Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: 32 UsI-2628/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice M. B., OIB…., iz Z., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, OIB…., Z., radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 15. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-041-02/21-01/04, ur. broj: 567-02/03-22-13, od 19. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/I-041-02/21-01/04, ur. broj: 567- 02/03-22-13, od 19. kolovoza 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu njezinih osobnih podataka od strane trgovačkog društva Z. h. d.o.o., P.Č.

2. Tužiteljica je u tužbi osporila zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da ona nije dala Z. h. d.o.o., pisanu niti usmenu privolu za korištenje i obradu njezinih osobnih podataka i da o tome nema pisanog sporazuma, te traži da isti prestane koristiti njezine osobne podatke. Ističe da ona nije u nikakvom ugovornom odnosu s tim društvom, niti mu je podnijela zahtjev za pružanje usluge odvoza komunalnog otpada s nekretnine na adresi V., već da ga je uredno obavijestila o tome da joj usluga odvoza otpada nije potrebna. Tužiteljica smatra i obrazlaže da je u osporavanom rješenju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, smatra da se nije vodilo računa o primjeni relevantnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i čl. 5. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima, donesenih od strane Z. h. d.o.o., P.Č. Dodatno, ukazala je na bitnost sklapanja ugovora o pružanju usluga vezano uz primjenu Direktive 93/13/EEZ i drugih propisa o zaštiti prava potrošača. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U bitnom navodi da je u postupku utvrđeno kako je tužiteljica kao suvlasnica nekretnine na adresi V., usluge odvoza komunalnog otpada te je u obvezi istu plaćati pa je stoga pružatelj usluga, Z. h. d.o.o., P.Č., ovlašten u navedenu svrhu obrađivati njezine osobne podatke, bez njezine privole ili ugovora o pružanju navedenih usluga ili nekog drugog pravnog temelja. Napominje da je člankom 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine, broj: 50/17) propisano da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge izjavu. Napominje da privola u konkretnom slučaju nije primjenjiva pravna osnova za obradu tužiteljičinih osobnih podataka već je obrada njezinih osobnih podataka u konkretnom slučaju nužna radi izvršavanja službenih ovlasti voditelja obrade, Z. h. d.o.o., P.Č., što predstavlja pravni temelj obrade osobnih podataka prema članku 6.1.e Opće uredbe o zaštiti podataka.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, na koju uredno pozvane stranke nisu pristupile (tužiteljica je podneskom od 29. siječnja 2024. predložila da se ročište održi u njezinoj odsutnosti). Time je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporna zakonitost osporavanog rješenja, odnosno pravno pitanje da li obrada osobnih podataka tužiteljice od strane pružatelja usluga Z. h. d.o.o., P.Č., predstavlja postupanje protivno Općoj uredbi o zaštiti podataka (UREDBA (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje Opća uredba o zaštiti podataka).

8.1. Ističe se da se od 25. svibnja 2018., u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj (temeljem Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine br. 42/2018)), u području zaštite osobnih podataka, izravno i obvezujuće primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka.

Sukladno članku 5.1.a) Opće uredbe o zaštiti podataka, osobni podaci moraju biti obrađivani zakonito, pošteno i transparentno (načelo zakonitosti, poštenosti i transparentnosti), dok prema članku 5.1 .b) Opće uredbe o zaštiti podataka, osobni podaci moraju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe (načelo ograničavanja svrhe).

Nadalje, članak 6.1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje da je obrada osobnih podataka zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

Člankom 17.1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je kako ispitanik ima pravo od voditelja obrade ishoditi brisanje osobnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja te voditelj obrade ima obvezu obrisati osobne podatke bez nepotrebnog odgađanja ako su ispunjeni za to propisani uvjeti (uz ostalo, ako osobni podaci više nisu nužni u odnosu na svrhe za koje su prikupljeni/obrađeni, ako ispitanik povuče privolu na kojoj se obrada temelji ili ako ne postoji druga pravna osnova za obradu, ako ispitanik uloži prigovor na obradu, ako su osobni podaci nezakonito obrađeni).

U članku 17.3. Opće uredbe o zaštiti podataka propisani su izuzeci od mogućnosti ostvarivanja prava na brisanje osobnih podataka (uz ostalo radi izvršavanja službene ovlasti voditelja obrade, kako to predviđa članak 17.3.b) Opće uredbe o zaštiti podataka).

8.2. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 94/13., 73717., 14/19., dalje ZOGO), kao poseban zakon, koji je bio na snazi u vrijeme pružanja navedene javne usluge, u članku 30. stavku 1. navodi kako javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, dok se u članku 30. stavku 2. istoga Zakona navodi kako se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa.

Člankom 30. stavkom 3. ZOGO-a propisano je kako je područje pružanja javne usluge iz stavka 1. navedenog Zakona, područje jedinice lokalne samouprave.

Također, člankom 30. stavkom 5. ZOGO-a propisano je kako je korisnik usluge prikupljanja miješanog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

Člankom 30. stavkom 6. ZOGO-a propisano je kako je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivom komunalnog otpada dužan koristiti navedene javne usluge na način sukladan navedenom Zakonu te propisima i općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

8.3. Člankom 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Z. (Službeni glasnik Grada Zagreba 02/18), koja je donesena temeljem 30. stavka 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom i članka 41. točke 2. Statuta Grada Z. (Službeni glasnik Grada Zagreba 23/16), propisano da na području Grada Z. javnu uslugu i usluge povezane s javnom uslugom pruža Z. h. d.o.o.- P.Č.

8.4. Valja napomenuti kako trenutno važeći Zakon o gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 84/21.), kojim je ukinut gore citiran Zakon o održivom gospodarenju otpadom, u članku 70. stavku 1. definira korisnika javne usluge na području pružanja usluge na način da je on vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

8.5. Člankom 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine, broj: 50/17) propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge izjavu.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica u zahtjevu koji je podnijela tuženiku navela da Z. h. d.o.o., P. Č., bez pravne osnove, tj. bez njene privole i zaključenog ugovora o usluzi prikupljanja i odvoza komunalnog otpada prikuplja i koristi njene osobne podatke.

Nakon provedenog postupka tuženik je Rješenjem klasa: UP/I-041-02/21- 01/04, ur. broj:567-02/03-21-01 od 02. ožujka 2021. odbio zahtjev tužiteljice. Upravni sud u Z. dana 22. veljače 2022. godine donio je presudu poslovni broj: Usl- 843/21- 10 kojom je poništio rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA: UP/I- 041-02/21-01/04, URBROJ:567-02/03-21-01 od 02. ožujka 2021. te predmet vratio na ponovni postupak.

9.1. Tijekom ponovljenog postupka Z. h. d.o.o., P. Č., Sektor za komercijalne poslove, Služba prodaje i naplate, Odjel zaduženja i fakturiranja, (dopis Klasa: CIST- 52-17-09611, Ur.broj: 02-08-01- 02/09-20-38 od 24. kolovoza 2020.), dostavio je očitovanje u kojem se navodi kako je sukladno odredbama članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 94/13., 73717., 14/19.) korisnik usluge prikupljanja miješanog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Također, odredbe članka 30. istoga Zakona, kako se navodi, propisuju da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivom komunalnog otpada dužan koristiti navedene javne usluge na način sukladan navedenom Zakonu te propisima i općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju Zakona. Nadalje se u očitovanju ističe kako Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Z. (Službeni glasnik Grada Zagreba 02/18) u čl.3. propisuje da na području Grada Z. javnu uslugu i usluge povezane s javnom uslugom pruža Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća. S time u vezi, Z. h. d.o.o. – P. Č. navodi kako sukladno članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, davatelj usluge (Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Čistoća) ima legitimni interes obrađivati osobne podatke svih korisnika javne usluge u Gradu Z. te stoga navedeno društvo drži kako, imajući u vidu nužnost obrade osobnih podataka radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, u konkretnom slučaju nije bilo povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Naposlijetku u predmetnom očitovanju navedeno društvo ističe kako je podnositelj ica zahtjeva, kao vlasnik nekretnine i korisnik usluga Z. h. d.o.o. – P. Č., sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, dužna koristiti i plaćati navedene usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada za uslugu koja se kontinuirano pruža za koju se izdaju računi i radi koje se prikupljaju i obrađuju nužni osobni podaci korisnika (ime i prezime, OIB).

9.2. Z. h. d.o.o. – P. Č., dopisom, Klasa: CIST-52-17-09611, Ur.broj: 02-08-01- 02/09-21-47 od 11. siječnja 2021., dostavio je Izvadak iz zemljišne knjige te prijepis Posjedovnog lista, iz kojeg je vidljivo (su)vlasništvo tužiteljice nad nekretninom na adresi V., Z..

9.3. S time u vezi, tuženik je u ponovljenom postupanju zatražila dodatno očitovanje, odnosno informaciju da li Z. h. d.o.o., P. Č. obrađuje osobne podatke ostalih suvlasnika predmetne nekretnine kao korisnika navedene usluge te informaciju o načinu i praksama postupanja u istovjetnim slučajevima u kojima je (su)vlasništvo nad nekretninom pravna osnova naplate navedene usluge. Z. h. d.o.o. – P. Č. dostavio je traženo očitovanje, u kojem se navodi kako je pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za adresu V., Z., vidljivo kako je suvlasništvo podijeljeno na 1/3 između M. B., I. B. i E. B. te se navodi kako je E. B. preminula 2018. godine, a u posjedovnom listu su kao suvlasnici navedeni samo M. B. i I. B.. Budući da se na predmetnoj adresi nalazi objekt koji ima dva stambena prostora, navodi se kako je svaki suvlasnik zadužen za jedan stambeni prostor. Nadalje, u dostavljenom očitovanju navodi se kako je račun za javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada p. Č. dio jedinstvene uplatnice Z. h. d.o.o. te da ažuriranje baze matičnih podataka korisnika za p. Č., a i druga društva, vrši TD GSKG d.o.o., , Z.. Stoga su, kako se navodi, matični podaci istovjetni onima za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda. Također, ističe se kako se prilikom ažuriranja vlasništva uredno zadužuju i suvlasnici u udjelima koji su navedeni u ZK izvadcima, međutim, informatički sustav nema podršku na način da se obračun raspoređuje suvlasnicima u postotku udjela u vlasničkoj strukturi veće se izabire glavni suvlasnik na kojega će se formirati jedinstvena uplatnica.

9.4. U ovoj upravnoj stvari, temeljem Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u N. Z., Zemljišnoknjižni odjel N. Z., Katastarska općina: …, H., Broj ZK uloška: 1149, utvrđeno je postojanje zemljišta (kat.čestice) 159/4, koje se sastoji od kuće, dvorišta i oranice na adresi V., V. P. 10 010 (Z.). Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za navedenu adresu i temeljem dostavljenih očitovanja/pojašnjenja Zagrebačkog holdinga d.o.o. - Podružnica Čistoća, utvrđeno je postojanje suvlasničkog dijela koje je podijeljeno na 1/3 između M. B., I. B. i E. B.. Također, utvrđeno je kako je E. B. preminula 2018. godine, a u posjedovnom listu su kao suvlasnici navedeni samo M. B. i I. B. te se na predmetnoj adresi nalazi objekt koji ima dva stambena prostora, pri čemu je svaki suvlasnik zadužen za jedan stambeni prostor.

9.5. S time u vezi, a uvažavajući gore navedene odredbe tada važećeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Z. te članka 70. sada važećeg Zakona o gospodarenju otpadom, kao posebnog propisa sukladno kojima je korisnik navedene usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, u ovoj upravnoj stvari tuženik je utvrdio kako je tužiteljica (suvlasnica predmetne nekretnine na adresi V. u. 14D) stvarna korisnica navedene usluge, koja je u obvezi plaćati istu uslugu njenom pružatelju (u ovom slučaju Z. h. d.o.o. – P. Č.).

9.6. Slijedom navedenog, tuženik je utvrdio da je Z. h. d.o.o. – P. Č., ovlašten u navedenu svrhu obrađivati osobne podatke tužiteljice, odnosno ovlašten je za pružanje predmetne javne usluge na način opisan u gore navedenim posebnim propisima, što podrazumijeva obradu osobnih podataka korisnika javne usluge sukladno načelu ograničavanja svrhe (članak 5.1 .b) Opće uredbe o zaštiti podataka) i sukladno članku 6.1. e) Opće uredbe o zaštiti podataka (obrada je nužna radi izvršavanja službene ovlasti voditelja obrade, u ovom slučaju društva Z. h. d.o.o. – P. Č.). Za takvu obradu podataka i u navedenu svrhu nije potrebna privola tužiteljice, niti postojanje ugovora o pružanju usluga, odnosno drugog pravnog temelja iz članka 6.1. Opće uredbe o zaštiti podataka, da bi ista bila zakonita.

Tuženik je naveo da je u konkretnom slučaju obrada osobnih podataka nužna radi izvršavanja službene ovlasti voditelja obrade (Z. h. d.o.o. – P. Č.), što znači da se pravni temelj za predmetnu obradu osobnih podataka nalazi u članku 6.1.e) Opće uredbe o zaštiti podataka.

9.7. Tuženik je obrazložio da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti privolu kao pravni temelj obrade osobnih podataka (članak 6.1.a) Opće uredbe o zaštiti podataka) budući da se radi o dvostranom odnosu pružanja i korištenja javne usluge. Također, budući da u ovom slučaju nije u formalnom smislu sklopljen ugovor o pružanju navedene usluge, navodimo kako se pravna osnova za predmetnu obradu osobnih podataka ne može pronaći niti u članku 6.1 .b) Opće uredbe o zaštiti podataka (obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka).

9.8. Sto se tiče stajališta Upravnog suda u Z. izraženog u presudi poslovni broj UsI-843/2021, a vezano uz zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 2017., tj. načelo „onečišćivač plaća“ sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Zakonu o otpadu, prema kojem nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine kojem usluga nije pružena, tuženik je obrazložio kako se ovim stajalištem sugerira da bi se pravni temelj za obradu osobnih podataka trebao nalaziti u članku 6.1 c) Opće uredbe o zaštiti podataka (obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade). Tuženik je naveo da se rukovodio svim relevantnim propisima koji uređuju predmetnu materiju te da upravo iz navedenih propisa proizlazi službena ovlast voditelja obrade za obradu osobnih podataka, što je prethodno detaljno pojašnjeno, kao što je pojašnjeno i da je tužiteljica suvlasnica nekretnine i korisnica navedene javne usluge, u vezi koje je dužna izvršavati obveze plaćanja iste usluge.

9.9. Konačno, tuženik je obrazložio da se na zahtjev tužiteljice za brisanje predmetnih osobnih podataka treba primijeniti izuzetak od mogućnosti ostvarivanja ovoga prava i to upravo radi izvršavanja službene ovlasti voditelja obrade (u ovom slučaju Z. h. d.o.o. – P. Č.) kako je predviđeno člankom 17.3.b) Opće uredbe o zaštiti podataka.

9. Sud u cijelosti prihvaća izneseno obrazloženje tuženika te utvrđuje da je isto doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava. Naime, rješenje tuženika je u skladu s citiranim odredbama članka 6.1. i 17.3. Opće uredbe o zaštiti podataka te citiranim odredbama članka 30. ZOGO-a.

Temeljni prigovor tužiteljice je da nije dala Z. h. d.o.o. – P. Č. pisanu niti usmenu privolu za korištenje i obradu njezinih osobnih podataka te da nije u ugovornom odnosu sa Z. h. Međutim, prema stavu ovog suda, tuženik pravilno smatra da je tužiteljica korisnica navedene usluge već samom činjenicom da je suvlasnica predmetne nekretnine (članak 30. stavak 5. ZOGO-a), radi čega je društvo Z. h. d.o.o. – P. Č., koje je ovlašteno za pružanje predmetne javne usluge, ovlašteno i obrađivati osobne podatke tužiteljice sukladno načelu ograničavanja svrhe sukladno članku 5.1.b i članku 6.1e Opće uredbe o zaštiti podataka (obrada je nužna radi izvršenja službene ovlasti voditelja obrade, u ovom slučaju Z. h. d.o.o. – P. Č.). Stoga za obradu osobnih podataka tužiteljice nije potrebno postojanje njezine privole ili ugovora o pružanju navedenih usluga, odnosno nije potrebno postojanje drugog pravnog temelja iz članka 6.1. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Radi navedenih razloga, sud ističe da drugi tužbeni navodi te dokazi koje je tužiteljica dostavila uz tužbu nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

10. Slijedom svega iznesenog, sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zagreb, 15. veljače 2024.

Sutkinja:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).