REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1065/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. H. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u V., protiv tuženika S. t. d.o.o., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice K. V. i J. V., odvjetnice u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d. V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 3383/2021-2 od 24. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj Pr-96/2020-23 od 11. studenoga 2021., na sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tužitelju H. B., V., …, OIB: … da tuženiku S. t. d.o.o., …, OIB:… isplati iznos od 3.984,65 kn (tritisućedevetsoosamdesetčetirikune i šezdesetpetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2020., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a uvećanoj za 3 postotna poena, te da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.105,00 kn (dvadesettisućastopet kuna), a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbijaju se tužbeni zahtjevi

- da se utvrdi da je nedopušten, nezakonit i ništetan izvanredni otkaz Ugovora o radu na određeno koji je tuženik S. t. d.o.o., …, OIB:… dana 24. lipnja 2020. dao tužitelju B. H. iz V., …, OIB:…, kao i Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a sukladno čemu tužitelju B. H. nije prestao radni odnos kod tuženika.

- da se odredi sudski raskid Ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopljen dana 03.01.2020. između parničnih stranaka s danom donošenja ove presude

- da se naloži tuženiku S. t. d.o.o., …, OIB:… da tužitelju B. H. iz V., …, OIB:… nadoknadi štetu radi nezakonitog otkaza Ugovora o radu u iznosu od 13.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a uvećanoj za 3 postotna poena, a tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

- da se naloži tuženiku S. t. d.o.o., …, OIB:… da tužitelju B. H. iz V., …, OIB:… isplati naknadu za izgubljenu plaću za razdoblje od 24.06.2020. do dana donošenja sudske presude o raskidu Ugovora o radu u iznosu od 4.350,00 kn mjesečno, kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, uvećanoj za 3 postotna poena,a tekućoj od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate i to za razdoblje od 24.06.2020., pa do donošenja prvostupanjske presude o sudskom raskidu Ugovora o radu na određeno vrijeme

- da se naloži tuženiku S. t. d.o.o., …, OIB:… da tužitelju B. H. iz V., …, OIB:… isplati razliku plaće za razdoblje od 03.04.2018. do 16.01.2020. u bruto iznosu od 112.445,53 kn (stodvanaesttisućačetristočetrdesetpetkuna i pedesettri lipe), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, uvećanoj za 3 postotna poena i to:

- na iznos od 3.568,36 kn počevši od 16.05.2018.

- na iznos od 4.583,15 kn počevši od 16.06.2018.

- na iznos od 5.995,34 kn počevši od 16.07.2018.

- na iznos od 4.104,38 kn počevši od 16.08.2018.

- na iznos od 4.680,05 kn počevši od 16.09.2018.

- na iznos od 4.106,25 kn počevši od 16.10.2018.

- na iznos od 4.682,20 kn počevši od 16.11.2018.

- na iznos od 4.710,65 kn počevši od 16.12.2018.

- na iznos od 2.768,21 kn počevši od 16.01.2019.

- na iznos od 3.624,28 kn počevši od 16.02.2019.

- na iznos od 6.643,28 kn počevši od 16.03.2019.

- na iznos od 7.127,25 kn počevši od 16.04.2019.

- na iznos od 7.034,87 kn počevši od 16.05.2019.

- na iznos od 5.445,12 kn počevši od 16.06.2019.

- na iznos od 8.229,38 kn počevši od 16.07.2019.

- na iznos od 6.320,18 kn počevši od 16.08.2019.

- na iznos od 3.540,25 kn počevši od 16.09.2019.

- na iznos od 5.929,19 kn počevši od 16.10.2019.

- na iznos od 6.911,49 kn počevši od 16.11.2019.

- na iznos od 7.489,03 kn počevši od 16.12.2019.

- na iznos od 4.952,62 kn počevši od 16.01.2020.,

pa sve do isplate, a u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe,

- da se naloži tuženiku S. t. d.o.o., …, OIB:… da tužitelju B. H. iz V., …, OIB:… nadoknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe, a kao neosnovani.“

2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje dio toč. II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 11. studenoga 2021. posl. br. Pr-96/2020-23, kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja za utvrđenje nedopustivosti izvanrednog otkaza tuženika tužitelju od 24. lipnja 2020. i da mu radni odnos nije prestao, da se sudski raskine ugovor o radu s danom donošenja presude, te naknadi šteta od 13.050,00 kn zbog nezakonitog otkaza i naknadi plaća od 4.350,00 mjesečno u vremenu od 24. lipnja 2020. do sudskog raskida ugovora o radu.“

2.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ukida se pobijana presuda u toč. I. izreke i dijelu toč. II. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja od 112.445,53 kn na ime razlike plaće u vremenu od 3. travnja 2018. do 16. siječnja 2020. i za naknadu parničnog troška.

II. O trošku žalbe će sud odlučiti konačnom odlukom.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih razloga, podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, ili samo drugostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev da se sudski raskine ugovor o radu s danom donošenja presude te naknadi šteta od 13.050,00 kn i naknadi plaća od 4.350,00 mjesečno u vremenu od 24. lipnja 2020. do sudskog raskida ugovora o radu.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove vozača teretnog motornog vozila u međunarodnom prometu na području Savezne Republike Njemačke na liniji 11, koja je obuhvaćala određene relacije i mjesta dostave i preuzimanja pošiljaka. Tužitelj je odbio radni nalog poslodavca od 23. lipnja 2020., jer nije želio voziti na novoj relaciji uz obrazloženje da je bitno dulja od ranije linije br. 11 (koju je bio voljan voziti), zbog čega mu je poslodavac otkazao ugovor o radu, naložio da vrati ključeve i uzme svoje stvari iz stana koji je koristio u Njemačkoj i odmah ga odjavio kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, uz utvrđenje da je tužitelj 23. lipnja 2020. odbio obavljati radne zadatke poslodavca na drugoj relaciji koja mu je naložena. Uz daljnje utvrđenje da niti jedan vozač zaposlen kod tog poslodavca nije vozio samo jednu liniju i da su se linije mijenjale prema potrebama, a ne željama vozača, te da je u uvjetima pandemije bio ograničen broj vozača, nižestupanjski sudovi su ocijenili navedeno postupanje tužitelja osobito teškom povredom radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. Zakona o radu -"Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR), zbog čega su odbili dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nedopustivost izvanrednog otkaza i utvrđenje da tužitelju radni odnos nije prestao, a posljedično nije prihvaćen niti sudski raskid ugovora o radu, te uz to vezan zahtjev za naknadu štete od 13.050,00 kn (čl. 125. ZR), kao niti zahtjev za naknadu plaće od 4.350,00 kn mjesečno od 24. lipnja 2020. do sudskog raskida ugovora o radu sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ističući da nižestupanjski sudovi nisu dali valjane razloge o datumu donošenja i sastava Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nadalje ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je počinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, a odnosi se na ocjenu dokaza, te revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 120. ZR kojim također problematizira oblik, obrazloženje i dostavu otkaza.

11.1. Neosnovano revident ističe da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. I prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te su nižestupanjski sudovi dali logične, dostatne i uvjerljive razloge za postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju. U vezi argumentacije kojom tužitelj problematizira obrazloženje drugostupanjske odluke valja reći da prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP žalbeni sud nije dužan odgovoriti na sve žalbene razloge i navode žalitelja, kako revident sugerira, već drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je u ovom slučaju i učinio drugostupanjski sud.

11.2. Za istaknuti je da tužitelj revizijskim navodima osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a čime ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, budući da tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama, zapravo je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužitelja kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

12. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 120. ZR, tužitelj obrazlaže tvrdnjom da mu je izvanredni otkaz uručen usmeno (telefonskim putem) i da je na temelju tog usmenog otkaza odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Odredbom čl. 120. ZR propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, te da se otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. To što je tužitelju direktor tuženika 24. lipnja 2020. nesporno i usmeno rekao da će mu zbog odbijanja izvršenja radnog zadatka izvanredno otkazati, ne anulira činjenicu da je poslodavac tuženiku otkaz dao pisanom, obrazloženom Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 24. lipnja 2020. koja i prileži spisu te je tužitelj istoga dana odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Činjenica da je prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova Odluka o izvanrednom otkazu dostavljena tužitelju 30. lipnja 2021., ne utječe na pravilnost odluke, budući da od dana dostave do podnošenja tužbe nisu protekli rokovi predviđeni odredbom čl. 133. ZR, koji bi za posljedicu imali gubitak zaštite eventualno povrijeđenih radnih prava tužitelja, a odredbom čl. 116. st. 1. ZR je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć pa je radni odnos tužitelja prestao s danom donošenja odluke o otkazu. Stoga, niti u tom dijelu nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude odbiti.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.