REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 497/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2218/2019-3 od 15. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-588/2018-7 od 15. veljače 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2218/2019-3 od 15. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-588/2018-7 od 15. veljače 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 20.571,86 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2018. pa do isplate.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1299/2021-2 od 12. siječnja 2022., dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?

2. U situaciji kad tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljede zbog prometne nezgode, da li je na tužitelju teret predlaganja adekvatnih dokaza u vidu vještačenja po vještaku medicine rada na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem, unatoč postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu?

3. Da li obračun isplate mirovine kao jednostrana isprava tužitelja kojom se potvrđuje da je izvršeno plaćanje predstavlja javnu ispravu ili se radi o internoj dokumentaciji tužitelja za koju ne vrijedi presumpcija istinitosti sadržaja koji je u njoj utvrđen?“.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači, a podredno ukine.

4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 20.571,86 kn, za kojega tužitelj tvrdi da je isplatio svom osiguraniku JB na ime naknade za invalidsku mirovinu, koja je posljedica štetnog događaja od 28. ožujka 2005. za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu je ispitao samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Stoga se, pobijana presuda ispituje u odnosu na postavljena pitanja, koja se svode na pitanja: temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika, na isplatu štete koju trpi Mirovinsko osiguranje (isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku); na kome je teret dokaza postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem, u situaciji kada tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljede zbog prometne nezgode (unatoč postojanju odluke Upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu) i dokaznoj snazi obračuna mirovine od strane tužitelja, odnosno ima li taj obračun ima status javne isprave.

U odnosu na prvo pitanje

9. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanim u brojnim odlukama, kao što su npr. Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x- 388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

9.1. Drugostupanjski je sud zauzeo drugačije pravno shvaćanje u odnosu na primjenu propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja, te zaključuje da se osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju ocjenjuju primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.

10. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 - dalje: ZOOP) propisano je:

„1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju,

2. Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajući se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

5. Obvezu iz st. 1. ovoga članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje“.

11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, društvo za osiguranje, tuženik, obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavode trpe, bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranju u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika, stvarnoga štetnika.

12. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji, ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplata bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

13. Slijedom iznesenoga, pravno shvaćanje ovoga revizijskog suda u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda, čime je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava na kojega revident sadržajno ukazuje. Stoga je, revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. postavak 1. ZPP-a, te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I., jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štete, sukladno izraženom pravnom shvaćanju u ovoj odluci, čime nije bilo uvjeta za preinačenje presuda nižeg stupnja.

14. Stoga će, u nastavku postupka, sudovi utvrditi visinu iznosa mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku i postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju, te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku (tako i ovaj sud u Rev 12/22 od 12. siječnja 2022.).

U odnosu na drugo pitanje

15. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, navodi se da je tuženik osporio uzročno- posljedičnu vezu između umirovljenja tužiteljeva osiguranika i predmetne prometne nezgode, a s obzirom na utvrđenje da je tužitelj uz ispravu priložio i ispravu, nalaz i mišljenje o invalidnosti kao i rješenje tužitelja, iz kojih isprava proizlazi da je umirovljenje tužiteljeva osiguranika, posljedica ozljede izvan rada koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Drugostupanjski sud u odnosu na postojanje uzročno- posljedične veze između prometne nezgode od 28. ožujka 2005. i umirovljenja osiguranika tužitelja, prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda da postojanje uzročno-posljedične veze u konkretnom slučaju proizlazi iz predmeta HZMO-a o osiguraniku JB, gdje je u nalazu i mišljenju o invalidnosti od 25. kolovoza 2009. kao ozljede izvan rada izričito navedena prometna nesreća od 28. ožujka 2005. i da je ona uzrok invalidnosti od 100%.

16. Dajući odgovor na drugo postavljeno pitanje, ovaj sud upućuje na to da je već u odluci ovoga suda Rev 716/2022-2 od 31. kolovoza 2022., u činjenično pravnoj situaciji podudarnoj sa ovopredmetnom i u odgovoru na postavljeno pitanje koje je podudarno sa drugo postavljenim pitanjem u predmetnoj reviziji zauzeo shvaćanje, da sve što je utvrđeno izrijekom pravomoćnog upravnog akta donesenog u zakonitom postupku smatra se dokazanim, a stranka koja to osporava i tvrdi suprotno dužna je to i dokazati što znači da je u situaciji kada tuženik ospori da je invalidnost tužiteljevog osiguranika nastupila kao izravna posljedica ozljeda zbog prometne nezgode, unatoč postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu, na tuženiku je teret dokaza postojanja uzročno-posljedične veze, između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nezgodi s njegovim umirovljenjem.

17. Ovaj sud u ovoj odluci reafirmira navedeno pravno shvaćanje i ostaje kod njega, pa kako je pobijana odluka u tom dijelu podudarna sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, to odgovor na drugo postavljeno pitanje nije od utjecaja na pobijanu odluku.

U odnosu na treće pitanje

18. U odgovoru na treće postavljeno pitanje, polazi se od odredbe čl. 219. st. 1. ZPP- a, kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika.

18.1. Člankom 220. ZPP-a, propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a stavkom 2. istog članka sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

19. Prema tome, ne postoji u parničnom postupku pravilo o formalnim dokazima i svaka činjenica se može dokazivati svakim dokazom koji je prikladan da bi se utvrdile odlučne činjenice u sporu, u ovoj vrsti spora - visina štete na strani tužitelja.

20. U ovom sporu, a odgovarajući na postavljeno pitanje, vodeći računa o ispravi u spisu kojom se dostavlja obračun za isplatu mirovine tužitelja, po ocjeni ovog suda takva potvrda nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, pa je time i teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja, gdje i ovakva potvrda može biti dokaz (tako i Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.).

21. Međutim, kako tuženik u tijeku postupka, nije predložio dokaze kojima bi osporio istinitost navedene isprave, to niti pogrešan stav suda prvog stupnja o karakteru potvrde o izvršenim isplatama, ne može imati utjecaja na pravilnost odluke u ovom sporu.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a i odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina