Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-82/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. R., OIB:…, iz Z., zastupan po opunomoćenici I. R., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 86 P-3621/2018-60 od 26. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 86 P-3621/2018-60 od 26. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"1. Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj, Z. (Općina G. Z.), OIB:…, isplatiti tužitelju, L. R., iz Z., OIB:…, iznos od 1.201.051,64 HRK/ 159.406,95 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. travnja 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. svibnja 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. lipnja 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. srpnja 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. kolovoza 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. rujna 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. listopada 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. studenog 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. prosinca 2015.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. siječnja 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. veljače 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. ožujka 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. travnja 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. svibnja 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. lipnja 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. srpnja 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. kolovoza 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. listopada 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. studenog 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. prosinca 2016.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. siječnja 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. veljače 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. ožujka 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. travnja 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. svibnja 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. lipnja 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. srpnja 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. kolovoza 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. rujna 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. listopada 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. studenog 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. prosinca 2017.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. siječnja 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. veljače 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. ožujka 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. travnja 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. svibnja 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. lipnja 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. srpnja 2018.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. kolovoza 2018.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. rujna 2018.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. listopada 2018.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. studenog 2018.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. prosinca 2018.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. siječnja 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. veljače 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. ožujka 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. travnja 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. svibnja 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. lipnja 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. srpnja 2019.,

- 14.569,76 HRK / 1933,74 EUR teku od dana 16. kolovoza 2019.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. rujna 2019.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. listopada 2019.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. studenog 2019.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. prosinca 2019.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. siječnja 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. veljače 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. ožujka 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. travnja 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. svibnja 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. lipnja 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. srpnja 2020.,

- 14.322,90 HRK / 1900,98 EUR teku od dana 16. kolovoza 2020.,

- 14.076,04 HRK / 1868,21 EUR teku od dana 16. rujna 2020.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. listopada 2020.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. studenog 2020.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. prosinca 2020.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. siječnja 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. veljače 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. ožujka 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. travnja 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. svibnja 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. lipnja 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. srpnja 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. kolovoza 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. rujna 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. listopada 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. studenog 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. prosinca 2021.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. siječnja 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. veljače 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. ožujka 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. travnja 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. svibnja 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. lipnja 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. srpnja 2022.,

- 14.816,62 HRK / 1966,50 EUR teku od dana 16. kolovoza 2022.,

do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju, L. R., iz Z., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu od 230.190,60 HRK/30,551.54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka čini zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja predstavlja razliku turističkog najma (od svibnja do listopada svake godine) i zaštićene najamnine i kao kombinaciju tržišne mjesečne najamnine u trajanju od šest mjeseci godišnje (od studenog do travnja svake godine) umanjeno za sve plaćene mjesečne iznose zaštićene najamnine, sukladno presudi toga suda Po-21/2013 od 3. studenog 2014., odnosno presudi ovoga suda poslovni broj Gž-1/2015 od 5. veljače 2015 te Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 68/2018).

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih prigovora tužene te pazeći pri tom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj žalbeni sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Također, pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. U pravilno i opširnom provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

- da je pregledom z.k. izvatka za čest. zgr. 1081/1, z.k. uloška 1670, k.o. S. utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlsnik: 4. u suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4) (koji je izuzet od nacionalizacije) 1. trosobnog stana na II. katu južnog dijela zgrade;

- da je pregledom presude toga suda poslovni broj Po-21/2013 od 3. studenog 2014. u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika pod 1. V. B., OIB:…, pod 2. V. B., OIB: …, i pod 3. V. B., OIB:…, svi iz S. i svi zastupani po punomoćniku Z. I., odvjetniku u S., protiv tuženika - protutužitelja L. R., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u S., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i iseljenja, razvidno da je istom presudom zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u kojemu je tužitelj - protutuženik pod 1. zaštićeni najmoprimac, tužitelji - protutuženici pod 2. i 3. članovi njegovoga obiteljskog domaćinstva, a tuženik - protutužitelj najmodavac, sve u odnosu na stan u S., anagrafske oznake, trosobni stan na II. katu južnog dijela zgrade, z.k. tijelo II.-4. etaža 0/0, koji stan je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čest. zgr. 1081/1 Z.U. 1670 k.o. S., u naravi kuća s dvorom ukupne površine 230 m², uz ugovorenu zaštićenu najamninu od 205,75 HRK (točka I. izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev radi iseljenja tužitelja -protutuženika iz spomenutog stana (točka II. izreke).

- da je odlučujući o žalbi tuženika -protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Po-21/13 od 3. studenoga 2014. godine., ovaj sud svojom presudom poslovni broj Gžnaj-1/2015 od 5. veljače 2015. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika - protutužitelja te potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu broj Po-21/13 od 3. studenoga 2014;

- da iz pregleda Rješenja Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave S., Klasa: UP/-335-02/09-01/0002, Ur. broj: 2181-01/08-02- 09-0004 od 26. siječnja 2010., proizlazi da se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na ime: L. R., rođen 16. ožujka 1982., iz Z., s adresom smještajnih objekata u kojima se pruža usluga: - S.;

-da je pregledom izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2019. utvrđeno da je tužitelj vlasnik tvrtke L. D. d.o.o. K. - da iz rješenja Ureda državne Uprave u D.-N. županiji, Službe za gospodarstvo, Klasa: UP/I-335-03/10-01/295, Ur. broj: 2117-03/3-10-7, od 22. srpnja 2010. je razvidno da se utvrđuje se da ugostiteljski objekt naziva L. D. u D., kojim posluje ugostitelj L. D. d.o.o. sa sjedištem u Z., ispunjava minimalne uvjete propisane za ugostiteljske objekte iz skupine "Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj", za vrstu: Apartman - apartman naziva L. D. a da ugostiteljski objekt iz podtočke L. ove točke, ispunjava uvjete propisane za kategoriju četiri zvjezdice i da je ugostitelj je dužan pribaviti standardiziranu oznaku vrste i kategorije ugostiteljskih objekata u skladu s rješenjem;

- da je pregledom izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2019. razvidno je da je tužitelj vlasnik tvrtke L. M. d.o.o. K.;

- da iz Ugovora o zakupu sklopljenog između trgovačkog društva L. M. d.o.o. K., kao zakupodavca, i trgovačkog društva D. d.o.o. Z., kao zakupnika, od 29. prosinca 2011. razvidno je da je Zakupodavac je vlasnik stana na VII (sedmom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 44,13 m², koji se nalazi u Z., u kojoj se stan nalazi sagrađen je na k. čest. br. 3250, po novoj izmjeri t.br. 2253 k.o. C., sve upisano u Knjigu položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 7.k.ul. 147, broj poduloška 35191, k.o. G. Z., koji stan Zakupodavac daje a Zakupoprimac prima u zakup i obvezuje se plaćati zakupninu i troškove tekućeg održavanja;

- da prema Ugovoru o zakupu, sklopljenog između trgovačkog društva L. M. d.o.o. K., kao zakupodavca, i M.-P. d.o.o. Z., kao zakupnik s druge strane, proizlazi da je Zakupodavac vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Broj poduloška: 35191 / Z.K. uložak 147, Knjiga PU: G. Z., u naravi stan na VII (sedmom) katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 44.13 cm, koji se nalazi u Stambenoj zgradi, Z., sagrađena na čest. br. 3250, po novoj izmjeri čest. br. 2253 K.O. C., koji stan zakupodavac daje u zakup zakupniku koji se obvezuje na plaćanje najamnine;

-da je pregledom dopisa Turističke zajednice G. S. od 13. lipnja 2019. razvidno je da je ukupan broj noćenja u 2015. godini 1337535 za 62 dana, u 2016. godini ukupan broj noćenja da je 1791509 za 73 dana, u 2017. godini ukupan broj noćenja da je 2231914, za 75 dana, u 2018. godini ukupan broj noćenja da je 2577860 u 76 dana i u 2019. do lipnja mjeseca da je ukupan broj noćenja 582538 za 18 dana.

- da iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. od 14. lipnja 2019., proizlazi da je na temelju usporednih podataka visina najma stanova koji se nalaze u istom kvartu, odnosno susjednim ulicama i to: ugovorena mjesečna najamnina 3.340,00 HRK za stan površine 47 m², ugovorena mjesečna najamnina 3.375,00 HRK za stan površine 60 m², ugovorena mjesečna najamnina 2.300,00 HRK za stan površine 53 m², ugovorena mjesečna najamnina 2.250,00 HRK za stan površine 78 m², ugovorena mjesečna najamnina 2.000,00 HRK za stan površine 45 m², ugovorena mjesečna najamnina 2.200,00 HRK za stan površine 61 m², ugovorena mjesečna najamnina 2.660,00 HRK za stan površine 64 m²;

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. Š., (O. d.o.o.) razvidno je da vještak zaključuje da nekretnina u sadašnjem stanju ne ispunjava osnovne uvjete za siguran način stanovanja, te sukladno tome da se ne može iznajmljivati odnosno da je potrebno sanirati oštećenja i nedostatke.

- da je u svom očitovanju na podnesak tužitelja vještak M. Š. je naveo kako je u svom nalazu i mišljenju procijenio kako nekretnina u sadašnjem stanju nije sigurna za stanovanje, na temelju više osnova, sukladno Zakonu o gradnji (NN 153/13, 20/17), te kao takva da nije pogodna za iznajmljivanje te da stoga ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja;

- da je saslušani sudski vještak M. Š. na ročištu naveo da se prilikom uviđaja na licu mjesta uvjerio da u predmetnom stanu žive zaštićeni najmoprimci. Predmetna nekretnina da se nalazi na vrlo atraktivnoj lokaciji u centru S. što bi s aspekta najma u turističke svrhe bilo interesantno. S obzirom na površinu stana sigurno da postoji potražnja s tom površinom i na toj lokaciji, a da je predmetni stan priključen na struju, vodu i komunalnu infrastrukturu, da postoji i kupaonica koju je u svom vještvu i opisao, te da je namješten i za stanovanje i sve prema priloženoj foto dokumentaciji, pa da se stoga predmetni stan može iznajmljivati;

- da je u ponovnoj dopuni sudski vještak M. Š. naveo da uvidom u podatke Ministarstva, Područni ured S., o prosječnoj cijeni najamnine, koje se nalaze u susjednim ulicama, i to: 1. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 3.340,00 HRK za stan površine 47 m², 2. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 3.375,00 HRK za stan 60 m², 3. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 2.300,00 HRK za stan od 53 m², 4. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 2.250,00 HRK za stan površine 78 m², 5. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 2.000,00 HRK za stan površine 45 m², 6. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 2.200,00 HRK za stan površine 61 m², 7. ugovorena mjesečna najamnina da iznosi 2.660,00 HRK za stan površine 64 m², pa da proizlazi da bi mjesečna najamnina za predmetni stan bila na dan 9. ožujka 2020. u visini od 2.589,29 HRK;

- da je prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje M. Š. L., dipl. ing, proizlazi da je predmetni stan na atraktivnoj lokaciji, opremljen svim potrebnim sadržajima za iznajmljivanje, što dokazuje činjenica da je stan u najmu zaštićenih najmoprimaca. Stanje stana da je neodržavano, a minimalni troškovi koje da je potrebno uložiti prilikom adaptacije iznose 108.000,00 HRK. Prihod od mjesečnog najma od listopada do travnja da bi iznosio 22.954,52 HRK odnosno umanjen za troškove gospodarenja 17.904,53 HRK, dakle, čisti mjesečni prihod da bi bio 2.984,09 HRK. Prihod od sezonskoga turističkog dnevnog najma, za mjesece srpanj i kolovoz da bi iznosio 95.250,60 HRK odnosno čisti prihod da bi bio 66.675,42 HRK ili mjesečno 33.337,71 HRK. Prihod od sezonskoga turističkoga dnevnog najma za lipanj i rujan da bi bio 73.742,40 HRK odnosno čisti prihod da bi iznosio 52.947,04 HRK ili mjesečno 26.473,52 HRK. Prihod od sezonskoga turističkoga dnevnog najma za svibanj i listopad da bi iznosio 58.072,14 HRK odnosno čisti prihod 42.741,10 HRK ili mjesečno 21.370,55 HRK. Navedeno čini ukupni godišnji prihodi od najamnine 250.019,66 HRK koji umanjen za ukupni godišnji troškovi gospodarenja 69.751,58 HRK daje čisti godišnji prihod od 180.268,08 HRK ili mjesečno 15.022,34 HRK. Prikazano po godinama dobije se godišnji prihod od 2016. do 2021. 1.081.608,51 HRK, uvećano za godišnji prihod za 2015. 198.172,61 HRK, dakle, sveukupno 1.279.781,12 HRK;

- očitujući se na nalaz i mišljenje sudske vještakinje M. Š. L. da je zakonski zastupnik tužene naveo kako, a s obzirom na odredbu članka 7. stavak 2. Zakona o najmu stanova ( "Narodne novine" broj: 91/96, 48/98, 66/08, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje u tekstu: ZNS) kojom je propisano kako se uvjeti i mjerila za utvrđivanje zaštićene najamnine utvrđuju ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca, visina tržišne najamnine također ovisi o tim kriterijima. Stoga, u konkretnom slučaju, da je bilo potrebno prvenstveno utvrditi u kakvom je stanju predmetni stan u smislu uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za život jer visina tržišne najamnine upravo ovisi o stanju nekretnine, nastalim troškovima održavanja stana, kao i o drugim kriterijima na tržištu. Naime, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka M. Š. da je utvrđeno kako predmetni stan predstavlja rizik i opasnost za korisnike jer da ne ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu koji se odnose na mehaničku otpornost i stabilnost te higijenu i zdravlje pa da se predmetni stan kao takav ne bi niti mogao iznajmljivati. Ujedno sudska vještakinja M. Š. L. da u svom nalazu i mišljenju polazi od činjenice da u predmetnom stanu stanuje zaštićeni najmoprimac pa da je stan opremljen svim potrebnim sadržajima za iznajmljivanje, bez obzira na činjenicu što je stan u lošem, neodržavanom stanju.

- da je zz tužene prigovorio da vještakinja M. Š. L. za izračun turističke najamnine predmetnoga derutnog stana, uzima kao usporedne stanove/apartmane koji su ocijenjeni najvišim ocjenama gostiju i za koje se cijena dnevnog najma kreće od 1.278,00 HRK do 4.884,00 HRK, s tim da je za predmetni stan utvrđena turistička najamnina čak i u višem iznosu nego što je u oglasima istaknuta cijena za dnevni najam, npr. stana površine 85 m² u iznosu od 1.278,00 HRK dnevno, a stana površine 80 m² u iznosu od 1.653,00 HRK dnevno. Iz fotodokumentacije sadržane u nalazu i mišljenju vještaka da proizlazi kako da se radi o novouređenim i moderno opremljenim stanovima od kojih su neki luksuzni stanovi, a ne o potpuno zapuštenim stanovima koji su minimalno opremljeni i to strujom, vodom i nužnim prostorijama. Dakle, da predmetni stan ne zadovoljava ni temeljne zahtjeve za građevinu te da predstavlja rizik i opasnost za korisnike, po stajalištu građevinske i procjeniteljske struke, pa da je neprihvatljivo mišljenje vještakinje M. Š. L. da bi tužitelj predmetni stan uopće mogao iznajmljivati u turističkoj sezoni po prosječnim cijenama dnevnog najma;

- da je očitujući se po prigovorima tužene, vještakinja M. Š. L., navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te smatra da postoji interes za dnevni najam kojemu da bi dala prednost u odnosu na mjesečni najam te da je prilikom izrade procjene provela međuvremensko i interkvalitativno izjednačenje i druge analize sukladno općim vrijednosnim odnosima na tržištu nekretnina, kakvoću nekretnine i odabranoj metodi i postupku sa statističkom obradom i isključenjem neuobičajenih okolnosti. U troškove prilikom izrade procjene da je izračunala iznos koji je potreban za adaptaciju u svrhu turističkog najma te da je prilikom konačne procjene oduzela troškove gospodarenja koji obuhvaćaju upravljanje, podešavanje i rizik gubitka nekretnine (str. 18. nalaza i mišljenja), kao i sve troškove poreza i prireza u svezi najma predmetne nekretnine. Izračun čistog prihoda da nije umanjen za iznos zaštićene najamnine. Također, da je korištena usporedna metoda što znači da se vrijednost daje na temelju istih odnosno vrlo sličnih nekretnina. U tom smislu da se vodi računa o lokaciji nekretnine i njezine znamenitosti, vrsta nekretnine i svi ti stanovi da imaju ta obilježja. U konkretnom slučaju da se radi se o vrlo atraktivnoj nekretnini koja je opisana kao kulturno dobro a u samoj zgradi da se nalaze stanovi koji se daju u turistički najam. Građevina da je izgrađena od kamena, lijepog oblika i čvrste konstrukcije. U svom nalazu i mišljenju da je koristila usporedne stanove koji da su obični stanovi koji se nalaze na toj lokaciji. Ujedno, vještakinja je navela da činjenica da u stanu žive ljudi je potvrda da se u stanu može živjeti, a nedavni potres u S. nije uzrokovao oštećenja u starim zgradama tog lokaliteta.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja, nadalje, utvrđuje da među strankama nije sporna pasivna legitimacija tužene niti je sporno da je u predmetnom stanu u smislu stanovanja zaštićeni najmoprimac, a tužitelj ne može biti u posjedu predmetnog stana, odnosno ne može u istom stanovati niti ga ekonomski iskorištavati, osim što prima mjesečno na ime zaštićene najamnine nesporne iznose, a sve navedeno da proizlazi i iz priložene dokumentacije.

9. Po stavu prvostupanjskog suda, a sukladno odredbi članka 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) da je tužitelju onemogućeno ostvarenje onih vlasničkih prava koje mu zakon omogućuje.

9.1.Dakle, da je propust tužene zbog čega tužitelj ne može ostvarivati svoja vlasnička prava na predmetnom stanu slijedom čega trpi štetu, a da je tužena od ratifikacije Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, koja čini sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, nije poduzela ništa da uskladi Zakon o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje ZON) s Konvencijom što je utvrđeno i presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. protiv Republike Hrvatske (presuda Pr.12027/10 od 10. srpnja 2014.). Dakle, sud prvog stupnja je smatrao da su u konkretnom slučaju relevantna i pravna stajališta koja je ESLJP zauzeo u presudi S. protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio povredu iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, a posebice u dijelu - da je došlo do miješanja u vlasnička prava vlasnika (stana u kojemu živi zaštićeni najmoprimac), budući da zaštićeni najam za posljedicu ima niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine pa tako glede fizičkog posjedovanja jer stanari ostaju u stanu na neodređeno vrijeme, glede prava u pogledu iznajmljivanja stana uključujući i pravo na dobivanje tržišne najamnine i pravo na otkaz najma, a sve zbog niza zakonskih ograničenja;

- da s druge strane, najmodavci ipak nisu lišeni svoga vlasništva jer nastavljaju primati najamninu i mogu prodati svoje stanove (iako podložno uvjetima najma);

- da miješanje o kojem je riječ čini mjeru koja predstavlja nadzor nad korištenjem imovine u smislu drugoga stavka članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju;

- da sustav zaštićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i interesa najmodavaca što u kombinaciji sa zakonskim pravom članova obiteljskog domaćinstva najmoprimca da mogu naslijediti status zaštićenog najmoprimca ostavlja najmodavcima relativno malo ili nimalo prilike da ponovno uđu u posjed svojih stanova, budući je vjerojatnost da zaštićeni najmoprimci dobrovoljno napuste stan u pravilu neznatna;

- da se na sustav zaštićenog najma ili bilo koje od ograničenja prava najmodavaca kao posljedicu toga, ne primjenjuje nikakav zakonski rok pa navedena ograničenja vlasništva mogu trajati (kao što je to i ovdje slučaj) kroz dvije ili više generacija.

9.2.Stoga je sud smatrao da je tužena počinila protupravnu štetnu radnju i time što je propustila nakon donošenja citirane presude urediti status pravno zaštićenih najmoprimca na način da se osigura ravnoteža, koja je na štetu najmoprimaca narušena postupanjem odnosno nepostupanjem tužene, suprotno ratificiranoj Konvenciji. Utvrđeno postojanje povrede članka 1. Protokola i Konvencije da je propust države na štetu najmodavca postojao i prije donošenja navedene presude (S. protiv RH). Dakle, da je tužena na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju trpi zbog činjenice što mu zaštićeni najmoprimac plaća iznimno nisku najamninu na temelju tuženičinog propisa kojeg tužena na odgovarajući način nije uskladila sa ljudskim pravom na mirno uživanje vlasništva i citiranom, ratificiranom Konvencijom.

10. Nadalje, sud zaključuje da se u konkretnom predmetu ne radi o primjeni instituta stjecanja bez osnove već o naknadi imovinske štete koju tužitelj trpi. Navedeno, da je bitno radi prigovora zastare potraživanje, koji je tužena isticala u postupku, a potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od tri godine ( dok stečeno bez osnove u općem zastarnom roku od pet godina). Dakle, sud je zaključio da se u ovom slučaju radi o naknadi štete tužitelju na koju se primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Također, da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba o zastari samog prava, koju normira odredba članka 227. ZOO-a kako to tužena tvrdi, jer ovo potraživanje nije potraživanje povremenih tražbina. Naime, da se radi o potraživanju naknade imovinske štete koju tužitelj trpi, a koja je samo iskazana u mjesečnim iznosima, pa se u ovom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Osim toga, ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je predmetna, da nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi zastarni rok. Kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila na temelju odredbe članka 230. ZOO-a zahtjev tužitelja tuženoj prije podnošenja tužbe je zaprimljen 14. lipnja 2018., to da je upravo tim podneskom tužitelj prekinuo zastaru određenih mjesečnih iznosa jer to drži zahtjevom tužitelju za plaćanjem naknade štete. Dakle, sud zaključuje da tužitelju pripada naknada štete za tri godine prije tog datuma, odnosno travnja 2015., pa nadalje, a zahtjev tužitelja da bi bio osnovan od travnja 2015. ( koji dospijeva 16. travnja 2015.) pa nadalje.

11. U svezi prigovora zastare, prvostupanjski sud posebno ističe kako se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-104/2018-3 od 22. siječnja 2019. navodi da zastara prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kada vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo; da tražbina naknade štete - gubitak zarade od najamnine dospijeva mjesečno, pa da se zbog toga radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavak 1. ZOO-a. Nadalje, da zatezna kamata na novčanu obvezu teče od datuma kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga da se u predmetnoj situaciji dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.

12. U odnosu na pitanje visine štete koju je pretrpio i trpi tužitelj, sud prvog stupnja nadalje utvrđuje, kako slijedi:

-da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se predmetni stan nalazi u strogom centru S., a pregledom Rješenja Ureda državne uprave u S.-D županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave S., Klasa: UP/-335-02/09-01/0002, Ur. broj: 2181-01/08-02- 09-0004 od 26. siječnja 2010., izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2019., rješenja Republike Hrvatske, Ureda državne Uprave u D.-N. županiji, Službe za gospodarstvo, Klasa: UP/I-335-03/10-01/295, Ur. broj: 2117-03/3-10-7, od 22. srpnja 2010., nedvojbeno proizlazi da je tužitelj osoba koja se bavi dnevnim najmom nekretnina, kako u njegovom vlasništvu, tako i u vlasništvu trgovačkih društava čiji je tužitelj jedini osnivač/član.

12.1. Stoga, sud zaključuje da kada bi tužitelj mogao slobodno raspolagati sa svojim stanom, s kojim ne može raspolagati upravo radi miješanja države u njegova vlasnička prava i ograničenja nametnutih od tužene, predmetni stan da bi bio predviđen prvenstveno u svrhu turističkog najma domaćim i stranim turistima. Kod takvog utvrđenja, po stavu suda, tužitelj je dokazao da bi predmetnom nekretninom raspolagao u turističke svrhe pri čemu je visina takvog najma utvrđena na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. Š. L., dipl. ing., a koji taj sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan. Naime, mjerodavne podatke koje sud koristi da proizlaze iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. Š. L., dipl. ing., koja je utvrdila da bi troškovi koje je potrebno uložiti prilikom adaptacije iznosili 108.000,00 HRK, a prihodi:

- mjesečnog najma od listopada do travnja da bi iznosio 22.954,52 HRK, odnosno umanjen za troškove gospodarenja 17.904,53 HRK, dakle, čisti mjesečni prihod da bi bio 2.984,09 HRK.

- sezonskoga turističkog dnevnog najma, za mjesece srpanj i kolovoz da bi iznosio 95.250,60 HRK odnosno čisti prihod da bi bio 66.675,42 HRK ili mjesečno 33.337,71 HRK.

- sezonskoga turističkoga dnevnog najma za lipanj i rujan da bi bio 73.742,40 HRK odnosno čisti prihod da bi iznosio 52.947,04 HRK ili mjesečno 26.473,52 HRK. - sezonskoga turističkoga dnevnog najma za svibanj i listopad da bi iznosio 58.072,14 HRK odnosno čisti prihod 42.741,10 HRK ili mjesečno 21.370,55 HRK 7.13. Dakle, ukupni godišnji prihodi od najamnine 250.019,66 HRK koji umanjen za ukupni godišnji troškovi gospodarenja 69.751,58 HRK daje čisti godišnji prihod od 180.268,08 HRK ili mjesečno 15.022,34 HRK. Prikazano po godinama od 2016. do 2021. dobije se godišnji prihod od 1.081.608,51 HRK, uvećano za godišnji prihod za 2015. 198.172,61 HRK, dakle, sveukupno 1.279.781,12 HRK, koji iznos valja umanjiti za iznos zaštićene najamnine. Iznos najamnine od travnja 2015. do kolovoza 2018. je 205,72 HRK, a od rujna 2018. do rujna 2019. 452,58 HRK, od listopada 2019. do kolovoza 2020. 699,44 HRK, za rujna 2020. 946,30 HRK i od listopad 2020. do kolovoza 2022. 208,72 HRK, što među strankama nije bilo ni sporno. Stoga, ovaj sud utvrđuje da tužitelju pripada upravo mjesečni iznos od 15.022,34 HRK umanjeno za iznose najamnine, sve kako to tužitelj i potražuje, pa je upravo taj mjesečni iznos najamnine valjalo dosuditi tužitelju na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude. Nadalje, na tako utvrđeni iznos najamnine tužitelju pripada zatezna kamata koja po ocjeni ovoga suda teče na svaki pojedini mjesečni iznos jer se šteta sastoji upravo od razlike zaštićene najamnine i tržišne najamnine za svaki pojedini mjesec i obveza naknade takve štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka te štete, a to je 16. dan slijedećeg mjeseca za prethodni mjesec, kako je to pravilno zatražio i tužitelj svojim tužbenim zahtjevom, sve na temelju odredbe članka 29. ZOO-a.

12.2. Kada se uzmu u obzir svi prednji navodi toga suda i izražena stajališta glede postavljenoga tužbenog zahtjeva odgovoreno je tuženoj, da su sukladno odredbi članka 7. stavka 2. ZNS, propisani kriteriji isključivo za zaštićenu najamninu, a prigovor tužene da tužitelj nije ispunjavao minimum obveze održavanja stana (pa da mu stoga navodno ne bi pripadala izmakla dobit na ime slobodno ugovorene tzv. tržišne mjesečne najamnine, niti na ime turističkog najma), da je u cijelosti neosnovan. Naime, da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. Š. L., dipl. ing., proizlazi da bi troškovi adaptacije da predmetne nekretnine u svrhu turističkog najma bili u ukupnom iznosu od 108.000,00 HRK a troškovi redovnog i izvanrednog održavanja su uzeti u obzir prilikom izračuna čistog prihoda od turističkog najma. Kako je predmetna nekretnina već u režimu mjesečnog najma, takvi troškovi adaptacije nisu potrebni, dok su troškovi redovnog i izvanrednog održavanja već uzeti u obzir prilikom izračuna čistog prihoda od mjesečnog najma. Ujedno, na navode tužene da bi dosuđivanjem tzv. turističkog najma tužitelj bio stavljen „u znatno povoljniji položaj u odnosu na vlasnike stanova u kojima ne žive zaštićeni najmoprimci, a koji svakodnevno snose rizik poslovanja i u stanove godinama ulažu znatna novčana sredstva i to u većim iznosima nego što je procijenio vještak za predmetni stan u iznosu od 108.000,00 HRK, a koji iznos obuhvaća samo nužna ulaganja u stan“, i da „sud prilikom utvrđivanja visine

naknade štete mora voditi računa o navedenoj ravnoteži, kako tuženoj ne bi bio nametnut prekomjeran financijski teret jer je tužena ograničila tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnom stanu sukladno legitimnom cilju zbog kojeg je to ograničenje ustanovljeno“, je odgovoreno kako sud ocjenjuje takve prigovore paušalnim i neprimjerenim jer je u konkretnom slučaju nedvojbeno povrijeđeno pravo mirnog uživanja vlasništva tužitelja i to miješanjem tužene u to pravo preko trideset godina, pa u toj situaciji nema mjesta usporedbe niti ocjene prekomjernosti financijskog tereta tužene, a tužitelj je tijekom postupka dokazao da bi sukladno svom poslovanju i tu nekretninu dao u turistički najam za kojeg je objektivno očekivati da bi se i ostvario, kad se uzmu u obzir dostavljeni podaci Turističke zajednice Split o broju noćenja. Sukladno prednje izraženim stajalištima sudske prakse da je nedvojbeno kako su prigovori tužene glede poduzetih radnji tužitelja u odnosu na zaštićenoga najmoprimca i u odnosu na uređenje nekretnine neosnovani i paušalni. Radi svega navedenog usvojen je tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u izreci pod točkom I. izreke pobijane presude. Kako je sud ocijenio da je osnovano potraživanje tužitelja postavljeno kao glavni tužbeni zahtjev to se sud nije upuštao u ocjenu postavljenih podrednih tužbenih zahtjeva.

12.3. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 154. stavka 3. i članka 155. ZPP-a.

13. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda o obvezi tužene da tužitelju naknade u točki 1. pobijane presude navedene iznose, sa pripadajućim zakonskim kamatama, kao i da joj tužena nadoknadi parnični trošak, prihvaća i ovaj žalbeni sud.

14. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-1-3242/18 od 14. rujna 2020., izražen je pravi stav da:

"članci 48;50.52. Ustava i članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju štite vlasništvo tj. imovinu onih koji udovoljavaju pretpostavkama na mirno uživanje prava vlasništva, a to su, prije svega vlasnici te nakon njih, osobe koje mogu osnovano tvrditi da postoji njihovo legitimno očekivanje učinkovitog uživanja prava vlasništva. Od zaštite su, dakle, isključeni slučajevi kada postoji "nada" u priznanje prava vlasništva ili "uvjetni zahtjev" koji otpada u slučaju neispunjenja uvjeta.

15. Slijedom toga i osporene odredbe ZNS-a štite vlasništvo kao takvo i nositelje prava vlasništva ma tko god oni bili, pa u tom smislu nije relevantno je li vlasnik "izvorni" ili "kupac". Istodobno ZNS ne štiti one koji nemaju pravo vlasništva niti njegovo stjecanje mogu legitimno očekivati.

16. Također, rješenjem Revd-907/2021-2 od 30. studenog 2021., kao i u rješenju Revd-1115/2023-2 od 5. travnja 2023., dopušteno je podnošenje revizije u odnosu na pitanje imaju li vlasnici stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci pravo naknade štete od RH u vidu razlike između zaštićene najamnine koju primaju sukladno odredbama ZON-a i ekonomske najamnine koju bi primali da je stan iznajmljen na slobodnom tržištu ukoliko su vlasništvo navedenih stanova stekli nakon stupanja na snagu ZNS-a.

17. Kako sudska praska domaćih sudova mora biti u suglasnosti s relevantnim pravnim stajalištima i praksom ESLJP, jer ona predstavlja obvezujući međunarodno pravni standard to valja poštovati i pravna stajališta tog suda izražena u odluci u predmetima, kako je već gore izneseno (S. protiv Hrvatske, zahtjev broj 12027/10, u predmetu S.-H. i Đ. protiv RH, broj predmeta 23414/15 i 52161/15) kao i pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio VSRH poslovni broj: Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., prema kojem u postupanju RH u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu ustavnom i Konvencijom zajamčenog vlasništva. Ovaj sud smatra da je tužena u obvezi tužitelju naknaditi imovinsku štetu koju on u ovom predmetu potražuje. Što se tiče visine štete, u konkretnom slučaju, valjalo je utvrditi, što je prvostupanjski sud i učinio, primjerenu naknadu tužitelju kao vlasniku predmetnog stana, a koja je pravilno utemeljena na nalazu i mišljenju vještakinje M. Š. L., dipl. ing. kojeg osnovano sud prvog stupnja prihvaća kao objektivan i stručan. 18. Radi iznesenog, neutemeljeni su žalbeni navodi žaliteljice kojim izražavaju određene primjedbe na nalaz i mišljenje navedene vještakinje. Odgovoriti je stoga žalitelju da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Š. L. proizlazi da bi troškovi adaptacije nekretnine u svrhu turističkog najma bili u ukupnom iznosu od 108.000,00 HRK, a troškovi redovnog i izvanredovnog održavanja su uzeti u obzir prilikom izračuna prihoda od turističkog najma. Također, po shvaćanju ovog žalbenog suda, primjerena naknada tužitelju predstavlja upravo dosuđenu naknadu koja čini kombinaciju tržišne najamnine odnosno turističke najamnine po mjesecima kako je to pravilno utvrđeno od strane prvostupanjskog suda. Isto tako, a suprotno žalbenim navodima prije utvrđivanja visine cijene najamnine, a sukladno rješenju VSRH broj Rev-1423/2016-2 od 27. kolovoza 2019., pravilno je sud vodio računa o tome da naknada koju tužitelj potražuje bude u ravnoteži s ograničenjem koje je tužitelju nametnuto legitimnim ciljem zbog kojeg je to ograničenje ustanovljeno. Dakle, sud je vodio računa o navedenoj ravnoteži, kako tuženoj ne bi bio nametnut prekomjeran financijski teret jer je tužena ograničila tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnom stanu sukladno legitimnom cilju zbog kojeg je to ograničenje ustanovljeno.

19. Ni ostalim žalbenim navodima ničim nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu žalbu tužene te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka ( članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 15. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.