REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 233/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & P. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa J. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & G. iz 1 2
Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1540/2022-2 od 8. prosinca 2022., kojom je preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-909/21-37 od 30. rujna 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. II. presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1540/2022-2 od 8. prosinca 2022. i rješava:
"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju daljnji trošak parničnog postupka od 68,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.".
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak u povodu revizije u iznosu od 723,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.374,93 kn/315,21 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak postupka od 16.050,00 kn/2.130,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2022. do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 8.875,25 kn/1.177,95 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2022. do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1183/2023-2 od 29. ožujka 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u drugostupanjskoj presudi u odnosu na pravno pitanje, koje glasi:
"Da li se kod odmjeravanja troškova parničnog postupka s obzirom na uspjeh stranaka u postupku uzimaju u obzir i troškovi plaćenih predujmova za vještačenja ili se oni priznaju u cijelosti stranci koja je uspjela u sporu neovisno o postotku uspjeha?".
4. Protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi (toč. II. izreke) reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine rješenje o troškovima i spis vrati na ponovno odlučivanje te da ujedno naloži tuženiku da tužitelj snosi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije s pripadajućim kamatama, s time da je isti trošak popisao kao i trošak pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika preinačio prvostupanjsku presudu kako je to navedeno pod toč. I. izreke, dok je o troškovima postupka odlučio kao u st. II. izreke, time da je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ocijenio da je tužitelj u predmetnom postupku uspio sa 82,75%, a tuženik 17,25%, slijedom čega da tužitelju pripada 65,50% ukupno zatraženih troškova postupka uključujući i troškove provedenog financijskog vještačenja. Dakle, drugostupanjski sud je tužitelju dosudio u odluci o troškovima parničnog postupka 65,50% troškova financijskog vještačenja, a koje je iznosilo 1.500,00 kn.
9. Drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer prema usvojenoj sudskoj praksi ovoga suda kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj istom se priznaje u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odluci ovoga suda Rev 994/21 od 14. rujna 2021., Rev 204/2023-2 od 14. ožujka 2023. i dr. 10. Stoga, pravilno tužitelj potražuje razliku parničnog troška u odnosu na trošak financijskog vještačenja jer mu isti pripada u cijelosti, pa kako je drugostupanjski sud tužitelju dosudio 65,50% troška vještačenja valjalo mu je priznati i daljnji iznos od 34,50% troška vještačenja koji iznosi 68,68 EUR. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.
11. U odnosu na navode revizije kojima tužitelj ukazuje da bi mu trebalo priznati trošak pristojbe na tužbu i presudu, treba odgovoriti, da u odnosu na isto nije dopušteno podnošenje revizije, pa imajući na umu odredbu čl. 391. st. 3. ZPP, iste navode nije bilo niti moguće uzeti u razmatranje.
12. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.
13. U toč. II. izreke valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužitelju priznati zatraženi trošak prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 298,62 EUR, trošak sastava revizije 298,62 EUR, PDV 99,54 EUR, te trošak pristojbe u iznosu od 26,55 EUR, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradi i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), dakle ukupno u iznosu od 723,33 EUR.
Zagreb, 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
