Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 12 P-5/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja K. N., protiv tužene E., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 15. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku E., da tužitelju K. N., isplati iznos od 4.350,01 eur/32.775,52 kn sa zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 5,03 kn/0,67 eur od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 kn/0,67 eur od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 kn/0,67 od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 kn/0,67 od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 kn/0,67 eur od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,03 kn/0,67 od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,77 kn/15,37 eur od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,89 kn/15,51 eur od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,44 kn/15,45 eur od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,40 kn/15,58 eur od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,68 kn/15,49 eur od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,17 kn/15,55 eur od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,27 kn/15,43 eur od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,74 kn/15,49 eur od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,95 kn/15,26 eur od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,51 kn/15,20 eur od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,03 kn/22,43 eur od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,43 kn/21,43 eur od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,08 kn/21,11 eur od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,41 kn/21,02 eur od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,69 kn/20,66 eur od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,01 kn/20,97 eur od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,19 kn/20,86 eur od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,42 kn/20,89 eur od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,08 kn/20,05 eur od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 153,87 kn/20,42 eur od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 929,43 kn/123,36 eur od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 151,94 kn/20,17 eur od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,48 kn/20,50 eur od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,39 kn/19,96 eur od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 548,68 kn/72,82 eur od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 544,57 kn/72,28 eur od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,99 kn/71,93 eur od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 548,09 kn/72,74 eur od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 549,79 kn/72,97 eur od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 573,52 kn/76,12 eur od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 523,59 kn/69,48 eur od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 521,85 kn/69,26 eur od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 521,52 kn/69,22 eur od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 522,06 kn/69,29 eur od 01.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 522,04 kn/69,29 eur od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 521,44 kn/69,21 eur od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 521,54 kn/69,22 eur od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 521,97 kn/69,28 eur od 01.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 522,15 kn/69,30 eur od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 523,18 kn/69,44 eur od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 521,93 kn/69,27 eur od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 536,74 kn/71,24 eur od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 614,34 kn/81,53 eur od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 558,30 kn/74,10 eur od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 529,70 kn/70,30 eur od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 570,18 kn/75,68 eur od 01.04.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 584,79 kn/77,61 eur od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 573,97 kn/76,18 eur od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 574,01 kn/76,18 eur od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 573,52 kn/76,12 eur od 01.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 573,01 kn/76,05 eur od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 572,24 kn/75,95 eur od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 572,64 kn/76,00 eur od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 572,36 kn/75,97 eur od 01.12.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 572,03 kn/75,91 eur od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 572,04 kn/75,92 eur od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.871,37 kn/381,10 eur od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 571,52 kn/75,85 eur od 01.04.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 572,01 kn/75,92 eur od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 572,13 kn/75,93 eur od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 572,10 kn/75,93 eur od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 571,61 kn/75,87 eur od 01.08.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 571,39 kn/75,84 eur od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 571,48 kn/75,85 eur od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 571,06 kn/75,79 eur od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 570,81 kn/75,76 eur od 01.12.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 570,94 kn/75,77 eur od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,78 kn/74,42 eur od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 911,27 kn/120,95 eur od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 956,82 kn/126,99 eur od 01.04.2015. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju K. N., da tuženiku E., isplati iznos od kn 990,31 / EUR 131,57 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 11,42 / EUR 1,52 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 23,44 / EUR 3,11 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 17,86 / EUR 2,37 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 21,12 / EUR 2,80 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 51,53 / EUR 6,84 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 59,01 / EUR 7,83 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 67,87 / EUR 9,14 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 68,79 / EUR 9,13 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 55,29 / EUR 7,34 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 75,39 / EUR 10,01 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 75,88 / EUR 10,07 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 61,78 / EUR 8,20 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 63,32 / EUR 8,40 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 33,12 / EUR 4,40 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 13,09 / EUR 1,74 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 39,71 / EUR 5,27 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 52,60 / EUR 6,98 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 38,52 / EUR 5,11 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 66,58 / EUR 8,84 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 60,27 / EUR 8,00 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 32,56 / EUR 4,32 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 1,16 / EUR 0,15 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku E., da tužitelju K. N., nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.039,72 eura, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj …, te da mu je na temelju ugovora tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 32.000,00 CHF, da je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, da je otplata kredita kroz 144 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti prema važećem tečaju CHF kreditora na dan dospijeća.

1.1. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s obzirom da je ugovor o kreditu zaključen s valutnom klauzulom te na odluku Ustavnog suda poslovni broj: U-3-2521/2015, kao i na rješenje U-1-3685/2015.

1.2. Tužitelj ističe da je temeljem navedenih ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, tuženiku preplatio kredit za ukupno najmanje 40.000,00 kn, te se poziva na odredbe čl. 502. C Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 40.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška, pri čemu je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, u svom podnesku od 8. siječnja 2024..

2. Tuženik u odgovoru na tužbu stavlja prigovor mjesna nenadležnosti suda navodeći da je u ugovoru o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke tj. Općinskog suda u Rijeci.

2.1. Tuženik je stavio i prigovor zastare smatrajući da se u konkretnom slučaju treba primijeniti trogodišnji zastarni rok te prigovara statusu tužitelja kao potrošača, pri čemu navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik nadalje navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prilikom sklapanja ugovora o kreditu, tako da je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF. Osim toga, tuženik prigovara i tijeku zakonskih zateznih kamata.

2.2. U konačnosti, tuženik je postavio i prigovor radi prijeboja za sve one anuitete kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja te je u tom smislu postavio i odgovarajući tužbeni zahtjev.

2.3. Tuženik je predložio da sud prvenstveno odbaci tužbu, a podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog postupka.

3. Među strankama je nesporno da su tužitelj i tuženik dana 6. studenog 2006. zaključili ugovor o kreditu za iznos od 32.000,00 CHF protuvrijednosti u kn, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate, a ovaj ugovor je zaključen sa valutnom klauzulom u valuti CHF (dalje CHF).

4. Među strankama je sporna mjesna nenadležnost Općinskog suda u Virovitici, sporna je zastara potraživanja, status tužitelja kao potrošača, ništetnost valutne klauzule, tijek zakonske zatezne kamate.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (6-10), podatke o kreditu (15-30), podatke banke (84-126), saslušao tužitelja kao stranku (324), svjedokinju S. N. (325), prove financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještakinji D. V. (336-356).

6. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Prije donošenja odluke o samom tužbenom zahtjevu sud je prvenstveno riješio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici na način da je isti odbio kao neosnovan iz sljedećih razloga:

8. Naime, čl. 49 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocjene nepoštenima.

9. Isto tako, čl. 50 ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49 ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima između ostalih i odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijekom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi prema mjerodavnom pravu teret dokaza bio na trgovcu.

10. Obzirom na sve gore navedeno jasno je kako tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o odredbi kojom se ugovara mjesna nadležnost suda u slučaju spora prilikom sklapanja ugovora o kreditu jer je takva odredba dio tipskog ugovora tuženika i obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj osoba sa prebivalištem u Staroj Rači, a sjedište banke tuženika nalazi se u Rijeci odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu kreditora je nepoštena sukladno čl. 49 i 50 ZZP-a, obzirom da takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer u slučaju da se predmetni postupak vodi pred sudom u Rijeci za tužitelja zasigurno nastaju veći troškovi nego da se postupak vodi pred sudom na čijem se području nalazi njegovo prebivalište.

11. Osim što je ovakvo stajalište zauzeto i u brojnim presudama hrvatskih sudova, isto je i praksa Suda Europske unije u presudi u predmetu Occano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA u Rocio Murciano Quintero i drugi ( spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98) gdje se utvrđuje da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 31. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Kako je odredbom članka 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano da u sporovima koji nastanu u svezi sa ugovorom o kreditiranju potrošač može pokrenuti postupak protiv druge strane i pred sudovima mjesta u kojem potrošač ima prebivalište, pa stoga postoji mjesna nadležnost naslovnog Suda.

13. Tuženik se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a protivi povlačenju tužbe za iznos od 958,85 eura/7.224,48 kn iz podneska tužitelja od 8. siječnja 2024. te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 5.308,91 eura/40.000,00 kn s obzirom da je za takvo povlačenje tužbe uvijek potreban pristanak tuženika ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

14. Međutim, sud smatra da se ovdje ne može primijeniti odredba čl. 193. Zakona o parničnom postupku jer je do preinake tužbenog zahtjeva došlo nakon provođenja vještačenja, a u konkretnom slučaju se radi tzv. stupnjevitoj tužbi, odnosno tužitelj nije mogao postaviti tužbeni zahtjev prije nego što su mu bili poznati iznosi koji su utvrđeni vještačenjem.

15. Uvidom u govor o kreditu od 6. studenog 2006. utvrđeno je da su:

-tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita, zaključili 6. studenog 2006. ugovor o kreditu na iznos od 32.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, u svrhu uređenja kuće,

-kreditor i korisnik su ugovorili otplatu kredita u 144 mjesečna anuiteta, plativo u kunama i obračunato po važećem srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, uz dospijeće mjesečnih rata zadnji dan u mjesecu,

-ugovor o kreditu je potrošački, jer tužitelj dobivena kreditna sredstva nije koristio za potrebe svoje profesije, već za osobne potrebe, tj. za uređenje kuće,

-tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazložene odredbe o valutnoj klauzuli, rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF, tuženik tužitelja nije upozorio na rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje kunskog kredita ili u valuti eur, tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, što navedene odredbe čini nerazumljivima, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, pa su iste nepoštene i posljedično tome ništetne, suprotne su načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je takvim postupanjem tuženika tužitelj kao potrošač oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog valutne klauzule u CHF.

16. Naime, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj 6. studenog 2006. sklopio ugovor o kreditu, pri čemu se nije pregovarali o uvjetima tog kredita, jer se radilo o tipskom ugovoru na unaprijed pripremljenom formularu, pri čemu mu nije objašnjeno niti o čemu ovisi promjena tečaja CHF niti rizici takvog kredita, već mu je rečeno da se radi o najstabilnijem ugovoru, a kredit je tužitelj podigao i utrošio u uređenje kuće. Tužitelj ne naveo da je početni anuitet bio 1.400,00 kn, a nakon 5-6 godina je porastao na preko 2.000,00 kn. Tužitelj navodi da je u svezi promjene tečaja išao u banku, ali su mu rekli da to nije dugoročno, pri čemu navodi da on ne razumije što znači valutna klauzula, te nadalje navodi da taj kredit ne razumije u cijelosti jer su mu bili bitni samo visina kredita, visina rate i rok otplate, a sa djelatnicom banke nije mogao pregovarati jer se radilo o kreditu sa unaprijed pripremljenim odredbama.

17. Iskaz tužitelja je razložan, uvjerljiv i logičan, te mu je sud povjerovao u cijelosti.

18. Tijekom postupka je saslušana svjedokinja S. Nj. koja je navela da se sjeća tužitelja kad je dolazio u banku radi podizanja kredita, ali se ne sjeća da li je tražio kredit u kunama ili CHF, ali pošto je tužitelj bio kreditno sposoban jedino za taj kredit, navodi da se je pregovaralo o kreditu, nakon čega je taj kredit sastavljen na formularu sukladno dogovoru. Međutim, ovakvom iskazu svjedokinje sud ne vjeruje iz razloga jer je iz samog ugovora vidljivo da se radi o ugovoru koji je sklopljen na formularu, tako da se o odredbama tog kredita nije pregovaralo kao što tvrdi tužitelj. Svjedokinja navodi da se o parametrima o kojima ovisi promjena tečaja nije razgovaralo, iz čega proizlazi da tužitelju nisu objašnjeni rizici kredita u CHF, tim više jer svjedokinja i sama navodi da nije imala nikakve informacije o budućem kretanju tečaja CHF. Svjedokinja nadalje navodi da su tužitelju dani odgovarajući leci, odnosno propagandni materijali, međutim, za sud je dvojbeno koliko su ti materijali mogli biti razumljivi osobi s prosječnim ekonomskim znanjem, tako da uslijed te činjenice sud smatra da tužitelj nije upoznat sa rizicima kredita u CHF.

19. Pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

10. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), sud je izveo zaključak da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa stečenog od strane tuženika s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

21. Tužitelj se osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koje se odnose i na tuženika E. Ovo stoga, što je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, potrošače nisu u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

22. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

23. Odredbe čl. 502. C u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/14, 110/15 i 14/19), propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odlukama broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., i broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019..

24. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 26. siječnja 2022., razvidno je da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

24.1. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Radi naprijed navedenoga ovaj sud je odbio prigovor zastare, kao prigovor materijalno-pravne naravi, kao neosnovan, te je meritorno odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

25. Učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex. tunc, te se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena i na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

26. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

27. Na okolnost visine potraživanja tužitelja, ali i na okolnost visine potraživanja tuženika koji je još u odgovoru na tužbu postavio prigovor radi prebijanja, provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje, nakon čega niti tužiteljska niti tužena strana nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje vještakinje D. V. te je nakon dostave nalaza i mišljenja punomoćnik tužitelja u svom podnesku od 8. siječnja 2024. postavio tužbeni zahtjev naveden u točci I. izreke ove presude, dok je tužena postavila protutužbeni zahtjev u svom podnesku od 15. siječnja 2024. tražeći da se tužitelju naloži isplatu onih iznosa glavnice i zakonske zatezne kamate za anuitete u kojima je tečaj CHF bio manji od početnog.

28. Kako stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje i sud je njezin nalaz prihvatio u cijelosti smatrajući ga objektivnim i stručnim jer je vještakinja isti obrazložila argumentirano i razumljivo.

29. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je uglavnom plaćao tuženiku veće anuitete, zbog rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja valute vezane za CHF, otpala je utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima, dužan izvršiti tužitelju povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate, radi čega je sud usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te je presudio kao u točci I. izreke ove presude.

30. S obzirom da tuženik izjavio prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 990,31 kn/131,57 eura, a što je sukladno nalazu i mišljenju vještakinj, sud je i taj dio tužbenog zahtjeva usvojio kao osnovan u cijelosti te je presudio kao u točci II. izreke ove presude.

31. Donošenjem odluke u točci I. i II. izreke ove presude usvojeni su tužbeni zahtjevi tužitelja i tuženika glede glavnice tužitelja u iznosu od 4.350,01 euro, te tužene u iznosu od 131,57 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos glavnice, kako je to navedeno u točci I. i II. izreke ove presude.

32. S obzirom da je tužitelj u tužbenom zahtjevu tražio samo iznose kad je anuitet u CHF bio veći od početnog, a tužena samo kad je anuitet bio manji od početnog, svakoj stranci je dosuđen novčani iznos koji su tražili, čime sud smatra i tužitelj i tuženik imaju valjanu pravnu osnovu za prijeboj glavnice i obračun kamate u postupku dobrovoljnog ili prinudnog ispunjenja svoje obveze iz ove presude.

33. Odluka o kamati je zasnovana na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

34. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15, 37/22, 126/22) sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe, sastava podneska od 9. ožujka 2022., sastava podneska od 3. siječnja 2024., zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023., 25. travnja 2023. i 15. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaku pojedinu parničnu radnju ili ukupno 1.200,00 eura, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 300,00 eura, kao i predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura koji je snosio tužitelj, kao i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 49,77 eura te presudu u iznosu od 89,95 eura, što ukupno iznosi 2.039,72 eura.

34.1. Sud je odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi sve troškove tužitelju s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi tj. iznos od 2.039,72 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do isplate.

35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 15. veljače 2024.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Z. V.

2. Punomoćnici tuženice – OD M.