđeno je kako promjena prezimena maloljetnog djeteta ne bi bila u interesu istog, odnosno ne bi imala nikakav utjecaj na dobrobit djeteta, a što bi i trebao biti cilj postupaka u kojima je dijete sudionik postupka. Također nije utvrđeno da bi dijete prolazilo kroz kakve stresne situacije zbog drugačijeg prezimena kojeg ima u odnosu na svog oca.

12. Zbog naprijed iznijetog nije u pravu predlagatelj kada u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog jer je poklonio vjeru izjavi šestogodišnjeg djeteta koje je instruirano od drugog roditelja i izjavilo da se želi prezivati kao i do sada. Naime, u odluci je jasno naznačeno kako je proveden razgovor s maloljetnim djetetom od strane stručne osobe - psihologa, iz kojeg je zaključeno kako dijete razumije značenje imena i prezimena i zna kako se zove i preziva, ali obzirom na kronološku dob još ne shvaća značenje davanja svojeg mišljenja i nema zrelost shvaćanja posljedica promjene prezimena. Iz naprijed navedenog vidljivo je kako prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na mišljenju djeteta, već je pravilno cijeneći sve provedene dokaze, a posebno mišljenje stručnog tima HZSR-a donio pravilnu i zakonitu odluku. Potrebno je napomenuti i kako sud ne poklanja vjeru, već prihvaća ili ne prihvaća neki iskaz, a u konkretnom predmetu prvostupanjski sud je dao jasne i nedvosmislene razloge za svoju odluku koju je utemeljio na provedenim dokazima.

13. Pravilno je prvostupanjski sud omogućio maloljetnom djetetu izraziti mišljenje i to u nazočnosti stručne osobe, a što je bio i obvezan temeljem čl. 360. st.1. i 2. Obz- a, te čl. 12. Konvencije o pravima djeteta (Službeni list SFRJ 15/90; „Narodne novine” broj MU 12/93. i 20/97., u daljnjem tekstu: Konvencija), te je isto mišljenje uvažio u skladu s dobi i zrelošću djeteta, a kako to nalažu navedene odredbe.

14. S druge strane, u ovakvim postupcima, gdje roditelji maloljetnog djeteta ne mogu postići sporazum, gdje su obiteljski odnosi narušeni, zadatak je svih sudionika u postupku zaštititi dijete, sagledati njegovu dobrobit na objektivan način gledajući najbolji interes maloljetnog djeteta i to uzimajući u obzir njegov budući život i okruženje. Roditelji nisu pokazali nikakvu spremnost na dogovor, iako se predlagatelj poziva na načelni dogovor roditelja u pogledu prezimena djeteta, a koji niti ovaj sud nije uspio prepoznati kao dogovor jer svaki od njih ima svoj prijedlog čije prezime bi trebalo biti na prvom mjestu, a što očito nije nikakav dogovor. Da dogovor između njih postoji ovaj postupak bi bio suvišan i ne bi se niti provodio.

15. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvedene dokaze, dao jasne i uvjerljive razloge za svoju odluku, a što žalbeni navodi nisu doveli u pitanje.

16. Potrebno je napomenuti i kako odbijanje prijedloga nije zapreka za promjenu imena djeteta u budućnosti ukoliko uslijedi dogovor roditelja, odnosno kada dijete dostigne određenu zrelost obzirom na svoju dob gdje će biti u stanju oblikovati vlastito mišljenje i izraziti ga, te se utvrdi kako je izmjena osobnog imena djeteta u skladu s njegovim najboljim interesom.

17. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu predlagatelja valjalo je odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ.

U Vukovaru, 15. veljače 2024.

Sudac

Ana Bosančić