REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1132/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. I. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u Odvjetničkom društvu C. & D. u Z., protiv tuženika J.-G. l. d.d. R., OIB:...., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. u R., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-61/2020-2 od 8. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4152/18-27 od 25. studenoga 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da odluka tuženika Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 25. svibnja 2018.godine nije zakonita niti dopuštena te da radni odnos tužiteljice nije prestao dana 08.06.2018.godine.

II. Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice prestao dana 31.03.2019.godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 8 dana." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućoj od dana, 25. studenog 2019. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio tužiteljičine navode iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija tužiteljice je neosnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Tužiteljica u reviziji u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. ZPP jer se nije očitovao na „glavne prigovore i žalbene navode koje je u svojoj žalbi iznijela tužiteljica“. Tvrdi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost u odnosu na sadržaj isprava i utvrđenja suda, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

7. U odnosu na izneseni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP treba reći da su prema ocjeni ovoga suda u obrazloženju drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju i nema proturječnosti između utvrđenog činjeničnog stanja i isprava u spisu. Nadalje, prema ocjeni vijeća, drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati pa je neosnovan tužiteljičin revizijski navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

8. Nije osnovan niti tužiteljičin revizijski navod da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

9. Što se tiče tužiteljičinih revizijskih navoda kojima iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova treba navesti da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka te da ih ovaj sud ih nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. Dokazima izvedenim tijekom postupka utvrđene su odlučne činjenice:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu 25. lipnja 2015. na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Poslovna tajnica, karijerne razine L2 u zamjenu za djelatnicu I. Š., koja je privremeno mijenjala J. P., dok se ista ne vrati sa porodiljnog dopusta,

- da je tužiteljici uručena obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme 25. svibnja 2018. radi povratka I. Š. na radne zadatke i poslove Poslovne tajnice,

- da tužiteljici prestaje radni odnos s danom 8. lipnja 2018.,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika 7. lipnja 2018.,

- da je Aneksom ugovora o radu od 9. siječnja 2017., koji je sklopljen između radnice I. Š. i tuženika kao poslodavca, bilo ugovoreno kako se mijenja čl. 3. Ugovora o radu od 25. lipnja 2015. na način da će radnica I. Š. obavljati poslove na radnom mjestu vršitelja dužnosti, asistent u marketingu regije ..., karijerne razine L2 do povratka J. P. sa roditeljskog dopusta,

- da je J. P. rješenjem HZZO od 23. ožujka 2018. priznato pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju s danom 25. travnja 2018., te da je J. P. u radnom odnosu s punim radnim vremenom u korištenju roditeljskog dopusta do 24. travnja 2018.,

- da je radnica J. P., kao osiguranik HZZO, koristila roditeljski dopust u razdoblju od 27. listopada 2017. do 24. travnja 2018.

11. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje, imajući u vidu odredbu čl. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 12/17 – dalje: ZR), koji sadrži odredbe o ugovoru o radu na određeno vrijeme, pravilno zaključili da je tužiteljici, sukladno odredbi čl. 112. st. 1. točka 3. ZR radni odnos kod tuženika prestao istekom vremena na koje je bio sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme s tuženikom kao poslodavcem, odnosno povratkom radnice I. Š. na radno mjesto poslovne tajnice.

12. U ugovoru o radu na određeno vrijeme koji su stranka sklopile jasno i određeno je naveden razlog zbog kojeg je takav ugovor sklopljen ("za obavljanje poslova radnog mjesta Poslovna tajnica, karijerne razine L2 u zamjenu za djelatnicu I. Š."), stoga u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredaba čl. 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) niti čl. 320. ZOO.

13. U odnosu na činjenične navode tužiteljice iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovdje treba navesti da navode tužiteljice kojima se osporava zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da prema odredbi čl. 385. ZPP u reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije ovlašten upuštati se u ocjenu činjeničnih navoda iznesenih u reviziji.

14. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.