Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-535/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T.Z., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 18. travnja 2023. poslovni broj K-44/2016-61, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. T.Z., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku proglašen je krivim opt. T.Z. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju je optuženiku na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 21. svibnja 2015. do 23. srpnja 2015..

1.1. Na temelju čl. 270. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), po pravomoćnosti presude, opt. T.Z. će se vratiti privremeno oduzeti predmeti i to mobilni telefon marke Samsung, model GT-19195, IMEI:351533/06/908082/3, sa pripadajućom memorijskom karticom, proizvođača "Sandisk", sim kartica operatera Vip, ser. br. 8538591414020732377, pozivnog broja ..., a koji su od optuženika privremeno oduzeti, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave d.-n., Službe kriminalističke policije, ser. br. 0506924, od 21. svibnja 2015. godine, mobilni telefon marke Vip Racer, IMEI broja 86664300455632, sa pripadajućom memorijskom karticom Toshiba, 4 GB, bez pripadajuće baterije i stražnjeg poklopca, mobilni telefon marke Samsung, model GT-S5360, IMEI broja 352936/05/169351/2, sim kartica operatera Simpa, ser. br. 99811436153217, a koji su od optuženika privremeno oduzeti, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave d.-n., Službe kriminalističke policije, ser. br. 0506925, od 21. svibnja 2015. godine, kao i mobilni telefon marke Alcatel, crvene boje, IMEI broja 869212008616170, sim kartica, ser. br. 89387091405095466698, a koji su od optuženika privremeno oduzeti, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave d.-n., Službe kriminalističke policije, ser. br. 0506926, od 21. svibnja 2015. godine.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura, troškove svjedoka M.M. u iznosu od 592,00 kuna / 78,57 eura, troškove svjedoka S.B. u iznosu od 776,00 kuna / 102,99 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te troškove svjedoka S.P. o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora.

2.1. Protiv te presude žali se opt. T.Z. po braniteljici A.B., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba optuženika i "oslobodi ga kaznene odgovornosti".

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu državnog odvjetnika, osim zbog odluke o kazni.

6. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je iz opisa djela, za koje se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj K-DO-237/15 od 30. srpnja 2015. teretilo opt. T.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, izostavljen dio u kojem se navodi da je "točno neutvrđenog dana u studenom 2014. ... za iznos od 2.200,00 eura od S.B. kupio 2000,00 grama droge konoplje – canabis sativa (marihuana) ... a drogu koju je kupio od S.B. je preko državne granice s Republikom Hrvatskom u Dubrovnik prenio S.P. i predao mu je ... a koju drogu je on dalje prodao". S tim u vezi državni odvjetnik u žalbi navodi da je "točno kako ne postoje direktni dokazi da bi okrivljenik T.Z. u studenom 2014. za 2.200,00 eura od S.B. kupio 2000,00 grama droge marihuane, koju je preko državne granice prenio S.P." i predao opt. T.Z.. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi da iz iskaza svjedoka S.P., koji je nekonfrontirano ispitan u Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, a koji je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, proizlazi da je imenovani svjedok u studenom 2014. predao 2 kg droge marihuane S.B., a S.B. da je svjedoku P. predočio da će tu drogu u Republiku Hrvatsku prenijeti S.P. i predati osobi po imenu T.. Kada se takav iskaz svjedoka P. dovede u vezu s pravilnim utvrđenjem prvostupanjskog suda da je S.P. 17. veljače 2015. preko državne granice u Republiku Hrvatsku prenio "istu količinu droge", koju je trebao predati opt. T.Z., što proizlazi i iz nadziranih razgovora koje su 17. veljače 2015. vodili M.M. i opt. T.Z., ali je S.P. u predaji droge spriječen od strane policijskih službenika, zbog čega postoji "dovoljan broj indicija" da je opt. T.Z. i u studenom 2014. za navedeni iznos novca od S.B. kupio navedenu količinu droge marihuane, koju je preko granice sa Republikom Hrvatskom prenio S.P. i predao opt. T.Z..

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. T.Z. koji poriče da bi bilo od S.B. bilo od M.M. u studenom 2014. te u veljači 2015. kupio, u dva navrata, po dva kilograma droge marihuane, koju drogu je optuženiku u Republiku Hrvatsku prenosio S.P., te je dovodeći u vezu takvu obranu opt. T.Z. sa svim izvedenim dokazima koje je ocijenio pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pravilno zaključio da ne postoji takav zatvoreni krug posrednih činjenica – činjenica indicija koji upućuju na zaključak da je opt. T.Z. od S.B. u studenom 2014. kupio dva kilograma droge marihuane, koju drogu je u Republiku Hrvatsku prenio S.P. i predao opt. T.Z.. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge (odlomak 34.), koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika te se upućuje na te razloge iz prvostupanjske presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.2. Prvostupanjski sud je pravilno iz opisa djela za koje se teretilo opt. T.Z., kada nije našao dokazanim da bi u studenom 2014. od S.B. kupio dva kilograma droge marihuane za iznos od 2.200,00 eura, koju drogu bi u Republiku Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine prenio S.P. i predao optuženiku, ispustio taj dio iz opisa djela, jer nije dokazano da bi opt. T.Z. počinio i to djelo, koje bi ulazilo u sastav kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

Na žalbu opt. T.Z., osim zbog odluke o kazni.

7. Opt. T.Z. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći u žalbi da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između razloga prvostupanjske presude i dokaza u spisu predmeta, te da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i navedeni razlozi da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime se parafrazira povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. S tim u vezi opt. T.Z. u žalbi navodi da se očitovao da se ne smatra krivim, da nikada nije kupio drogu od M.M. i S.B., da iz iskaza svjedoka S.B. i M.M. "nije jasno kako je ovlašteni tužitelj uopće došao do tih zaključaka", o kupovini opojne droge, da iz iskaza svjedoka S.P. "ne proizlazi da bi okrivljenik T.Z. počinio bilo kakvo kazneno djelo", te da"snimke razgovora ... ne dovode okrivljenika u bilo kakvu vezu sa počinjenjem kaznenog djela". Takvi žalbeni navodi opt. T.Z. ne predstavljaju povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječi. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Opt. T.Z. se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći u žalbi da iz "činjeničnog opisa" ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela koji se "okrivljeniku stavljaju na teret". Suprotno takvom žalbenom navodu opis djela, naveden u izreci prvostupanjske presude, za koje je opt. T.Z. proglašen krivim sadrži sve bitne elemente kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

9. Opt. T.Z. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. T.Z. u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je obranu opt. T.Z. koji poriče počinjenje kaznenog djela za koje je proglašen krivim, s pravom ocijenio nevjerodostojnom. Pravilno ocijenivši iskaze svjedoka M.J., M.M., S.P., S.P., te druge izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći u vezu i sa sadržajem dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora opt. T.Z. i M.M., te nesporne činjenice da je S.P. 17. veljače 2015. dolazeći iz Bosne i Hercegovine i prelazeći u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Gornji Brgat, upravljajući osobnim automobilom marke O., tip Astra, bijele boje, zaustavljen po policijskim službenicima te je u tom osobnom vozilu pronađeno 1915,2 grama droge marihuane, pravilno zaključio da postoji takav zatvoreni krug posrednih činjenica – činjenica indicija koji nedvojbeno upućuju na zaključak da je opt. T.Z. od M.M. iz Bosne i Hercegovine, kupio 17. veljače 2015. 1915,2 grama droge marihuane koju je optuženiku iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku u naprijed navedenom osobnom automobilu prevozio S.P.. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. T.Z. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. T.Z. protivno čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" broj 107/01 i dr.) s ciljem daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu od M.M. iz Bosne i Hercegovine kupio 1915,2 grama droge marihuane koja se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu upotrijebiti za izradu droga u Dijelu 1. Odjeljku 1. ("Narodne novine" broj 50/09), koju drogu je optuženiku iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku prenosio S.P.. Dakle, opt. T.Z. je nabavio tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji.

Na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

11. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni navodi da je kazna "preblaga" jer je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti ranije višestruke osuđivanosti opt. T.Z., između ostalog i zbog istih kaznenih djela, i na kazne zatvora, koje očito nisu utjecale na optuženika da ne čini nova protupravna djela. Opt. T.Z. u uvodu žalbe po braniteljici navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali taj razlog žalbe uopće ne obrazlaže.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog "korektno držanje pred sudom" opt. T.Z., a od otegotnog raniju višestruku osuđivanost između ostalog i zbog istih kaznenih djela, nalazeći da obzirom je nezaposlen, da počinjenjem takvih kaznenih djela pribavlja novčana sredstva za vlastito i osoba koje je dužan uzdržavati, pa obzirom na posljedice takvih djela jer se prodajom droge konzumentima ugrožava zdravlje ljudi, te optuženikovu upornost u ponavljanju protupravnih djela, pravilno za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje optuženik proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 21. svibnja do 23. srpnja 2015..

11.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora, u odnosu na opt. T.Z., vodeći računa i o okolnosti da je optuženik otac četvero djece od kojih je jedno maloljetno, te o proteku više godina od počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim za koje vrijeme optuženik nije činio nova protupravna djela, ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 15. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.